Odlazak mladih iz BiH
-
Skitnica
- Senior
- Reactions:
- Posts: 12397
- Joined: Fri Jul 31, 2020 11:36 pm
- Location: Iza leđa
- 2
Re: Odlazak mladih iz BiH
Austrijski medij o odlasku ljudi iz BiH: "Svake godine izgube cijeli grad"
Pod naslovom "Ova balkanska zemlja godišnje izgubi jedan cijeli grad", austrijski tabloid Heute danas piše kako se iseljavanje stanovništva u Bosni i Hercegovini nastavlja.
Isti izvor ističe, da iako su prošli božićni i novogodišnji praznici svakodnevno na stotine putnika odlazi iz BiH u inostranstvo. I to "bez povratne karte".
Napominje kako demografski statistički podaci pokazuju da Bosna i Hercegovina, zbog iseljavanja stanovnika, "godišnje izgubi jedan cijeli grad". Kako konstatira ovaj austrijski medij, demografsko stanje u BiH, je vrlo zabrinjavajuće.
U nastavku navodi primjer s autobusnog kolodvora u Tuzli:
"U nedjelju se u Tuzli, trećem najvećem gradu u Bosni odigravaju scene, koje potvrđuju takve strahove: stotine ljudi, samo u jednom danu, autobusima je otputovalo-većina njih zauvijek, i to u smjeru Njemačke", piše Heute, navodi Večernji.
Heute ističe kako prema procjenama Ujedinjenih naroda BiH će, ako se iseljavanje ne zaustavi "do 2070. godine izgubiti polovicu svoga stanovništva i imati samo 1,6 miliona stanovnika".
Kao jedan od razloga se navodi prosječna mjesečna plaća u Bosni od 575 eura, kao i nedostatak radnih i ostalih perspektiva za budućnost mladih. Posebice nakon razantne inflacije i poskupljenja u BiH. Austrijski tabloid ukazuje i na vrlo zabrinjavajuće demografsko stanje i odljev mladih mozgova u ostalim zemljama regije.
"Također Hrvatska i Srbija su među prvih 10 na listi zemalja koje nisu uspjele zaustaviti odlazak mladih", zaključuje Heute.
U svakom slučaju iseljavanje stanovnika je ne samo veliki problem nego i veliki, hitni, izazov za sve države, koje žele zaustaviti navedene negativne demografske procese. Jer odliv mozgova znači i gubljenje radno-reproduktivnog potencijala zemlje i suočavanje s rapidnim starenjem stanovništva, piše ovaj austrijski medij.
Pod naslovom "Ova balkanska zemlja godišnje izgubi jedan cijeli grad", austrijski tabloid Heute danas piše kako se iseljavanje stanovništva u Bosni i Hercegovini nastavlja.
Isti izvor ističe, da iako su prošli božićni i novogodišnji praznici svakodnevno na stotine putnika odlazi iz BiH u inostranstvo. I to "bez povratne karte".
Napominje kako demografski statistički podaci pokazuju da Bosna i Hercegovina, zbog iseljavanja stanovnika, "godišnje izgubi jedan cijeli grad". Kako konstatira ovaj austrijski medij, demografsko stanje u BiH, je vrlo zabrinjavajuće.
U nastavku navodi primjer s autobusnog kolodvora u Tuzli:
"U nedjelju se u Tuzli, trećem najvećem gradu u Bosni odigravaju scene, koje potvrđuju takve strahove: stotine ljudi, samo u jednom danu, autobusima je otputovalo-većina njih zauvijek, i to u smjeru Njemačke", piše Heute, navodi Večernji.
Heute ističe kako prema procjenama Ujedinjenih naroda BiH će, ako se iseljavanje ne zaustavi "do 2070. godine izgubiti polovicu svoga stanovništva i imati samo 1,6 miliona stanovnika".
Kao jedan od razloga se navodi prosječna mjesečna plaća u Bosni od 575 eura, kao i nedostatak radnih i ostalih perspektiva za budućnost mladih. Posebice nakon razantne inflacije i poskupljenja u BiH. Austrijski tabloid ukazuje i na vrlo zabrinjavajuće demografsko stanje i odljev mladih mozgova u ostalim zemljama regije.
"Također Hrvatska i Srbija su među prvih 10 na listi zemalja koje nisu uspjele zaustaviti odlazak mladih", zaključuje Heute.
U svakom slučaju iseljavanje stanovnika je ne samo veliki problem nego i veliki, hitni, izazov za sve države, koje žele zaustaviti navedene negativne demografske procese. Jer odliv mozgova znači i gubljenje radno-reproduktivnog potencijala zemlje i suočavanje s rapidnim starenjem stanovništva, piše ovaj austrijski medij.
Re: Odlazak mladih iz BiH
Jedna od najmoćnijih zemalja EU puca po šavovima!
Nedostaje nastavnika, majstora, medicinskih radnika, nema lijekova, vlakovi kasne, digitalizacija je spora.
Ovo nisu vijesti iz neke zemlje trećeg svijeta, nego samo iz posljednjih mjesec dana iz Njemačke, piše Deutsche Welle u tekstu pod naslovom "Deset vijesti iz zemlje koja puca po šavovima".
1. Priopćenje Savezne agencije za mreže krajem novembra trebalo bi djelovati šokantno, ali zapravo nikoga nije iznenadilo. Ponuđači mobilne telefonije Telekom, Telefonica i Vodafone su ove godine postavili predajnike kako bi zatvorili 95 "mrtvih zona" (blind spot, eng.) u Njemačkoj – područja gdje mobilnih signala nije bilo ili su bili vrlo slabi. Zapravo su se operateri obvezali da će ove godine zatvoriti 500 takvih rupa. Ali, i dalje oko tri posto teritorija Njemačke ne prima signal u 4G/LTE ili u 5G formatu.
2. Početkom decembra je most na autocesti 45 na zapadu zemlje imao neslavan rođendan – punih godinu dana bio je zatvoren za promet zbog oštećenja. Trebalo bi ga srušiti i napraviti novi, ali se još nije ni počelo. Godinu dana vozači voze naokolo, trošeći sate u gužvama. To je tek jedan od četiri tisuće mostova u Njemačkoj kojima treba hitna sanacija.
