Kolumne

[biljka]

Slazem se. Ukoliko je sve tako bilo kako ti kazes i kako velika vecina u Bosni govori pridruzujem se zeljama. Ja sam jedan od onih koji ne tvrdi nista jer i ne znam nista. A svakome ko je pocinio zlocin zelim sve najgore. A ako je pocinjen genocid takodje zelim sve najgore. Zato kazem, ima Boga iznad nas, verujem da ce presuditi svakome kako zasluzuje.

Meni samo nije jasno što vi Srbi (ne svi) uvijek uz riječ "genocid" vežete "ako je". Genocid je obična pravna kvalifikacija zločina koja se odnosi na to da je neka određena grupa zločinaca imala namjeru da istrijebi određenu grupu ljudi. Ako kažemo "Jeste, bio je zločin" kad je neko nekog ubio, šta bi vam bilo da kažete "Jeste, bio je genocid" kad neko nekog ubije sa namjerom da istrijebljenja? Ništa se ne mijenja, samo budeš dobar komšija i čovjek

E pa vidis ovako,ja cu da ti kazem...Naziv "genocid" je velika rec...To je recimo ucinjeno indijancima kada su ih amerikanci sve poubijali...mozda ih je preteklo nesto malo...Drugo,ja nemam problem da kazem genocid kada bih znao da je to zaista pocinjeno.Tu ja ne krivim tebe, ne krivim nikoga ko govori drugacije od mene...Nemam ja problem to sta neko govori, vec problem sa time sto sam video gomilu snimaka,dakle bosanaca koji govore drugacije od toga. Ja zaista ne zelim da idem u detalje, to je osetljiva tema za vas pogotovu za one koji su izgubili nekoga svog. Drugo, Srbiji iliti srbima je sudio neprijatelj (Haag) , trece, postoje price da su mnogi strani vojnici ubijali po Bosni a da je i to podmetnuto srbima, zatim ima covek koji govori da mu je brat u Norveskoj a upisan je kao ubijen u Srebrenici pa cak i price da su se iz svih krajeva dovlacili stradali ljudi u Srebrenicu. I onda kada slusas takve price naravno da neces verovati niusta. Ja ne verujem ni u te price,hocu samo da ti kazem sta sve imas cuti. Ima neki covek koji se zove Hakija Meholjic, eto poslusaj njega recimo...On je sam dao izjavu da je Alija Izetbegovic njima rekao da se sklone iz Srebrenice, da puste da srbi udju poubijaju neduzne ljude da bi bila nato intervencija. Oni nisu pristali.

Da skratim, poenta moje price nije da umanjim zlocin ili genocid ako ga je bilo, vec da kazem da kako vama pricaju u Bosni da je bio genocid, tako stalno pustaju u Srbiji pricu da je sve preuvelicano. Nismo ni ja a ni ti neko ko moze o tome govoriti. Ja sigurno nisam. I ne zelim zaista zbog te teme da se zameram ljudima. Jer ja niti mrzim Bosnu,niti bosance,niti muslimane,niti albance, niti hrvate...Ja ne spadam u tu vrstu ljudi koja mrzi, koja je u stanju da pocini zlocin,genocid ili nesto trece.

Ja na ove tvoje tvrdnje stvarno ne mogu da odgovaram jer miješaš puno stvari.

Ali evo par činjenica. Ono što razlikuje genocid od običnog zločina je da je počinjen sistematski, nije bilo spontano, već isplanirano, a meta je bila jasna. Znači priprema mjesta za strijeljanje, autobusi, kamioni, grobnice, a onda još premiještanje kasnije iz primarnih grobnica u sekundarne, tercijarne. Znači da su kosti jedne osobe mogle biti nađene na potpuno drugim mjestima. Zamisli kakva to mašinerija i plan mora da bude.

Nema to više veze ni sa Hagom, ni sa NATO-om, ni sa onim "ko nas zavadi", već bukvalno sa osnovnom ljudskosti. Kako neko može da pogleda pa i sliku Potočara i onolikih nišana i opet odabere da bude nečovjek.

Imaš snimke, izjave, dokumente, koji sve to dokazuju i meni nije jasno da neko pored toliko dokaza ne može da kaže "Bilo je tako".

[Coolio]

Meni samo nije jasno što vi Srbi (ne svi) uvijek uz riječ "genocid" vežete "ako je". Genocid je obična pravna kvalifikacija zločina koja se odnosi na to da je neka određena grupa zločinaca imala namjeru da istrijebi određenu grupu ljudi. Ako kažemo "Jeste, bio je zločin" kad je neko nekog ubio, šta bi vam bilo da kažete "Jeste, bio je genocid" kad neko nekog ubije sa namjerom da istrijebljenja? Ništa se ne mijenja, samo budeš dobar komšija i čovjek

E pa vidis ovako,ja cu da ti kazem...Naziv "genocid" je velika rec...To je recimo ucinjeno indijancima kada su ih amerikanci sve poubijali...mozda ih je preteklo nesto malo...Drugo,ja nemam problem da kazem genocid kada bih znao da je to zaista pocinjeno.Tu ja ne krivim tebe, ne krivim nikoga ko govori drugacije od mene...Nemam ja problem to sta neko govori, vec problem sa time sto sam video gomilu snimaka,dakle bosanaca koji govore drugacije od toga. Ja zaista ne zelim da idem u detalje, to je osetljiva tema za vas pogotovu za one koji su izgubili nekoga svog. Drugo, Srbiji iliti srbima je sudio neprijatelj (Haag) , trece, postoje price da su mnogi strani vojnici ubijali po Bosni a da je i to podmetnuto srbima, zatim ima covek koji govori da mu je brat u Norveskoj a upisan je kao ubijen u Srebrenici pa cak i price da su se iz svih krajeva dovlacili stradali ljudi u Srebrenicu. I onda kada slusas takve price naravno da neces verovati niusta. Ja ne verujem ni u te price,hocu samo da ti kazem sta sve imas cuti. Ima neki covek koji se zove Hakija Meholjic, eto poslusaj njega recimo...On je sam dao izjavu da je Alija Izetbegovic njima rekao da se sklone iz Srebrenice, da puste da srbi udju poubijaju neduzne ljude da bi bila nato intervencija. Oni nisu pristali.

Da skratim, poenta moje price nije da umanjim zlocin ili genocid ako ga je bilo, vec da kazem da kako vama pricaju u Bosni da je bio genocid, tako stalno pustaju u Srbiji pricu da je sve preuvelicano. Nismo ni ja a ni ti neko ko moze o tome govoriti. Ja sigurno nisam. I ne zelim zaista zbog te teme da se zameram ljudima. Jer ja niti mrzim Bosnu,niti bosance,niti muslimane,niti albance, niti hrvate...Ja ne spadam u tu vrstu ljudi koja mrzi, koja je u stanju da pocini zlocin,genocid ili nesto trece.

Ja na ove tvoje tvrdnje stvarno ne mogu da odgovaram jer miješaš puno stvari.