3. U isto vrijeme na Twitteru je jedan novinar javio: "Brzi vlakovi na liniji Hamburg-Berlin su tako prepunjeni da po 20 ili 30 minuta ne mogu krenuti sa stanice. Kreću se brzinom hoda, vlakove moraju napustiti putnici koji nisu rezervirali mjesto za sjedenje. Odrasli ljudi se skrivaju u toaletima ili blokiraju izlaz koferima."
Klaus Weselski, šef Sindikata njemačkih mašinovođa, o tome je rekao: "Željezničari i ja se stidimo zbog ovakve usluge koju nudimo društvu". Svega 50 do 60 posto vozova na dugim prugama stiže na vrijeme u stanice. Po ukupnom vremenu kašnjenja, ova godina je za Njemačku željeznicu najgora u povijesti.
4. Gradić Hohenstein-Ernsttal u Saskoj: 12. decembra očajni roditelji pišu ministru kulture jer u jednoj srednjoj školi kronično nedostaje nastavnika. Toliko čak, da se nastava vjeronauka uopće ne održava, a u nekim razredima uopće nema biologije, muzičkog, sociologije. U njemačkim školama nedostaje 40.000 nastavnika.
Istovremeno je objavljena studija prema kojoj svaki peti učenik osnovne škole ne dostiže ni minimum predviđenog znanja iz njemačkog i matematike.
5. Rheinberg, 13. decembar: Gradski vrtić opet se zatvara na dva dana zbog bolesti osoblja, i jednoj majci prekipi - odvela je sina u vijećnicu da bi ga ostavila gradonačelniku na čuvanje dok ide na posao. Gradonačelnik ju je zbunjeno primio i saslušao. Pričala mu je o drugoj majci koja prethodnog dana nije mogla ići na kemoterapiju jer nije imao nikoga ko bi joj mogao pripaziti na dijete. Trenutno njemačkim vrtićima nedostaje preko sto hiljada odgajateljica.
6. Istog dana neimenovana medicinska sestra govori za javni servis ZDF o tome kako joj izgledaju smjene: "Doživjela sam da ljudi na hitnoj čekaju po 40 sati na pregled, i da jedva ih stižemo obići u to vrijeme. Kad stignemo do sobe, neki tamo leže mrtvi iako nisu morali umrijeti". Samo na stanicama intenzivne njege u Njemačkoj nedostaje 50.000 njegovatelja, ukupno ih nedostaju stotine hiljada.
To se dobro vidjelo za vrijeme vala respiratornih infekcija kod djece – kreveta ima, ali oko 40 posto kapaciteta nema ko zbrinjavati. Djeca se često voze u udaljene gradove u klinike.
7. General-major Ruprecht von Butler piše bijesno pismo zapovjedniku kopnene vojske, a to objavljuje Spiegel 17. decembra: Od 18 tenkova tipa Puma nijedan jedini ne funkcionira. "Možete zamisliti kako vojnici sad procjenjuju pouzdanost Pume, upotrebljivost tog vozila je unatoč pripremama kao pogađanje brojeva za loto."
Bundeswehr je prije dvadeset godina naručio 350 ovih tenkova po cijeni od 7,6 miliona eura po komadu. Do danas je cijena dogurala na 17 milijuna, ali i dalje nisu ni za što. Takva traljava nabavka naoružanja prati vojsku godinama – bilo je problema s haubicama, jurišnim puškama, helikopterima i podmornicama.
8. Subota, 17. decembar: dijete ima temperaturu, bol u grlu, natečene krajnike – u hitnoj pomoći kažu da su to streptokoki. Majka zove različite apoteke, ali nijedna nema penicilin. Na kraju nabavlja lijek od jedne druge majke koja ima neotvoreno pakovanje kod kuće – našle su se preko jedne WhatsApp grupe.
Trenutno se 330 lijekova jedva može naći u Njemačkoj. Gotovo da nigdje nema običnih sirupa za djecu na bazi ibuprofena i paracetamola.
9. Gerd Landsberg iz Njemačke konferencije gradova je u četvrtak (22. decembar) komentirao zakon prema kojem sve općine do kraja ove godine moraju omogućiti da se zahtjev za vozačku dozvolu podnosi digitalnim putem, ali to mnoge općine nisu ispunile. "Nije dovoljno reći da nešto želimo raditi online. Za to je potrebno obučiti ljude."
Prema stupnju digitalizacije javne uprave u zemljama EU-a i kandidatima, Njemačka je tek 21. od 35 europskih zemalja.
10. Savezna agencija za mreže upozorava da bi toplotne pumpe i električni automobili mogli preopteretiti strujnu mrežu. Strah od blackouta je pojačan zbog manjka energenata.
No i na te toplotne pumpe, koje se vide kao spas za domaćinstva, čeka se između tri i devet mjeseci. S jedne strane ne stižu na vrijeme, a s druge nema dovoljno električara koji ih znaju ugraditi. Procjene govore da Njemačkoj treba još 17.000 električara ako želi postaviti dovoljno pumpi.
Nedostaje nastavnika, majstora, medicinskih radnika, nema lijekova, vlakovi kasne, digitalizacija je spora.
Ovo nisu vijesti iz neke zemlje trećeg svijeta, nego samo iz posljednjih mjesec dana iz Njemačke, piše Deutsche Welle u tekstu pod naslovom "Deset vijesti iz zemlje koja puca po šavovima".
1. Priopćenje Savezne agencije za mreže krajem novembra trebalo bi djelovati šokantno, ali zapravo nikoga nije iznenadilo. Ponuđači mobilne telefonije Telekom, Telefonica i Vodafone su ove godine postavili predajnike kako bi zatvorili 95 "mrtvih zona" (blind spot, eng.) u Njemačkoj – područja gdje mobilnih signala nije bilo ili su bili vrlo slabi. Zapravo su se operateri obvezali da će ove godine zatvoriti 500 takvih rupa. Ali, i dalje oko tri posto teritorija Njemačke ne prima signal u 4G/LTE ili u 5G formatu.
2. Početkom decembra je most na autocesti 45 na zapadu zemlje imao neslavan rođendan – punih godinu dana bio je zatvoren za promet zbog oštećenja. Trebalo bi ga srušiti i napraviti novi, ali se još nije ni počelo. Godinu dana vozači voze naokolo, trošeći sate u gužvama. To je tek jedan od četiri tisuće mostova u Njemačkoj kojima treba hitna sanacija.