Ali evo par činjenica. Ono što razlikuje genocid od običnog zločina je da je počinjen sistematski, nije bilo spontano, već isplanirano, a meta je bila jasna. Znači priprema mjesta za strijeljanje, autobusi, kamioni, grobnice, a onda još premiještanje kasnije iz primarnih grobnica u sekundarne, tercijarne. Znači da su kosti jedne osobe mogle biti nađene na potpuno drugim mjestima. Zamisli kakva to mašinerija i plan mora da bude.

Nema to više veze ni sa Hagom, ni sa NATO-om, ni sa onim "ko nas zavadi", već bukvalno sa osnovnom ljudskosti. Kako neko može da pogleda pa i sliku Potočara i onolikih nišana i opet odabere da bude nečovjek.

Imaš snimke, izjave, dokumente, koji sve to dokazuju i meni nije jasno da neko pored toliko dokaza ne može da kaže "Bilo je tako".

Ti mene nisi razumela dobro. Te snimke,izjave,dokumente koje mozemo pogledati to stoji. Ali isto tako postoje i drugacije snimke,dokumenti,izjave. Znaci jedno ima sto predstavlja Bosna, drugo sto predstavlja Srbija. I ja ti opet kazem, ja ne verujem ni u te snimke sto pusta Srbija. Ako je slika tacna, videh recimo da na spomen ploci stoji vise mesta a ne samo Srebrenica. I pise 8372 ...

[biljka]

E pa vidis ovako,ja cu da ti kazem...Naziv "genocid" je velika rec...To je recimo ucinjeno indijancima kada su ih amerikanci sve poubijali...mozda ih je preteklo nesto malo...Drugo,ja nemam problem da kazem genocid kada bih znao da je to zaista pocinjeno.Tu ja ne krivim tebe, ne krivim nikoga ko govori drugacije od mene...Nemam ja problem to sta neko govori, vec problem sa time sto sam video gomilu snimaka,dakle bosanaca koji govore drugacije od toga. Ja zaista ne zelim da idem u detalje, to je osetljiva tema za vas pogotovu za one koji su izgubili nekoga svog. Drugo, Srbiji iliti srbima je sudio neprijatelj (Haag) , trece, postoje price da su mnogi strani vojnici ubijali po Bosni a da je i to podmetnuto srbima, zatim ima covek koji govori da mu je brat u Norveskoj a upisan je kao ubijen u Srebrenici pa cak i price da su se iz svih krajeva dovlacili stradali ljudi u Srebrenicu. I onda kada slusas takve price naravno da neces verovati niusta. Ja ne verujem ni u te price,hocu samo da ti kazem sta sve imas cuti. Ima neki covek koji se zove Hakija Meholjic, eto poslusaj njega recimo...On je sam dao izjavu da je Alija Izetbegovic njima rekao da se sklone iz Srebrenice, da puste da srbi udju poubijaju neduzne ljude da bi bila nato intervencija. Oni nisu pristali.

Da skratim, poenta moje price nije da umanjim zlocin ili genocid ako ga je bilo, vec da kazem da kako vama pricaju u Bosni da je bio genocid, tako stalno pustaju u Srbiji pricu da je sve preuvelicano. Nismo ni ja a ni ti neko ko moze o tome govoriti. Ja sigurno nisam. I ne zelim zaista zbog te teme da se zameram ljudima. Jer ja niti mrzim Bosnu,niti bosance,niti muslimane,niti albance, niti hrvate...Ja ne spadam u tu vrstu ljudi koja mrzi, koja je u stanju da pocini zlocin,genocid ili nesto trece.

Ja na ove tvoje tvrdnje stvarno ne mogu da odgovaram jer miješaš puno stvari.

Ali evo par činjenica. Ono što razlikuje genocid od običnog zločina je da je počinjen sistematski, nije bilo spontano, već isplanirano, a meta je bila jasna. Znači priprema mjesta za strijeljanje, autobusi, kamioni, grobnice, a onda još premiještanje kasnije iz primarnih grobnica u sekundarne, tercijarne. Znači da su kosti jedne osobe mogle biti nađene na potpuno drugim mjestima. Zamisli kakva to mašinerija i plan mora da bude.

Nema to više veze ni sa Hagom, ni sa NATO-om, ni sa onim "ko nas zavadi", već bukvalno sa osnovnom ljudskosti. Kako neko može da pogleda pa i sliku Potočara i onolikih nišana i opet odabere da bude nečovjek.

Imaš snimke, izjave, dokumente, koji sve to dokazuju i meni nije jasno da neko pored toliko dokaza ne može da kaže "Bilo je tako".

Ti mene nisi razumela dobro. Te snimke,izjave,dokumente koje mozemo pogledati to stoji. Ali isto tako postoje i drugacije snimke,dokumenti,izjave. Znaci jedno ima sto predstavlja Bosna, drugo sto predstavlja Srbija. I ja ti opet kazem, ja ne verujem ni u te snimke sto pusta Srbija. Ako je slika tacna, videh recimo da na spomen ploci stoji vise mesta a ne samo Srebrenica. I pise 8372 ...

I to je propaganda na koju padaš...
Da malo istražiš ili razmisliš znao bi da je u Srebrenicu tokom rata došlo jako puno ljudi iz drugih dijelova istočne Bosne jer je Srebrenica bila proglašena UN-ovom sigurnom zonom. Spominje se da je u Srebrenici bilo čak 40.000 ljudi u jednom trenutku, a prije rata je živjelo manje od 10.000. Znači osim Srebreničana ubijeni su i ljudi koji su izbjegli u Srebrenicu kao "sigurnu zonu", pa je sasvim logično da će biti i druga mjesta na spomeniku.

Realno, sve si ovo mogao izguglati u 10 sekundi. Samo biraš da ne budeš na strani istine, nego da sve lijepo pakuješ pod "Na jednoj strani je ovo, na drugoj ovo. Ja jadan ne znam u šta da vjerujem" i prodaješ sebe kao finog "Ko nas bre zavadi" komšiju, a ti su mi iskreno najgori.

Bilo bi bolje da kažeš da ti je Mladić heroj, pa da se fino posvađamo ovdje, nego ovako sve konstantno hinjski, "biljka i Bella me stalno prozivaju, kme kme", tačno da se čovjek sažali. A u pozadini si zapravo jako jako zatrovan propagandom i ja te čak ni ne bih krivila da si dijete ili da ne znaš i ne možeš bolje, ali ovako jednostavno biraš da budeš zloća, na strani zla i to je to.

[Vjetar]

@Coolio Negiranje genocida je krivično djelo ovdje. Kazna zatvora ide za to. Ti ga nedvosmisleno negiraš. Mislim, ne možeš nakon ovog reći nisam mislio tako, izvučeno iz konteksta ili slično, jasno i, ponavljam - nedvosmisleno, negiraš genocid u Srebrenici.

Naravno, obzirom da si u Njemačkoj, ne može te se krivično goniti, ali svejedno na forumu, koji jeste bosanski, ti to radiš. Ne može te se krivično goniti jer nisi ovdje, ali neću ni dozvoliti da to radiš ovdje. Ubuduće, svako spominjanje genocida u Srebrenici u negirajućem smislu značiće automatski trajni ban. Možeš ti misliti šta želiš o tome (imati svoje dokaze za i protiv, to je tvoja stvar i potpuno je nerelevantno jer je sud presudio već i ti tvoji dokazi nisu imali relevantnost sudu) ali javno ovdje to ne možeš iznositi, jer kršiš zakon sporeći presudu suda - što je zakonom zabranjeno. Da ne govorim o moralnoj dimenziji negiranja genocida u Srebrenici, ovo je dovoljno.

Ili zadrži za sebe mišljenje o tome, ili - bujrum

[Peace]

Mi, američki narod, imamo dosta beskrajnih ratova

Sjedinjene Američke Države su ponovo uvučene u katastrofalan rat na Bliskom istoku. Američka vojska sada napada Iran ne zato što se naša nacija suočava s neposrednom prijetnjom, već zato što izraelska vlada dugo traži sukob s Teheranom i konačno je pronašla spremnog partnera u Washingtonu.

Ovaj rat je nepotreban, neopravdan, neustavan, krši međunarodno pravo i u potpunosti je protiv volje američke javnosti.

Prema ustavu, moć objave rata pripada Kongresu, a ne predsjedniku. Stoga je odluka predsjednika Donalda Trumpa da pokrene zračne napade i nastavi promjenu režima u drugoj zemlji bez odobrenja Kongresa nezakonita. To podsjeća na najmračnija poglavlja američke vanjske politike nakon 11. septembra, kada su strah i obmana korišteni da bi se naša nacija gurnula u katastrofalne ratove, čiju cijenu i danas plaćamo.

Na globalnom nivou, napad na suverenu naciju - ili kako to naziva traženi ratni zločinac izraelski premijer Benjamin Netanyahu, pokretanje "preventivnog udara" - bez neposredne prijetnje krši Povelju Ujedinjenih nacija i temeljne principe međunarodnog prava. Bombardovanje - koje se odvija tokom islamskog svetog mjeseca Ramazana, vremena povećane duhovnosti i razmišljanja - već je okaljalo našu nacionalnu savjest.

Prvog dana rata, američki zračni napad ubio je oko 165 učenica u gradu Minab. Američko oružje nas je još jednom učinilo saučesnicima u ubijanju djece u inostranstvu.

za šta?

Govore nam da se radi o "sigurnosti". Govore nam da se radi o zaustavljanju iranskih nuklearnih ambicija. Ali ovo smo već čuli. Više od 30 godina, Netanyahu je insistirao da je Iran "sedmicama udaljen" od nuklearne bombe. Te sedmice su se protegle u decenije. Strah je recikliran kao politika.

Budimo iskreni i u vezi s nečim drugim: Iran, sa svim svojim neprihvatljivim i često štetnim regionalnim ambicijama, nije neposredna vojna prijetnja Sjedinjenim Državama. Američka javnost to razumije. Anketa za anketom pokazuje da su Amerikanci umorni od beskrajnih ratova na Bliskom istoku. Naše zajednice žele ulaganja u zdravstvo, obrazovanje, infrastrukturu i stvaranje radnih mjesta - a ne još jedan sukob od trilion dolara koji šalje naše vojnike u opasnost i destabilizuje još jednu regiju.

Pa zašto američki predsjednik koji je vodio kampanju "Amerika na prvom mjestu" vlada kao da prihvata "Izrael na prvom mjestu"? Zašto se američke trupe, američki poreski dolari i američki kredibilitet stavljaju na kocku kako bi se ispunile dugogodišnje ambicije strane vlade?

Ovo nije zdrav savez. To je toksična dinamika u kojoj Sjedinjene Države pružaju novac, oružje, diplomatsku zaštitu i bezuvjetnu političku podršku, dok su istovremeno uvučene u ratove koji nas čine manje sigurnima.

Govore nam da se ovaj rat vodi o ljudskim pravima. O pravima žena. Ali bombe ne oslobađaju ljude. Zračni napadi ne unapređuju demokratiju. Klanje učenica nije "feministička" vanjska politika.

Da su ljudska prava zaista briga, naša vlada ih ne bi selektivno primjenjivala na osnovu geopolitičke pogodnosti. Naš saveznik, Izrael, učestvuje u genocidu u kojem je ubijeno i ranjeno više od 200.000 Palestinaca, većinom civila. Nefinansiranje tog masovnog ubistva djece bio bi dobar početak za naše humanitarne probleme.

I Amerikanci imaju pravo postavljati ova pitanja. U vrijeme kada se kod kuće zahtijeva transparentnost i odgovornost, posebno kada je u pitanju objavljivanje dosijea Jeffreyja Epsteina, zašto nas umjesto toga guraju u još jedan strani rat? Američki narod zaslužuje iskrenost, a ne odvraćanje pažnje.

Ovaj rat neće donijeti stabilnost. On će rasplamsati regiju, naštetiti civilima, ugroziti američke vojnike i potencijalno izazvati širi sukob s globalnim posljedicama. On riskira američke živote i američku sigurnost za ciljeve koji ne služe američkoj javnosti.

Kongres je imao priliku da ispuni svoju ustavnu odgovornost i zaustavi neovlaštenu vojnu eskalaciju, ali nije uspio da usvoji rezoluciju o ratnim ovlaštenjima koju su predložili zastupnici Thomas Massie i Ro Khanna. Ovo glasanje odražava snažan utjecaj izraelske lobističke grupe AIPAC i njenog novca, zajedno sa zabrinjavajućom nespremnošću nekih zakonodavaca da se suprotstave moćnim lobističkim interesima i nekontroliranoj izvršnoj vlasti.

Kongres, posebno oni članovi koji tvrde da se protive beskonačnim ratovima, moraju nastaviti koristiti sve dostupne puteve kako bi ponovo potvrdili svoj autoritet i spriječili daljnju eskalaciju; ulozi su previsoki da bi izabrani zvaničnici šutjeli.

Američki narod ne želi ovaj rat. Vrijeme je da naša vlada služi njima, a ne agendi stranog lidera koji očajnički želi zadržati vlast i izbjeći odgovornost.

[Coolio]

@Coolio Negiranje genocida je krivično djelo ovdje. Kazna zatvora ide za to. Ti ga nedvosmisleno negiraš. Mislim, ne možeš nakon ovog reći nisam mislio tako, izvučeno iz konteksta ili slično, jasno i, ponavljam - nedvosmisleno, negiraš genocid u Srebrenici.

Naravno, obzirom da si u Njemačkoj, ne može te se krivično goniti, ali svejedno na forumu, koji jeste bosanski, ti to radiš. Ne može te se krivično goniti jer nisi ovdje, ali neću ni dozvoliti da to radiš ovdje. Ubuduće, svako spominjanje genocida u Srebrenici u negirajućem smislu značiće automatski trajni ban. Možeš ti misliti šta želiš o tome (imati svoje dokaze za i protiv, to je tvoja stvar i potpuno je nerelevantno jer je sud presudio već i ti tvoji dokazi nisu imali relevantnost sudu) ali javno ovdje to ne možeš iznositi, jer kršiš zakon sporeći presudu suda - što je zakonom zabranjeno. Da ne govorim o moralnoj dimenziji negiranja genocida u Srebrenici, ovo je dovoljno.