3. U isto vrijeme na Twitteru je jedan novinar javio: "Brzi vlakovi na liniji Hamburg-Berlin su tako prepunjeni da po 20 ili 30 minuta ne mogu krenuti sa stanice. Kreću se brzinom hoda, vlakove moraju napustiti putnici koji nisu rezervirali mjesto za sjedenje. Odrasli ljudi se skrivaju u toaletima ili blokiraju izlaz koferima."
Klaus Weselski, šef Sindikata njemačkih mašinovođa, o tome je rekao: "Željezničari i ja se stidimo zbog ovakve usluge koju nudimo društvu". Svega 50 do 60 posto vozova na dugim prugama stiže na vrijeme u stanice. Po ukupnom vremenu kašnjenja, ova godina je za Njemačku željeznicu najgora u povijesti.
4. Gradić Hohenstein-Ernsttal u Saskoj: 12. decembra očajni roditelji pišu ministru kulture jer u jednoj srednjoj školi kronično nedostaje nastavnika. Toliko čak, da se nastava vjeronauka uopće ne održava, a u nekim razredima uopće nema biologije, muzičkog, sociologije. U njemačkim školama nedostaje 40.000 nastavnika.
Istovremeno je objavljena studija prema kojoj svaki peti učenik osnovne škole ne dostiže ni minimum predviđenog znanja iz njemačkog i matematike.
5. Rheinberg, 13. decembar: Gradski vrtić opet se zatvara na dva dana zbog bolesti osoblja, i jednoj majci prekipi - odvela je sina u vijećnicu da bi ga ostavila gradonačelniku na čuvanje dok ide na posao. Gradonačelnik ju je zbunjeno primio i saslušao. Pričala mu je o drugoj majci koja prethodnog dana nije mogla ići na kemoterapiju jer nije imao nikoga ko bi joj mogao pripaziti na dijete. Trenutno njemačkim vrtićima nedostaje preko sto hiljada odgajateljica.
6. Istog dana neimenovana medicinska sestra govori za javni servis ZDF o tome kako joj izgledaju smjene: "Doživjela sam da ljudi na hitnoj čekaju po 40 sati na pregled, i da jedva ih stižemo obići u to vrijeme. Kad stignemo do sobe, neki tamo leže mrtvi iako nisu morali umrijeti". Samo na stanicama intenzivne njege u Njemačkoj nedostaje 50.000 njegovatelja, ukupno ih nedostaju stotine hiljada.
To se dobro vidjelo za vrijeme vala respiratornih infekcija kod djece – kreveta ima, ali oko 40 posto kapaciteta nema ko zbrinjavati. Djeca se često voze u udaljene gradove u klinike.
7. General-major Ruprecht von Butler piše bijesno pismo zapovjedniku kopnene vojske, a to objavljuje Spiegel 17. decembra: Od 18 tenkova tipa Puma nijedan jedini ne funkcionira. "Možete zamisliti kako vojnici sad procjenjuju pouzdanost Pume, upotrebljivost tog vozila je unatoč pripremama kao pogađanje brojeva za loto."
Bundeswehr je prije dvadeset godina naručio 350 ovih tenkova po cijeni od 7,6 miliona eura po komadu. Do danas je cijena dogurala na 17 milijuna, ali i dalje nisu ni za što. Takva traljava nabavka naoružanja prati vojsku godinama – bilo je problema s haubicama, jurišnim puškama, helikopterima i podmornicama.
8. Subota, 17. decembar: dijete ima temperaturu, bol u grlu, natečene krajnike – u hitnoj pomoći kažu da su to streptokoki. Majka zove različite apoteke, ali nijedna nema penicilin. Na kraju nabavlja lijek od jedne druge majke koja ima neotvoreno pakovanje kod kuće – našle su se preko jedne WhatsApp grupe.
Trenutno se 330 lijekova jedva može naći u Njemačkoj. Gotovo da nigdje nema običnih sirupa za djecu na bazi ibuprofena i paracetamola.
9. Gerd Landsberg iz Njemačke konferencije gradova je u četvrtak (22. decembar) komentirao zakon prema kojem sve općine do kraja ove godine moraju omogućiti da se zahtjev za vozačku dozvolu podnosi digitalnim putem, ali to mnoge općine nisu ispunile. "Nije dovoljno reći da nešto želimo raditi online. Za to je potrebno obučiti ljude."
Prema stupnju digitalizacije javne uprave u zemljama EU-a i kandidatima, Njemačka je tek 21. od 35 europskih zemalja.
10. Savezna agencija za mreže upozorava da bi toplotne pumpe i električni automobili mogli preopteretiti strujnu mrežu. Strah od blackouta je pojačan zbog manjka energenata.
No i na te toplotne pumpe, koje se vide kao spas za domaćinstva, čeka se između tri i devet mjeseci. S jedne strane ne stižu na vrijeme, a s druge nema dovoljno električara koji ih znaju ugraditi. Procjene govore da Njemačkoj treba još 17.000 električara ako želi postaviti dovoljno pumpi.
-
Skitnica
- Senior
- Reactions:
- Posts: 12397
- Joined: Fri Jul 31, 2020 11:36 pm
- Location: Iza leđa
- 2
Re: Odlazak mladih iz BiH
Ni Njemačka nije što je nekad bila: "Dva posla nam nisu dovoljna za pristojan život"
U proteklih dvadeset godina broj ljudi u Njemačkoj koji rade više poslova istovremeno udvostručio se. Ovi poslovi obično su niskokvalificirani, s minimalnom satnicom koja je tek zakonom zagarantovana, prenosi Deutsche Welle.
Prema upozorenju glavnog sekretara sindikata Philippa Schumanna, ta minimalna satnica nikako nije dovoljna.
"Zaradom od 12 eura po satu i radnom sedmicom od 42 sata, bruto zarada iznosi manje od 2200 eura. To je samo oko 60 posto prosječne zarade u Njemačkoj i nedovoljno za dostojanstven život", kazao je Schumann.
U Njemačkoj se često izražava bruto iznos plaće, što može iznenaditi strance koji dolaze raditi u zemlju. Naime, od tog iznosa se odbijaju doprinosi za penziono i zdravstveno osiguranje, kao i crkveni porez, te porez na prihod, koji ovisi o različitim faktorima kao što su bračni status i broj djece. Sveukupno, nakon odbitaka, na račun "legne" otprilike 1500 eura.