Ili zadrži za sebe mišljenje o tome, ili - bujrum

Kralju,ni ti me nisi razumeo. Ne negiram ja nista niti ja imam bilo kakve dokaze niti sam ja bitan tu. Ja ne znam da li vi citate sta ja pisem ili tek onako mene napadate.

Ponovicu, svakakvi snimci,dokumenta i sta ti ja znam se sire internetom. Znaci ne sirim ih ja, ne negiram ja, ne govorim ja, vec gomila drugih ljudi. Ja kao neko ko je bio dete tada nemam pojma sta se desavalo. Zato ne tvrdim nista. Niti negiram niti potvrdjujem. Vec sam to 1000 puta napisao. I bezbroj puta sam napisao da ne verujem ni u pricu koju prica srpska strana. I milion puta sam napisao da mi je zao za sve sto se desilo i da ja nisam neko ko mrzi bilo koga i da jedino sto ja sa svojim znanjem ili neznanjem o tome mogu da kazem jeste da osudjujem svakog poremecenog coveka koji je mogao ubijati neduznu decu,zene,stare,muskarce.

A jos vise puta sam rekao da ne zelim da pricam na tu temu prvo jer nisam strucan za to,drugo jer je sajt kako ti kazes bosanski a trece i najvaznije jer je to bolna tema za ljude koji su izgubili nekoga svog.

Biljka a narocito Bella me konstantno uvlaci u tu pricu sa vredjanjem srba naravno sto ti nije za ban.

A ako smatras da mene trebas banovati i da sam ti ja ovde najlosiji, slobodno burazeru ucini to. Ne zameram, imas prava tvoj je sajt/forum.

[Coolio]

Ja na ove tvoje tvrdnje stvarno ne mogu da odgovaram jer miješaš puno stvari.

Ali evo par činjenica. Ono što razlikuje genocid od običnog zločina je da je počinjen sistematski, nije bilo spontano, već isplanirano, a meta je bila jasna. Znači priprema mjesta za strijeljanje, autobusi, kamioni, grobnice, a onda još premiještanje kasnije iz primarnih grobnica u sekundarne, tercijarne. Znači da su kosti jedne osobe mogle biti nađene na potpuno drugim mjestima. Zamisli kakva to mašinerija i plan mora da bude.

Nema to više veze ni sa Hagom, ni sa NATO-om, ni sa onim "ko nas zavadi", već bukvalno sa osnovnom ljudskosti. Kako neko može da pogleda pa i sliku Potočara i onolikih nišana i opet odabere da bude nečovjek.

Imaš snimke, izjave, dokumente, koji sve to dokazuju i meni nije jasno da neko pored toliko dokaza ne može da kaže "Bilo je tako".

Ti mene nisi razumela dobro. Te snimke,izjave,dokumente koje mozemo pogledati to stoji. Ali isto tako postoje i drugacije snimke,dokumenti,izjave. Znaci jedno ima sto predstavlja Bosna, drugo sto predstavlja Srbija. I ja ti opet kazem, ja ne verujem ni u te snimke sto pusta Srbija. Ako je slika tacna, videh recimo da na spomen ploci stoji vise mesta a ne samo Srebrenica. I pise 8372 ...

I to je propaganda na koju padaš...
Da malo istražiš ili razmisliš znao bi da je u Srebrenicu tokom rata došlo jako puno ljudi iz drugih dijelova istočne Bosne jer je Srebrenica bila proglašena UN-ovom sigurnom zonom. Spominje se da je u Srebrenici bilo čak 40.000 ljudi u jednom trenutku, a prije rata je živjelo manje od 10.000. Znači osim Srebreničana ubijeni su i ljudi koji su izbjegli u Srebrenicu kao "sigurnu zonu", pa je sasvim logično da će biti i druga mjesta na spomeniku.

Realno, sve si ovo mogao izguglati u 10 sekundi. Samo biraš da ne budeš na strani istine, nego da sve lijepo pakuješ pod "Na jednoj strani je ovo, na drugoj ovo. Ja jadan ne znam u šta da vjerujem" i prodaješ sebe kao finog "Ko nas bre zavadi" komšiju, a ti su mi iskreno najgori.

Bilo bi bolje da kažeš da ti je Mladić heroj, pa da se fino posvađamo ovdje, nego ovako sve konstantno hinjski, "biljka i Bella me stalno prozivaju, kme kme", tačno da se čovjek sažali. A u pozadini si zapravo jako jako zatrovan propagandom i ja te čak ni ne bih krivila da si dijete ili da ne znaš i ne možeš bolje, ali ovako jednostavno biraš da budeš zloća, na strani zla i to je to.

Prosli put sam lepo rekao da ne zelim sa tobom i Bella-om o ovome i opet sam navucen.

Nameces svoje misljenje i tvrdis nesto sto nisam. Nisi se ni potrudila da procitas sta sam napisao.

Vredjas me bez ikakvog razloga ali ok.

[Bella]

Ali nije baš uvijek tako jasan prijelaz između kritike i antisemitizma. Često kritika na račun izraelske vlade nije uopće antisemitska. I tu stvari postaju komplicirane.

https://www.dw.com/hr/opravdana-kritika ... a-54432641

..I Biden je uveo,da protest za podrshku Palestini. je 'kriminalno djelo'

.ne podrzavam zakone. 'zabrane'

[Peace]

Minab: Kada je najpreciznija raketa na svijetu odabrala učionicu

Ciljanje škole i masovno ubijanje djece su ratni zločini, a odgovorni moraju biti pozvani na odgovornost.

Često se kaže da najgora zla ne čine čudovišta ili sadisti, već ljudi koji su zastrašujuće obični.

Amerikanski "ministar rata" Pete Hegseth nedavno je u intervjuu za medije s razoružavajućom smirenošću primijetio: "Jedini koji se sada trebaju brinuti su Iranci koji misle da će preživjeti." Riječi izgovorene bez oklijevanja, kao da je izgled smrti za milione samo strateški proračun.

U južnom Iranu, prije nego što sunce izađe nad obalom, poznati zvuk tiho putuje kroz sela: zvuk lenj čamaca koji se spremaju za more. Njihovi istrošeni drveni trupovi škripe protiv plime, jedra se polako razvijaju, a ribari vuku svoje konopce u tišini ranog jutra. Na jugu postoji izreka: "Lenj koji ne poznaje more, bit će slomljen od prvog vala." Za ljude naše obale, lenj je više od plovila. To je simbol samog života - upornosti protiv mora, protiv oluje, protiv sudbine koja rijetko je bila blaga.

Ja sam sin tog istog juga, gdje je more dugo učilo svoje ljude kako da se suprotstave valovima. Ipak, ujutro 28. februara, neočekivani val stigao je do juga.

Bilo je 10:45 ujutro. Učionice Osnovne škole za djevojčice Shajareh-Tayyebeh u gradu Minab bile su pune djece. Djevojčice između sedam i dvanaest godina sjedile su za svojim klupama s otvorenim sveskama pred sobom. Ritam recitovanja i tihi glasovi učenja širili su se hodnicima.

U tom istom trenutku, hiljadama kilometara dalje, unutar kontrolne sobe ispunjene digitalnim ekranima, pritisnuto je dugme.

Krstareća raketa Tomahawk - jedno od najpreciznijih vođenih oružja na svijetu - uzletjela je s broda američke mornarice. Takva raketa je dizajnirana da udara s izuzetnom preciznošću. Može odabrati određenu strukturu među mnogim zgradama i pogoditi svoju metu u krugu od nekoliko metara.

Tog jutra, njena meta nije bila vojna instalacija.

Njena meta je bila osnovna škola za djevojčice.

Prva raketa je probila krov učionica, a struktura se srušila sama na sebe. Nekoliko sekundi kasnije, druga raketa je pogodila dvorište, gdje su se djeca koja su pobjegla od padajućih krhotina borila da dišu pod oblacima prašine. Uslijedila je treća eksplozija, a buka života ustupila je mjesto nepodnošljivoj tišini.

Kada se dim konačno razišao, ono što je ostalo bili su spaljeni udžbenici razasuti po razbijenim stolovima, male cipele razbacane po zemlji i plač majki koje su dozivale imena svojih kćeri usred ruševina.

Oko 170 ljudi je ubijeno, većina njih učenica, a oko 100 je ranjeno. Ovi brojevi ne mogu prenijeti ljudsku stvarnost koju predstavljaju.

Ovo nije bila slučajnost. Samo vrijeme govori s nepogrešivom jasnoćom: 10:45 u subotu ujutro, tačno kada su učionice bile pune djece, u prvim satima rata. Projektil sposoban pogoditi u krugu od pet metara ne zamijeni učionicu za vojni objekt. Satelitski snimci snimljeni prije i poslije napada, ostaci američke municije i verificirani video snimci upućuju na isti zaključak.

Ovo nije bila greška. Bila je to poruka poslana prvog dana rata da se čak i najudaljenije zajednice južnog Irana mogu pretvoriti u mjesta razaranja. Njena svrha je bila da se od samog početka usadi teror, da se slomi odlučnost naroda i da se normalizira ideja da nigdje - čak ni učionica - nije sigurno.

Ponovljeno ciljanje škole jasno pokazuje namjeru i dokazuje potrebnu namjeru.

Minab nije ostao izolirana tragedija. Širom zemlje, obrazac se ponavljao. Civili su ubijeni u velikom broju, stambene četvrti sravnjene sa zemljom, komercijalni centri uništeni, medicinski objekti pogođeni, a škole oštećene ili uništene. Čak ni zgrade Crvenog polumjeseca, institucije koja predstavlja univerzalni simbol humanitarne zaštite, nisu pošteđene.

Ovi ponovljeni napadi ne otkrivaju niz nesretnih grešaka, već uočljiv obrazac. Mete nisu vojske na bojnom polju, već same strukture običnog života: domovi, bolnice i škole. Kada se takva mjesta više puta napadnu, namjeru postaje nemoguće ignorisati.

Ovaj obrazac kriminalnog ponašanja eksplicitno je potvrdio američki predsjednik Donald Trump 10. marta, kada je javno zaprijetio iranskoj naciji i njenoj civilnoj infrastrukturi, izjavivši da će „uništiti lako uništive mete koje će Iranu učiniti praktično nemogućim da ikada ponovo bude izgrađen kao Nacija - Smrt, Vatra i Bijes će vladati nad njima.“

Iz perspektive međunarodnog prava, ono što se dogodilo ne može se shvatiti kao jednostavno kršenje ratnih zakona. To se u potpunosti uklapa u skup teških kršenja koja međunarodna krivična pravda definiše i osuđuje decenijama. Rat, čak ni u svom najnasilnijem obliku, nije bezakonit. Pravila koja regulišu oružani sukob postoje upravo da bi zaštitila civile od njegovih užasa, a kada se ta pravila prekrše, odgovornost ne nestaje u magli bitke.

Temelji modernog međunarodnog krivičnog prava postavljeni su nakon Drugog svjetskog rata na Međunarodnim vojnim sudovima u Nürnbergu i Tokiju. Tamo je međunarodna zajednica potvrdila princip koji je od tada postao kamen temeljac pravde: oni koji komanduju vojnom silom ne mogu izbjeći odgovornost tvrdeći da su samo slijedili naređenja. Vlast sa sobom nosi odgovarajuću dužnost odgovornosti.

Ovaj princip je više puta potvrđen na kasnijim međunarodnim sudovima. Na Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju, u slučaju Tužilac protiv Tihomira Blaškića, sudije su utvrdile da namjerno uništavanje obrazovnih i vjerskih institucija tokom oružanog sukoba predstavlja ratni zločin.

Ispitivajući zločine počinjene u selu Ahmići, sud je zaključio da uništavanje džamije i škole u selu nije bio rezultat konfuzije na bojnom polju, već dio proračunate kampanje osmišljene da teroriše civilno stanovništvo. Komandant je smatran odgovornim jer je naredio zločine ili ih nije spriječio.


Slično tome, Međunarodni krivični sud za Ruandu je u slučajevima kao što je Tužilac protiv Jean-Paula Akayesua pokazao da napadi na mjesta gdje civili traže utočište, uključujući škole i crkve, predstavljaju teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava. Oni koji se sklone na takvim mjestima, posebno djeca, su hors de combat, izvan sfere borbe i imaju pravo na apsolutnu zaštitu.

Ovi principi su kodificirani u Rimskom statutu Međunarodnog krivičnog suda. Član 8(2)(b)(ix) definira kao ratni zločin namjerno usmjeravanje napada na zgrade namijenjene obrazovanju, pod uvjetom da nisu vojni ciljevi. Ovo pravilo odražava temeljne principe razlikovanja i proporcionalnosti ugrađene u Ženevske konvencije i njihove Dodatne protokole: rat se vodi protiv boraca, a ne protiv učionica, bolnica ili domova.

U slučaju škole Shajareh-Tayyebeh u Minabu, pravno pitanje je tragično jasno. Projektil konstruiran za preciznost pogodio je školsku zgradu u tačnom trenutku kada su djeca bila prisutna. Rezultat nije bila kolateralna šteta, već ljudska katastrofa - više od 100 djece čiji se glasovi više nikada neće čuti u njihovim učionicama.

Međunarodno pravo, međutim, ne zaustavlja se na identificiranju fizičkog čina. Ono također ispituje lanac komandovanja putem kojeg takvi činovi postaju mogući. U strukturi oružanih snaga SAD-a, krajnja vlast nad vojnim operacijama leži na predsjedniku kao vrhovnom komandantu. Trump se nalazi na vrhu tog lanca komandovanja i snosi krajnju političku i vojnu odgovornost za pokretanje i vođenje vojnih operacija.