Prema Schumannu, minimalna satnica bi trebala biti između 17 i 18 eura kako bi se spriječio "američki sindrom" u kojem ljudi često moraju raditi na više poslova. On primjećuje da u Njemačkoj postoji trend u kojem se ljudi ujutro bave dostavom novina, preko dana rade u kurirskoj službi, popodne rade u knjižari, a navečer kao konobari.
Povisiti minimalnu satnicu na 12 eura, što je napravila ova njemačka koalicijska vlada u oktobru prošle godine, zapravo je bio značajan korak. Međutim, inflacija i poskupljenja su gotovo anulirali sve što je postignuto tom odlukom. Službeno, u Njemačkoj je gotovo 17 posto stanovništva, odnosno preko 14 milijuna ljudi, suočeno s siromaštvom, a ta brojka se i dalje povećava zbog inflacije.
Kao konkretan primjer, tu je porodica od šest članova iz Wetzlara. Otac je puno radno vrijeme zaposlen kao mašinski tehničar, dok je majka Anika radila s kraćim radnim vremenom kao pomoćnica u nastavi u lokalnoj školi, no to nije bilo dovoljno. Iako je otac radio u tri smjene, primijetili su da su troškovi porasli za više od 20 posto, te su im nedostajale otprilike 700 eura u kućnom proračunu, izvještava Deutsche Welle.
Sada Anika radi ne samo u školi, već i u jednom dječjem vrtiću te kao prodavačica u pekari. Više ne zna šta znači imati slobodan vikend.
"Imati toliko poslova istovremeno je apsolutno opterećenje i izuzetno iscrpljujuće. Jedino što još možemo je raditi i razmišljati o tome kako organizirati naše poslove, brigu o našoj četveročlanoj djeci i sve ostale obaveze", žali se Anika. U školi prima plaću od 15 eura po satu.
U međuvremenu, sve školske spreme su pogođene. Olaf Karg je studirao socijalno pravo i do kraja prošle godine radio samo kao posrednik u dogovaranju stambenih kredita. Međutim, zbog sve većih kamatnih stopa, taj posao se praktički zaustavio, pa sada radi sve i svašta: kao tonac na konferencijama, DJ i pomoćnik u službi spašavanja.
"U lošim mjesecima, nedostaje mi nekoliko hiljada eura. Sa samo jednim poslom, nedostajalo bi mi barem 1000 eura", objašnjava ovaj 53-godišnjak. Ne može priuštiti da odbije nijedan posao, jer bi to moglo značiti da će biti zaboravljen prilikom sljedeće prilike za posao.
"Kada se nakon sedam sati kao tonac vratim kući i zatim idem na dežurstvo kao pomoćnik u službi spašavanja na neki sajam, lako se dogodi da mi radni dan traje 14-15 sati." Čak i tada, kaže, jedva mu je dovoljno.
U proteklih dvadeset godina broj ljudi u Njemačkoj koji rade više poslova istovremeno udvostručio se. Ovi poslovi obično su niskokvalificirani, s minimalnom satnicom koja je tek zakonom zagarantovana, prenosi Deutsche Welle.
Prema upozorenju glavnog sekretara sindikata Philippa Schumanna, ta minimalna satnica nikako nije dovoljna.
"Zaradom od 12 eura po satu i radnom sedmicom od 42 sata, bruto zarada iznosi manje od 2200 eura. To je samo oko 60 posto prosječne zarade u Njemačkoj i nedovoljno za dostojanstven život", kazao je Schumann.
U Njemačkoj se često izražava bruto iznos plaće, što može iznenaditi strance koji dolaze raditi u zemlju. Naime, od tog iznosa se odbijaju doprinosi za penziono i zdravstveno osiguranje, kao i crkveni porez, te porez na prihod, koji ovisi o različitim faktorima kao što su bračni status i broj djece. Sveukupno, nakon odbitaka, na račun "legne" otprilike 1500 eura.
Prema Schumannu, minimalna satnica bi trebala biti između 17 i 18 eura kako bi se spriječio "američki sindrom" u kojem ljudi često moraju raditi na više poslova. On primjećuje da u Njemačkoj postoji trend u kojem se ljudi ujutro bave dostavom novina, preko dana rade u kurirskoj službi, popodne rade u knjižari, a navečer kao konobari.
Povisiti minimalnu satnicu na 12 eura, što je napravila ova njemačka koalicijska vlada u oktobru prošle godine, zapravo je bio značajan korak. Međutim, inflacija i poskupljenja su gotovo anulirali sve što je postignuto tom odlukom. Službeno, u Njemačkoj je gotovo 17 posto stanovništva, odnosno preko 14 milijuna ljudi, suočeno s siromaštvom, a ta brojka se i dalje povećava zbog inflacije.
Kao konkretan primjer, tu je porodica od šest članova iz Wetzlara. Otac je puno radno vrijeme zaposlen kao mašinski tehničar, dok je majka Anika radila s kraćim radnim vremenom kao pomoćnica u nastavi u lokalnoj školi, no to nije bilo dovoljno. Iako je otac radio u tri smjene, primijetili su da su troškovi porasli za više od 20 posto, te su im nedostajale otprilike 700 eura u kućnom proračunu, izvještava Deutsche Welle.
Sada Anika radi ne samo u školi, već i u jednom dječjem vrtiću te kao prodavačica u pekari. Više ne zna šta znači imati slobodan vikend.
"Imati toliko poslova istovremeno je apsolutno opterećenje i izuzetno iscrpljujuće. Jedino što još možemo je raditi i razmišljati o tome kako organizirati naše poslove, brigu o našoj četveročlanoj djeci i sve ostale obaveze", žali se Anika. U školi prima plaću od 15 eura po satu.
U međuvremenu, sve školske spreme su pogođene. Olaf Karg je studirao socijalno pravo i do kraja prošle godine radio samo kao posrednik u dogovaranju stambenih kredita. Međutim, zbog sve većih kamatnih stopa, taj posao se praktički zaustavio, pa sada radi sve i svašta: kao tonac na konferencijama, DJ i pomoćnik u službi spašavanja.