Neposredno ispod njega u toj strukturi stoji Hegseth, koji je, kao "sekretar rata", najviša civilna vlast unutar "Ministarstva rata", odgovoran za planiranje i izvođenje vojnih operacija kroz hijerarhiju komandovanja oružanih snaga.

Njegovi vlastiti javni komentari odražavaju stav koji se ne izvinjava prema kršenjima, uključujući njegovu izjavu da neće biti "glupih pravila angažmana" i "politički korektnih" ratova.

U međunarodnom krivičnom pravu, ove funkcije nisu samo političke pozicije; one nose pravne obaveze. Doktrina komandne odgovornosti utvrđuje da komandanti mogu biti krivično odgovorni kada naređuju zločine i kada znaju, ili su trebali znati, da se takvi zločini čine i ne spriječe ih.

Iskustvo međunarodnog krivičnog pravosuđa otkriva ponavljajuću istinu. Kada škole, domovi i bolnice budu više puta napadnuti, takvi napadi rijetko predstavljaju izolirane incidente. Oni su dio šire strategije - napada na tkivo svakodnevnog života osmišljenog da slomi duh naroda.

Historija pamti takve obrasce baš kao što pamti imena onih koji su ih pretrpjeli.

U južnom Iranu postoji izreka: „Nijedan lenj slomljen u oluji nikada nije istinski izgubljen; more na kraju vraća njegove krhotine na obalu.“ Sjećanje na pravdu funkcionira na sličan način. Imena djece Minaba također će jednog dana stići na tu obalu.

Iranska nacija neće posustati u odbrani svoje zemlje niti u traženju pravde za krv svog naroda.

[Skitnica]

Zbog ratova u Gazi i Iranu vojna suradnja s Tel Avivom nosi određeni rizik, ali to ne smeta Srbiji da u Izrael izvozi granate kalibra 155 i 122 mm, minobacačku municiju od 120 i 80 mm, kao i puščane metke po NATO-standardu

Vijest o tome da je Srbija dogovorila proizvodnju dronova na svom teritoriju s izraelskim vojnim gigantom Elbit sistems iznenadila je samo neupućene, a ne one koji su dobro informirani, budući da Beograd sa židovskom državom ima dugogodišnju vrlo uspješnu vojnotehničku suradnju. Uključivanje srpskih firmi u proizvodnju dronova može otvoriti prostor za dalji razvoj i eventualni izvoz, ali samo ako Srbija dobije stvarni tehnološki udio u projektu koji podrazumijeva dvije vrste bespilotnih letjelica – za bliske i daleke misije.

Otuda konačan domet ovog posla ovisi od uvjeta, to jest koliko tehnologije se prenosi i koliki stupanj samostalnosti Srbija dobija u korišćenju i daljem razvoju sistema. Naravno, dronovi su postali osnovno sredstvo suvremenih operacija i to se najbolje vidi u ratu u Ukrajini, ali i u aktuelnim operacijama Izraela i SAD-a protiv Irana. Njihova uloga nije ograničena na izviđanje, oni povezuju prikupljanje podataka, identificiranje i odabir ciljeva i izvođenje udara u jedinstven, brz ciklus. Time se skraćuje vrijeme od informacije do dejstva i smanjuje potreba za izlaganjem ljudstva.

Dron sam po sebi ne mijenja mnogo, a njegov efekat dolazi tek kada je povezan sa sistemima zapovijedanja, obavještajnim izvorima i sredstvima za elektronsko ratovanje i tek tada se dobija zatvoren operativni ciklus koji daje prednost u brzini i točnosti. Suradnja s izraelskom vojnom industrijom ima smisla jer je riječ o sistemima razvijenim i testiranim u realnim uvjetima, ali se otvara pitanje potencijalnih sigurnosnih implikacija za zemlje koje sudjeluju u lancu snabdijevanja Izraela, jer su iranski zvaničnici još 2025. upozorili da bi i one mogle biti posmatrane kao dio ratne infrastrukture.

Napad Hamasa na Izrael u listopadu 2023. predstavljao je prekretnicu u odnosima Srbije i Izraela i od tog trenutka oni su ušli u novu fazu, obilježenu naglim jačanjem političke, gospodarske, a posebno vojnotehničke suradnje. Najjasniji pokazatelj te promjene su podaci o rastu vrijednosti izvoza naoružanja iz Srbije u Izrael: prema zvaničnim podacima Republičkog zavoda za statistiku, od 7. listopada 2023. do 31. prosinca 2025. vrijednost izvezenog srpskog naoružanja u Izrael iznosila je više od 182 miliona dolara, a ukupna količina transportiranog naoružanja veća je od 3.000 tona. Premda je u drugoj polovini 2025. formalno bila na snazi zabrana izvoza, lani je Izraelu isporučeno naoružanje vrijedno 131,1 milion dolara.

Taj rastući trend nastavljen je i u prva tri mjeseca ove godine, zbog čega je značajno promijenjena struktura robne razmjene između dvije zemlje. Iz Srbije se u Izrael, uglavnom, izvoze pojedini sklopovi i komponente za municiju, a najveći udio u tom aranžmanu imaju Krušik Valjevo, Sloboda Čačak i Prvi partizan Užice. Topnička municija, prije svega kalibra 155 i 122 milimetara, minobacačka municija kalibra 120 i 80 mm, kao i streljačka municija po NATO-standardu, najčešći su teret transportnih aviona koji iz Beograda lete ka Izraelu. Pored klasičnog minskog i topničko-raketnog programa, po kojima je poznat u svjetskim okvirima, Krušik odnedavno proizvodi nova suvremena vođena raketna sredstva različitih tipova.

Zbog ratova u Gazi i iranu izraelska država je pod pritiskom i percepcija njene politike je podijeljena, tako da u takvom okruženju svaka vidljivija suradnja s Tel Avivom nosi i određeni reputacijski rizik. Pojedini beogradski mediji ističu da je važno razdvojiti suradnju s državom od stava prema aktuelnim potezima trenutnog izraelskog rukovodstva, ali je to teško razlučiti.

Većina zemalja koje rade s Izraelom u vojno-tehničkoj oblasti nije prekidala te odnose, jer ih vodi interes, a ne dnevna politika i za Srbiju je, kažu vlasti u Beogradu, bitno da zadrži tu liniju. Ističu da suradnja s Izraelom treba da ostane jasno ograničena na tehnologiju, bez političke simbolike koja bi mogla da se tumači kao svrstavanje. Srbija već surađuje s više partnera u oblasti obrane i to je način da se izbjegne ovisnost od jednog izvora, a suradnja sa Izraelom ima smisla dok ostaje dio te šire slike, a ne njen centar, objašnjava srpski režim. No, otvara se etičko pitanje: koliko je mudro previše se vezivati za izraelsko rukovodstvo i vojne firme?

Vlast u Srbiji tvrdi da odustajanje od tehnološke suradnje s Tel Avivom, zbog političkih sporova, ima svoju cijenu: usporavanje razvoja i gubitak operativnih sposobnosti. Dakle, rizik postoji, ali je, smatraju oni, pod kontrolom ako se suradnja vodi mirno, bez političkog naglašavanja i bez poruka koje prevazilaze njen stvarni domet. U tom smislu, mnogo će zavisiti ne samo od toga šta se radi već i kako se to radi i vjerojatno kako se predstavlja u javnosti.