"U lošim mjesecima, nedostaje mi nekoliko hiljada eura. Sa samo jednim poslom, nedostajalo bi mi barem 1000 eura", objašnjava ovaj 53-godišnjak. Ne može priuštiti da odbije nijedan posao, jer bi to moglo značiti da će biti zaboravljen prilikom sljedeće prilike za posao.
"Kada se nakon sedam sati kao tonac vratim kući i zatim idem na dežurstvo kao pomoćnik u službi spašavanja na neki sajam, lako se dogodi da mi radni dan traje 14-15 sati." Čak i tada, kaže, jedva mu je dovoljno.
Re: Odlazak mladih iz BiH
Nakon izbora na kojima je najviše glasova dobila mrska SDA koja ipak nije u vlasti zahvaljujući nasim starateljima strancima (danke, Schmidt, thanks Murfphy), napokon je svima nama u BiH svanulo!!! Iztemelja!! "Samo da SDA ode, makar bilo gore!", kao što reče mudri Senad Hadžifejzović u svom Dnevniku.
-
Coolio
- Stručnjak
- Reactions:
- Posts: 7877
- Joined: Fri May 17, 2024 9:23 am
- 2
Re: Odlazak mladih iz BiH
Peace wrote: ↑Wed May 31, 2023 4:29 amNi Njemačka nije što je nekad bila: "Dva posla nam nisu dovoljna za pristojan život"
U proteklih dvadeset godina broj ljudi u Njemačkoj koji rade više poslova istovremeno udvostručio se. Ovi poslovi obično su niskokvalificirani, s minimalnom satnicom koja je tek zakonom zagarantovana, prenosi Deutsche Welle.
Prema upozorenju glavnog sekretara sindikata Philippa Schumanna, ta minimalna satnica nikako nije dovoljna.
"Zaradom od 12 eura po satu i radnom sedmicom od 42 sata, bruto zarada iznosi manje od 2200 eura. To je samo oko 60 posto prosječne zarade u Njemačkoj i nedovoljno za dostojanstven život", kazao je Schumann.
U Njemačkoj se često izražava bruto iznos plaće, što može iznenaditi strance koji dolaze raditi u zemlju. Naime, od tog iznosa se odbijaju doprinosi za penziono i zdravstveno osiguranje, kao i crkveni porez, te porez na prihod, koji ovisi o različitim faktorima kao što su bračni status i broj djece. Sveukupno, nakon odbitaka, na račun "legne" otprilike 1500 eura.
Prema Schumannu, minimalna satnica bi trebala biti između 17 i 18 eura kako bi se spriječio "američki sindrom" u kojem ljudi često moraju raditi na više poslova. On primjećuje da u Njemačkoj postoji trend u kojem se ljudi ujutro bave dostavom novina, preko dana rade u kurirskoj službi, popodne rade u knjižari, a navečer kao konobari.
Povisiti minimalnu satnicu na 12 eura, što je napravila ova njemačka koalicijska vlada u oktobru prošle godine, zapravo je bio značajan korak. Međutim, inflacija i poskupljenja su gotovo anulirali sve što je postignuto tom odlukom. Službeno, u Njemačkoj je gotovo 17 posto stanovništva, odnosno preko 14 milijuna ljudi, suočeno s siromaštvom, a ta brojka se i dalje povećava zbog inflacije.
Kao konkretan primjer, tu je porodica od šest članova iz Wetzlara. Otac je puno radno vrijeme zaposlen kao mašinski tehničar, dok je majka Anika radila s kraćim radnim vremenom kao pomoćnica u nastavi u lokalnoj školi, no to nije bilo dovoljno. Iako je otac radio u tri smjene, primijetili su da su troškovi porasli za više od 20 posto, te su im nedostajale otprilike 700 eura u kućnom proračunu, izvještava Deutsche Welle.
Sada Anika radi ne samo u školi, već i u jednom dječjem vrtiću te kao prodavačica u pekari. Više ne zna šta znači imati slobodan vikend.
"Imati toliko poslova istovremeno je apsolutno opterećenje i izuzetno iscrpljujuće. Jedino što još možemo je raditi i razmišljati o tome kako organizirati naše poslove, brigu o našoj četveročlanoj djeci i sve ostale obaveze", žali se Anika. U školi prima plaću od 15 eura po satu.
U međuvremenu, sve školske spreme su pogođene. Olaf Karg je studirao socijalno pravo i do kraja prošle godine radio samo kao posrednik u dogovaranju stambenih kredita. Međutim, zbog sve većih kamatnih stopa, taj posao se praktički zaustavio, pa sada radi sve i svašta: kao tonac na konferencijama, DJ i pomoćnik u službi spašavanja.
"U lošim mjesecima, nedostaje mi nekoliko hiljada eura. Sa samo jednim poslom, nedostajalo bi mi barem 1000 eura", objašnjava ovaj 53-godišnjak. Ne može priuštiti da odbije nijedan posao, jer bi to moglo značiti da će biti zaboravljen prilikom sljedeće prilike za posao.
"Kada se nakon sedam sati kao tonac vratim kući i zatim idem na dežurstvo kao pomoćnik u službi spašavanja na neki sajam, lako se dogodi da mi radni dan traje 14-15 sati." Čak i tada, kaže, jedva mu je dovoljno.