Đuro Kozar

[Peace]

Moze ovo ovdje.


Opasne misli

»Lopovom nazivamo onoga tko nekome oduzme dio odjeće. Ali zar onaj tko ne obuče siromaha, a mogao bi, zaslužuje neki drugi naziv?« Basilius

Što znači biti pošten?… Da li se slažete da je pošten onaj čovjek koji ne krade i ne vara, odnosno koji ne laže s ciljem da nekom naudi (jer svi ljudi lažu, samo ovisi o kakvoj se laži radi, odnosno koji je njen cilj, o tome se može raspravljati, da li je svaka laž nepoštenje)?… Dekalog je jedan od izvora elementarnih uputa o tome što znači biti pošten: ne ukradi, ne ubij, ne reci lažna svjedočanstva itd… U Anićevom rječniku hrvatskog jezika našao sam dvije definicije poštenja: 1. častan i ispravan postupak prema drugome, njegovoj imovini i interesima 2. ispravnost u odnosu na vladajuće moralne norme… Dosta općenite definicije koje svatko može tumačiti na svoj način, odnosno prema vlastitim interesima… Poštenje se u biti i doživljava individualno… Naime, lopov svoj lopovluk može doživljavati poštenim činom, jer isti služi njegovom interesu, a ako i sam postane žrtva lopovluka onda to smatra nepoštenim činom, jer je taj čin protivan njegovom interesu… Kako najbolje definirati poštenje kao univerzalnu moralnu normu?… Jednostavno, ne čini drugima ono što ne želiš da se čini tebi, i pomaži potrebitima jer bi i ti htio da ti netko pomogne kad si u nevolji (poštenje ide usporedo s pravednošću)… Poštenje iziskuje hrabrost i velikodušnost kao što to kaže Jovan Dučić: “Čovjek koji nije hrabar ne može biti ni pošten, jer za poštenje su potrebne žrtve kakve kukavica ne umije podnijeti, a potrebna je i velikodušnost koju on ne može razumijeti.”…

Međutim, u našem društvenom poretku, u sustavu koji se temelji na eksploataciji čovjeka nad čovjekom, poštenje i pravednost su sinonimi za poslušnost u cilju izrabljivanja ljudi… Pošteno i pravedno je ono što je zakonom propisano, odnosno nepošteno i nepravedno je ono što je zakonom zabranjeno, a sve poradi održavanja hijerarhijsko-eksploatacijskih odnosa i uvođenja kakvog takvog reda u neredu koji takvi odnosi stvaraju… Tako ispada da su pošteni i pravedni ljudi oni koji su poslušni, koji pošteno rade (prihvaćaju da budu izrabljivani), ne bune se protiv sustava, ne kradu, ne ubijaju, ne varaju itd… Naime, u našem zakonodavstvu krađa je protupravno stečena imovinska korist… Ali, kao što sam i ranije pisao, krađa je temelj funkcioniranja svih eksploatacijskih sustava i kao takva podijeljena je na legalnu (pravno dozvoljenu, odnosno pravno poželjnu krađu – eksploataciju tuđeg rada) i na ilegalnu (protupravnu) krađu… Također, postoji i pravno dozvoljeno ubijanje (npr. rat), kao i pravno dozvoljena krađa u vidu prevare i lihvarenja (npr. bankarstvo), a s druge su strane spektra ubijanje, prevara i lihvarenje koji su protupravni i nepoželjni, jer se ne smije dozvoliti svima da kradu, varaju i ubijaju, već samo onima kojima je to zakonom dopušteno… Licemjerje je tako neizostavna posljedica takvih odnosa, jer oni koji su u društvu najveći lopovi (tzv. poduzetnici) predstavljeni su kao uzorni građani, odnosno kao stup našeg društva… Lopov je lopov, i krađa je krađa, bila ona legalna ili ilegalna, ista je nepoštena i nepravedna…

Poduzetništvo je lopovluk, legalni, naravno… Jer svatko tko osnuje poduzeće i zaposli ljude koji svojim radom stvaraju dobit, a koju on prisvaja kao svoj profit, je lopov… Svaka čast onim poduzetnicima koji osnuju poduzeće i dijele dobit sa svojim zaposlenicima, odnosno ne tretiraju ih kao zaposlenike, već kao vlasnike proizvoda vlastitog rada, ako takvih poduzetnika ima (ovo nema veze s dioničarima, dioničarstvo je također lopovluk)… U postu „Kapitalistička utopija“ spomenuo sam poduzeća u vlasništvu radnika koji jednako dijele dobit, a koja se nalaze u SAD-u, a za takva poduzeća u Hrvatskoj ne znam, možda ih ima, ako netko zna neka ih navede kao primjer drugačijih, odnosno kao primjer poštenih i pravednih radnih odnosa… U zadnje vrijeme kod nas se od strane krupnih kapitalista (nakon događaja u Varšavskoj) počeo često upotrebljavati izraz „antipoduzetnička klima“ kao nešto negativno… Međutim, razvijanje takve „antipoduzetničke klime“, odnosno „antilopovske klime“ je izuzetno pozitivno i poželjno za stvaranje poštenijih i pravednijih odnosa u društvu… Kapitalist ne može biti pošten i pravedan čovjek jer otuđuje rad drugih ljudi, izrabljuje ih, krade proizvode njihovog rada… Po mojoj definiciji poštenja “ne čini drugima što ne želiš da se čini tebi”, kapitalist sigurno ne bi smatrao poštenim činom situaciju u kojoj bi on postao izrabljivan… Ali, ako se profit dijeli između onih koji proizvode dobra, onda im se priznaje pravo koje i imaju (da budu vlasnici proizvoda svoga rada), i tada neka osoba (ako je recimo direktor firme) nije kapitalist – izrabljivač, već je ravnopravan sa cijelim kolektivom koji stvara dobit i dobija isti dio kolača kao i svi ostali…

Poradi održavanja eksploatacijskih (lopovskih) odnosa u društvu (od robovlasništva do kapitalizma, kao i realsocijalizma-državnog kapitalizma) potrebno je stvoriti aparat koji će takve odnose održavati (država), o čemu sam također već pisao… Država, dakle, nastaje kao sredstvo održavanja takvih odnosa, kako bi se ozakonilo izrabljivanje ljudi, odnosno legalizirala krađa kao temelj funkcioniranja društva… Takvi odnosi u društvu temelje se na razvijanju osjećaja pohlepe i straha, pohlepe za imanjem i straha od gubitka imanja, odnosno straha od gubitka sredstava za preživljavanje… I sva represivna aparatura države (kao i obrazovni sustav i mediji) u službi su razvijanja i održavanja isključivo ta dva osjećaja… Moć i vlast nad ljudima radi izrabljivanja istih provodi se shvaćanjem ljudskih slabosti i njihovim iskorištavanjem… Zavist je izravna posljedica pohlepe, ako netko ima više od mene, postajem zavidan i pokušavam ga dostići i prestići, i ako se prepustim toj pohlepi ona nema kraja, uvijek ću morati imati više i više… A kako bih mogao zadovoljavati svoju pohlepu moram postati lopov, to sustav i traži od mene, odnosno potiče me da postanem izrabljivač, nepošten i nepravedan, da isključim svoju savjest i empatiju i postanem psihopat, jedino tako mogu iskorištavati druge, odnosno izbjeći drugu ponuđenu mogućnost, da budem iskorištavan… U službi održavanja takvih odnosa je i razvijanje osjećaja nacionalizma, rasizma, vjerskog fundamentalizma i slično… Postavljaju se granice i proglašava se što je naše, te se stvara neprijatelj koji ugrožava naše imanje i protiv kojeg uvijek treba biti pripravan boriti se…