U zadnje vreme su sve cesce poceli da lupaju oko Nemacke...12 ili sada mozda cak i 13 brutto satnica je najminimalnija u Nemackoj...To je jedino tacno ovde...Oko rkedita i svega toga ne znam sta je i kako,ovde konkretno govorim o platama...Niti jedna zenmlja na svetu vise nije ono sto je nekada bila...U Nemackoj se sve promenilo kada su sa marke presli na euro...Evropska unija kao da je napravljena da unisti drzave,,,Ta satnica od 12/13 eura e kao sto rekoh najminimalnija i to obicno imaju cistacice neke ili tako nesto...Ako neko zivi sam recimo i ima tu minimalnu platu, on moze sa njom da zivi ali ne mze preterano da stedi...Da uprostim, ako mesec ima 21 radni dan i on odradi 168 sati...Kada se to pomnozi sa 13 ispada nesto vise od 2180 eura brutto i otprilike mu ostane 1600 eura netto. S'obzirom da je sam nece ziveti u trosobnom nego u jednosobnom stanu koji moze naci za 400 eura,plus struja i gas 100 eura,dakle za 500 eura. Internet ga na mesecnom nivou kosta 30 pa navise, mobilni telefon 15-20 eura pa navise i ako koristi prevoz ima troskove mesecne karte...ali da zaokruzis sve na 800 a nije toliko...ostace mu drugih 800 eura...Hrana i ostale stvari koje su mi potrebne za kucu su jeftine i navedenom primeru iliti tom nekom samcu ne treba ni 250 eura za sve to...Ja sam sa zenom i detetom trosio 350-400 eura mesecno,dakle nas troje...Ako ima auto recimo,osiguranje ce placati od 50 do 100 eura mesecno zavisi koja je stufa...i uglavnom, kada pogledas, moze ziveti normalan zivot...naravno,nekada ce izaci nege,prosetati,kupiti koju stvar...ali uglavnom sa tom najmizernijom platom koju ne znam ko ima,osoba moze ziveti bez razmisljanja o tome da li ce imati za racune. E sada,ovde retko ko ima tu mizernu platu...ja barem ne poznajem nikoga u mom okruzenju...Plus,sto ja nisam naveo da ako se radi vikendom ili przanikom placa se satnica negde i duplo a ako radis nocnu smenu itd.to se sve dodatno placa...U Nemackoj se moze ziveti ko ume da zivi...Naravno,ko volin da se izivljava njemu treba plata nekog naucnika ,inzenjera ili cega vec...Kada porodica zivi skupa,oboje rade,tu nema greske...zivot je kvalitetan...Opet kazem, sve je to u zavisnosti kako ekonomises...
Re: Odlazak mladih iz BiH
Ko god ima priliku da pokusa negdje drugo ostvariti svoje snove, neka proba. Kuci se uvijek mogu vratiti.
-
Skitnica
- Senior
- Reactions:
- Posts: 12397
- Joined: Fri Jul 31, 2020 11:36 pm
- Location: Iza leđa
- 2
Re: Odlazak mladih iz BiH
Eto od kako je kriza ponovo počela i dalje se odlazi iz BiH, vise odlaze nego oni koji se vraćaju definitivno u BIH..
Svugdje u EU i sa minimalnom platom se živi bolje nego sa min. platom / penzijom nego u BiH.
Sita sam priča kako se dobro živi u BiH, posebno onih koji dođu sa ušteđevinom na odmor u Bosnu i troši .. normalno sa mu je ok .. neka dođe taj mjesec sa 500km i živi kao prosječan građanin i vidi kako je “ lijepo”…
Huuu..
Svugdje u EU i sa minimalnom platom se živi bolje nego sa min. platom / penzijom nego u BiH.
Sita sam priča kako se dobro živi u BiH, posebno onih koji dođu sa ušteđevinom na odmor u Bosnu i troši .. normalno sa mu je ok .. neka dođe taj mjesec sa 500km i živi kao prosječan građanin i vidi kako je “ lijepo”…
Huuu..
Re: Odlazak mladih iz BiH
. nema tachne statistike. ili mozda ima. ali je ne objavljuju.. koliko stanovnishtva odlazi/ dolazi
.. znachajan br dolazi. jer je vech proslo skoro 30- godina od zavrshetka rata i masovnih odlazaka. ti koji su tada otishli.. sad su vech mnogi u penziji.. koju su dobili vani. i od koje ..teshko zive gdje su.
.. tako. s tom penzijom u Bosni su vishe nego komotni.. moguch, jedan od razloga .zashto cijene divljaju. pijaca. stanovi , majstori
pogotovo.. njima je bolje gdje su..
.. znachajan br dolazi. jer je vech proslo skoro 30- godina od zavrshetka rata i masovnih odlazaka. ti koji su tada otishli.. sad su vech mnogi u penziji.. koju su dobili vani. i od koje ..teshko zive gdje su.
.. tako. s tom penzijom u Bosni su vishe nego komotni.. moguch, jedan od razloga .zashto cijene divljaju. pijaca. stanovi , majstori
pogotovo.. njima je bolje gdje su...............................................................................................
Re: Odlazak mladih iz BiH
Tacno da dijaspora dize cijene.
Brat npr (vojni penzioner od njegove 38 god) radi za jednu manju gradjevinsku firmu.
Ubise se od posla, nemaju dovoljno radnika, uglavnom rade za dijasporce.
Dnevnica, glavnom majstoru, od 8-4 ili 5 (sve preko se extra placa) je 150 km. Ostali uposleni imaju dnevnice po 100 km.
Ponekad im ustreba extra radnik, subotom, ponekad je to samo na 3-4 sata, placaju 80 km, sve preko 4 sata ide na 100 km… Uglavnom niko nece doci.
Still ljudi ovdje je drukciji od zapadnjaka. Ljudi nemaju strah da mogu zavrsiti na ulici i gladni, i velika vecina ne stedi, nema tu naviku, a naviku da trose bas imaju.
Vidjeh ljude koji s jedne feste odlaze na drugu. Ljude koji svaki vikend dernece, i ne samo vikend, pisah negdje izlaz je i srijedom, petkom… Iznadim se koliko ljudi vidim u svako doba u kaficima..
Dijaspora ne zivi tako.
Kad samo radite, nemate vremena trositi.
Za 20-30 god, razlika se vidi.
Brat npr (vojni penzioner od njegove 38 god) radi za jednu manju gradjevinsku firmu.
Ubise se od posla, nemaju dovoljno radnika, uglavnom rade za dijasporce.
Dnevnica, glavnom majstoru, od 8-4 ili 5 (sve preko se extra placa) je 150 km. Ostali uposleni imaju dnevnice po 100 km.
Ponekad im ustreba extra radnik, subotom, ponekad je to samo na 3-4 sata, placaju 80 km, sve preko 4 sata ide na 100 km… Uglavnom niko nece doci.
Still ljudi ovdje je drukciji od zapadnjaka. Ljudi nemaju strah da mogu zavrsiti na ulici i gladni, i velika vecina ne stedi, nema tu naviku, a naviku da trose bas imaju.
Vidjeh ljude koji s jedne feste odlaze na drugu. Ljude koji svaki vikend dernece, i ne samo vikend, pisah negdje izlaz je i srijedom, petkom… Iznadim se koliko ljudi vidim u svako doba u kaficima..
Dijaspora ne zivi tako.
Kad samo radite, nemate vremena trositi.
Za 20-30 god, razlika se vidi.
-
Skitnica
- Senior
- Reactions:
- Posts: 12397
- Joined: Fri Jul 31, 2020 11:36 pm
- Location: Iza leđa
- 2
Re: Odlazak mladih iz BiH
Odlazak jednog čovjeka iz BiH košta državu i do 123.000 KM, kako?
Podaci o broju ljudi koji su odjavljeni, nalaze se u dokumentu “Migracioni profil 2023” koje je objavilo Ministarstvo bezbjednosti BiH.
Emigracija iz Bosne i Hercegovine predstavlja ozbiljan društveno-ekonomski problem koji dodatno komplikuje situaciju u zemlji, posebno zbog niskog prirodnog priraštaja i odlaska visokoobrazovanih mladih ljudi. Odlazak stanovništva, posebno mladih i kvalifikovanih kadrova, otežava privredni rast i razvoj, jer Bosna i Hercegovina gubi ljudski kapital u koji je mnogo uloženo kroz obrazovni sistem.
Prema podacma Agencije za statistiku, Bosna i Hercegovina je od 2017. do 2021. godine imala kontinuirano rastući negativni prirodni priraštaj. Postoje istraživanja koja ukazuju na to da kada se prosječan godišnji odliv stanovništva od 36.800 lica koriguje brojem osoba koja se prosječno godišnje vrate u Bosnu i Hercegovinu, budući da su u ovom broju sadržane i privremene migracije (oko 18.600 godišnje), dobije se neto godišnji odliv od oko 18.200 osoba.
Ipak, nije moguće utvrditi stvarni broj ljudi koji su napustili Bosnu i Hercegovinu, jer ne postoji obaveza prijavljivanja odlaska, niti se u Bosni i Hercegovini prikupljaju takvi podaci.
Zadnjih godina su sveprisutniji procesi odlaska mladih, visokoobrazovanih, perspektivnih ljudi u čije je školovanje i obuku Bosna i Hercegovina uložila milione maraka.
Visoki troškovi obrazovanja građana koji napuštaju zemlju stvaraju dodatne gubitke za državu. Investicija u obrazovanje jednog pojedinca do završetka osnovne, srednje škole i fakulteta je značajna, a ti troškovi se ne vraćaju u obliku doprinosa društvu zbog emigracije.
Mnogi nisu u potpunosti svjesni stvarnog ekonomskog udara koji nastaje odlaskom visokoobrazovanih kadrova iz Bosne i Hercegovine. Ovi gubici ne odnose se samo na direktne troškove obrazovanja, već i na dugoročni ekonomski potencijal koji država gubi s odlaskom svakog kvalifikovanog građanina.
“Procjenjuje se da su troškovi školovanja državljanina Bosne i Hercegovine koje se završilo godine, kumulativno posmatrano, koštali oko 25.000 KM za osnovnu školu, 40.000 KM
za srednju školu i oko 58.000 KM za završene akademske studije. Prosječni troškovi završenih
postdiplomskih studija (doktorskih studija) u Bosni i Hercegovini iznose oko 80.000 KM iz čega
su vidljivi ogromni gubici po BiH ekonomiju te u bruto domaćem proizvodu” navodi se u dokumentu.
Kao glavni razlog za odlazak, mladi ističu potragu za boljim životnim uslovima, stabilnim poslovima i većim mogućnostima za napredovanje, čime se Bosna i Hercegovina svrstava među zemlje s najizraženijim “odlivom mozgova”. Ova situacija stvara ozbiljan pritisak na demografsku i ekonomsku budućnost zemlje, jer odlazak mladih i stručnih kadrova smanjuje radnu snagu i inovativni potencijal države.
Kada govorimo o emigraciji iz Bosne i Hercegovine na godišnjem nivou, jedini podaci u Bosni i Hercegovini koji se mogu koristiti kao statistika emigracija po godinama su podaci koje vodi Agencija za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine o broju osoba koje su se odjavile iz evidencije o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i Hercegovine radi iseljenja u druge države. Prema njihovim podacima, u 2023. godini, 2.777 osoba je odjavilo boravak u Bosni i Hercegovini.
Ovi podaci ne mogu biti pokazatelji trenda emigracije iz Bosne i Hercegovine, jer ne predstavljaju sveukupne podatke o iseljavanju iz Bosne i Hercegovine, ali ukazuju na to da su najčešće zemlje destinacije za emigrante iz Bosne i Hercegovine zemlje Evropske unije.
Četiri najčešće države u koje odlaze državljani BiH su Njemačka, Austrija, Slovenij ai Hrvatska.
Na osnovu bilateralnih sporazuma o zapošljavanju koje je Bosna i Hercegovina zaključila sa Slovenijom i Njemačkom, veliki broj radnika se zapošljava u ovim zemljama posredstvom Agencije za rad i zapošljavanje Bosne i Hercegovine, međutim dosta njih odlazi iz Bosne i Hercegovine i u vlastitom aranžmanu. Tako, prema podacima Agencije za rad i zapošljavanje Bosne i Hercegovine o zaposlenim državljanima Bosne i Hercegovine u zemljama s kojima
Podsjetimo, Bosna i Hercegovina ima potpisan sporazum o zapošljavanju zaključno s novembrom 2023. godine u Republici Sloveniji zaposleno je 12.099 državljanina Bosne i Hercegovine, a u Saveznoj Republici Njemačkoj zaposleno je 400 radnika (odnosi se samo na medicinske radnike) što je ukupno 12.499 državljana Bosne i Hercegovine. Zbog nemogućnosti uspostave baza podataka o emigraciji, uobičajeno je da se za podatke o emigraciji koriste podaci o imigraciji i popisu stanovništva koje vode statističke agencije u zemljama prijema.
Podaci o broju ljudi koji su odjavljeni, nalaze se u dokumentu “Migracioni profil 2023” koje je objavilo Ministarstvo bezbjednosti BiH.
Emigracija iz Bosne i Hercegovine predstavlja ozbiljan društveno-ekonomski problem koji dodatno komplikuje situaciju u zemlji, posebno zbog niskog prirodnog priraštaja i odlaska visokoobrazovanih mladih ljudi. Odlazak stanovništva, posebno mladih i kvalifikovanih kadrova, otežava privredni rast i razvoj, jer Bosna i Hercegovina gubi ljudski kapital u koji je mnogo uloženo kroz obrazovni sistem.