Tako odlazimo u rat kada netko ugrožava ono što je naše, odnosno kako bi zaštitili vlasništvo jednih eksploatatora od ugroze drugih koji ga pokušavaju prisvojiti, ili idemo u rat kako bi proširili ono što je naše, odnosno vlasništvo onih eksploatatora čiji smo podanici… A naši vladari tretiraju nas, kao što je rekao jedan poznati političar s ovih prostora (koji je kao i svaki drugi političar na vlasti bio u službi izrabljivača) kao „stoku sitnog zuba“, a za taj naziv trebao bi posmrtno dobiti neku nagradu, jer nisam siguran da se netko prije njega sjetio tako „profinjenog“ i nažalost realističnog naziva za sve nas koji pristajemo biti podanici ovog teško bolesnog sustava temeljenog na izrabljivanju čovjeka nad čovjekom… Kao što kaže Colin Ward: „Sustav stvara morone, zatim ih prezire kao besmislene i nagrađuje „nadarenu manjinu“ zbog njihove ekskluzivnosti.“… Lopovluk, nepoštenje i nepravda su glavne karakteristike našeg sustava, a kako bi se sustav izrabljivanja kao takav održavao, ali i ublažile posljedice istog, pravno se donose propisi temeljeni na pravilu „mrkve i batine“, budi pošten (poslušan) i biti ćeš nagrađen, budi nepošten (neposlušan) i biti ćeš kažnjen… Samo što se zaboravlja da nema te kazne koja može izliječiti ono što je bolesno u pojedincu ili društvu… Ali to niti nije bitno, nije cilj liječenje bolesti već održavanje bolesnika (društvenih odnosa) na životu ublažavanjem simptoma bolesti…

Svaki naš pokušaj da se odupremo bolesti naše kulture, koliko god bio naizgled marginalan ili besmislen, pozitivan je korak naprijed, pa i ako nas nakon toga izguraju dva koraka unazad, pa i ako nas slome, barem smo pokušali, dali smo do znanja da postoji mogućnost izliječenja, poslali smo poruku… Kako ćemo se boriti protiv bolesti naše kulture?… Tako što ćemo mijenjati sebe, tako što ćemo se u svojoj okolini i na svom radnom mjestu zauzimati za poštenje i pravdu, ne u pravnom smislu (nije važno što piše u zakonu), već tako što ćemo se zauzimati za ono što je moralno ispravno, što je uistinu pošteno i pravedno, i po cijenu gubitka onoga što mislimo da imamo… Ali ne tako što ćemo posezati za nasiljem, jer se suprotstavljamo nasilju u vidu izrabljivanja, nasilju u vidu nametanja volje drugih nad nama, i ako posegnemo za nasiljem mi postajemo nasilnici, a tako ne doprinosimo promjeni odnosa već samo promjeni uzurpatora… Mi imamo moć koje nismo svjesni, moć odbijanja poslušnosti, moć kojom rušimo izrabljivačku vlast u trenutku, i da joj nikada više ne dopustimo da se ostvari… Problem jest u tome što toga nismo svjesni… Ali ako postanemo toga svjesni kao individue (unatoč tome što naše individualno djelovanje najvjerojatnije neće ništa promijeniti) to ne znači da ne trebamo ništa poduzimati… Zrno po zrno, pogača…

Da, za poštenje je u našem sustavu potrebna hrabrost i velikodušnost… Trebamo znati davati… Uzimati je puno lakše… Ne mislim ovdje na to kako trebamo dopustiti da se od nas uzima, odnosno da nas se izrabljuje, da me krivo ne shvatite… Upravo cijelo vrijeme pokušavam reći kako se trebamo oduprijeti vlastitom izrabljivanju, prestati raditi za eksploatatore, odbiti priznati njihovo vlasništvo nad našim radom, i početi raditi sa nas, za sve nas, što u biti cijelo vrijeme i činimo, samo što pritom dopuštamo da nam kradu produkte našeg rada i stavljaju ih na tržište kako bi ih mi ponovo kupovali i tako svojim gospodarima stvarali i povećavali bogatstvo… Već sam pisao o tome; za koga su namijenjeni proizvodi koje stvaramo, za vanzemaljce?… Zašto kupujemo ono što smo proizveli?… Zar ti proizvodi ne pripadaju svima nama, zar nisu namijenjeni nama?… Zar nije pošteno da svaki čovjek ima pravo na korištenje svih dostupnih proizvoda koje je čovjek proizveo, bez obzira na to da li to može platiti ili ne?… Zar svaki čovjek nema pravo na dom, hranu, odjeću i sve što mu je potrebno za dostojanstven život?… Novac je zlo, treba ga ukinuti, eksploatacijska ekonomija je zlo, treba je ukinuti, „zaposlenost“ je zlo, treba ga ukinuti, država je zlo, treba je ukinuti… Ali ne odozgo, dekretom, to bi izazvalo kaos… To treba učiniti odozdo, voljom naroda, svjesnošću da možemo živjeti drugačije, jedni za druge, a ne jedni iznad drugih… Da ne postavljamo ograde na dijelove zemlje i proglašavamo da je to naše, da ne prisvajamo plodove zemlje kao naše, i da ne priznajemo proizvode našeg rada kao nečije vlasništvo… Zemlja svoje plodove nudi svima… Da li drvo jabuke bira kome će ponuditi svoje plodove?… Zašto mi prisvajamo plodove jabuke kao svoje, kad ih ona nudi svima?… I mi se trebamo ponašati kao što se ponaša zemlja i kao što se ponaša jabuka… Nuditi svoje plodove svima, a ne dopustiti da ih netko drugi ili mi uzurpiramo kao svoje… Proklet bio krov nad mojom glavom ako ga nisam u stanju podijeliti s onim kojemu je potreban zaklon, proklet bio kruh koji jedem ako ga nisam u stanju podijeliti s onim tko je gladan, prokleta bila voda koju pijem ako je nisam u stanju podijeliti s onim tko je žedan!…

Nije lopov onaj tko “ukrade” kruh iz trgovine, već onaj tko je osnovao trgovinu, i nije razbojnik onaj tko je “opljačkao” banku, već onaj tko ju je osnovao…