Prema podacma Agencije za statistiku, Bosna i Hercegovina je od 2017. do 2021. godine imala kontinuirano rastući negativni prirodni priraštaj. Postoje istraživanja koja ukazuju na to da kada se prosječan godišnji odliv stanovništva od 36.800 lica koriguje brojem osoba koja se prosječno godišnje vrate u Bosnu i Hercegovinu, budući da su u ovom broju sadržane i privremene migracije (oko 18.600 godišnje), dobije se neto godišnji odliv od oko 18.200 osoba.
Ipak, nije moguće utvrditi stvarni broj ljudi koji su napustili Bosnu i Hercegovinu, jer ne postoji obaveza prijavljivanja odlaska, niti se u Bosni i Hercegovini prikupljaju takvi podaci.
Zadnjih godina su sveprisutniji procesi odlaska mladih, visokoobrazovanih, perspektivnih ljudi u čije je školovanje i obuku Bosna i Hercegovina uložila milione maraka.
Visoki troškovi obrazovanja građana koji napuštaju zemlju stvaraju dodatne gubitke za državu. Investicija u obrazovanje jednog pojedinca do završetka osnovne, srednje škole i fakulteta je značajna, a ti troškovi se ne vraćaju u obliku doprinosa društvu zbog emigracije.
Mnogi nisu u potpunosti svjesni stvarnog ekonomskog udara koji nastaje odlaskom visokoobrazovanih kadrova iz Bosne i Hercegovine. Ovi gubici ne odnose se samo na direktne troškove obrazovanja, već i na dugoročni ekonomski potencijal koji država gubi s odlaskom svakog kvalifikovanog građanina.
“Procjenjuje se da su troškovi školovanja državljanina Bosne i Hercegovine koje se završilo godine, kumulativno posmatrano, koštali oko 25.000 KM za osnovnu školu, 40.000 KM
za srednju školu i oko 58.000 KM za završene akademske studije. Prosječni troškovi završenih
postdiplomskih studija (doktorskih studija) u Bosni i Hercegovini iznose oko 80.000 KM iz čega
su vidljivi ogromni gubici po BiH ekonomiju te u bruto domaćem proizvodu” navodi se u dokumentu.
Kao glavni razlog za odlazak, mladi ističu potragu za boljim životnim uslovima, stabilnim poslovima i većim mogućnostima za napredovanje, čime se Bosna i Hercegovina svrstava među zemlje s najizraženijim “odlivom mozgova”. Ova situacija stvara ozbiljan pritisak na demografsku i ekonomsku budućnost zemlje, jer odlazak mladih i stručnih kadrova smanjuje radnu snagu i inovativni potencijal države.
Kada govorimo o emigraciji iz Bosne i Hercegovine na godišnjem nivou, jedini podaci u Bosni i Hercegovini koji se mogu koristiti kao statistika emigracija po godinama su podaci koje vodi Agencija za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine o broju osoba koje su se odjavile iz evidencije o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i Hercegovine radi iseljenja u druge države. Prema njihovim podacima, u 2023. godini, 2.777 osoba je odjavilo boravak u Bosni i Hercegovini.
Ovi podaci ne mogu biti pokazatelji trenda emigracije iz Bosne i Hercegovine, jer ne predstavljaju sveukupne podatke o iseljavanju iz Bosne i Hercegovine, ali ukazuju na to da su najčešće zemlje destinacije za emigrante iz Bosne i Hercegovine zemlje Evropske unije.
Četiri najčešće države u koje odlaze državljani BiH su Njemačka, Austrija, Slovenij ai Hrvatska.
Na osnovu bilateralnih sporazuma o zapošljavanju koje je Bosna i Hercegovina zaključila sa Slovenijom i Njemačkom, veliki broj radnika se zapošljava u ovim zemljama posredstvom Agencije za rad i zapošljavanje Bosne i Hercegovine, međutim dosta njih odlazi iz Bosne i Hercegovine i u vlastitom aranžmanu. Tako, prema podacima Agencije za rad i zapošljavanje Bosne i Hercegovine o zaposlenim državljanima Bosne i Hercegovine u zemljama s kojima
Podsjetimo, Bosna i Hercegovina ima potpisan sporazum o zapošljavanju zaključno s novembrom 2023. godine u Republici Sloveniji zaposleno je 12.099 državljanina Bosne i Hercegovine, a u Saveznoj Republici Njemačkoj zaposleno je 400 radnika (odnosi se samo na medicinske radnike) što je ukupno 12.499 državljana Bosne i Hercegovine. Zbog nemogućnosti uspostave baza podataka o emigraciji, uobičajeno je da se za podatke o emigraciji koriste podaci o imigraciji i popisu stanovništva koje vode statističke agencije u zemljama prijema.
Re: Odlazak mladih iz BiH
' odliv mozgova'Kao glavni razlog za odlazak, mladi ističu potragu za boljim životnim uslovima, stabilnim poslovima i većim mogućnostima za napredovanje, čime se Bosna i Hercegovina svrstava među zemlje s najizraženijim “odlivom mozgova”. Ova situacija stvara ozbiljan pritisak na demografsku i ekonomsku budućnost zemlje, jer odlazak mladih i stručnih kadrova smanjuje radnu snagu i inovativni potencijal države.
e bash ....glavni razlog je . nestabilnost. drzave... politichka situacija..
vech 30 godina.. je klima. 'rata' .. mijenjaju se politichari. uglavnom isti. mijenjaju mjesta. neki i do zatvora. kad izadju . opet na funkciju. i to ide u nedogled..
..chak je to problem i narodu .koji zeli da se vrati. pogotovo penzioneri.. gdje da dodju.. koji zivot im se nudi..
. a razlog .. 'moguchnist za napredovanjem' mi je smijeshna...
.. razlog je.. da mirno idem na spavanje.. bez da vozim bicikl dok spavam..
.............................................................................................
Re: Odlazak mladih iz BiH
kao, da mladi ne odlaze... nemaju gdje... ili je stanje u drzavi sada zadovoljavajuche..
.............................................................................................
-
- Similar Topics
- Replies
- Views
- Last post
-
- 7 Replies
- 149 Views
-
Last post by Vjetar
-
- 53 Replies
- 6691 Views
-
Last post by Vanilla
-
- 21 Replies
- 2534 Views
-
Last post by Peace
