Grupe A B C D (FIFA World Cup 2026)

[Skitnica]

[Bella]

. koliko vidim. set prve pomochi za igrache islamske vjeroispovesti
ostali neka se sami snalaze



dzeko ljut... baca bocu...
poveo familiju... sad che mu zvocati cijelu noch..

[Skitnica]

Ostvaruju svoj san..
Bravo za cijelu ekipu…

[Skitnica]

Američka televizija KOMO News iz Sijetla (Seattlea) u svom prilogu nakon pobjede Bosne i Hercegovine nad Katarom 3:1, još jednom je pokazala koliko Zmajevi privlače pažnju javnosti u Sjedinjenim Američkim Državama.

Sve je više američkih medija koji detaljno prate nastupe reprezentacije BiH, a kako se može zaključiti iz reportaže novinara Krisa Danijelsa (Chrisa Danielsa), razlog za to je dvostruk – kvalitet igre na terenu i impresivna podrška sa tribina

https://x.com/asher_971/status/20700001 ... e-navijaca

Bosna i Hercegovina se, prema američkim izvještajima, izdvojila kao jedna od reprezentacija koja ne ostavlja ravnodušnim ni neutralne posmatrače, jer na stadionu donosi energičan, borben fudbal, dok na ulicama i fan zonama njeni navijači prave atmosferu koja se rijetko viđa na ovakvim događajima.

Upravo tu kombinaciju – sportski nastup i navijačku euforiju – američki reporteri sve češće ističu kao razlog zbog kojeg je BiH postala jedna od najzanimljivijih priča ovog Svjetskog prvenstva u Seattleu.Očekivanja po pitanju posjete na ovom Svjetskom prvenstvu u Seattleu bila su relativno skromna u odnosu na prethodne utakmice, ali to ne biste rekli za ljude koji su se okupili, čak i u ovim kasnim satima, u Pioneer Squareu, gdje se i dalje slavi ono što se danas dogodilo na stadionu nedaleko odavde. Stadion je bio pun, a mnogi navijači su se kućama vratili s osmijehom.

[Ina]

Sve ih više volim..
Od samog početka.. pa i dalje, od daljeg

Alajbegovic (Italijanima su puna usta hvale za njega)

Mahmić (nadam se da će sljedeću igrati duže)

Bajraktarevic (da će mu zavibrirati aura od jakog do još još jačeg)

Isto se nadam i za Dedica.
On je jedan od babinih prvih favorita.
I babo reče da ako poboljšaju brzinu u tranziciji (ja nemam pojma šta to znači ) biti će još bolji.
Sretno svima momci a i do sad Alhamdullilah.. što rekla moja nena..

[Skitnica]

Les dragons.. bas im pristaje ime..

[Vjetar]

Pa kakva je ovo slika

[Bella]

Post

bila je misisca.... Miss San Antonio
. mislim da je simpatichno. podigla je 'atmosferu'. i pomogla da vechina amera ipak sazna gdje je bosna..
.. sad saznadoh da je bosanac u ABC . manjina on manjina ona.. moraju se podrzavati

[Skitnica]

Nokaut faza Svjetskog prvenstva 2026. godine počela je duelom Kanade i Južne Afrike, a kako raste ulog na terenu, tako rastu i cijene ulaznica na tribinama.

Navijači koji žele uživo pratiti završnicu Mundijala moraju duboko posegnuti u džep, a pojedine ulaznice dostižu vrtoglave iznose.

Među najskupljim utakmicama šesnaestine finala nalazi se i historijski duel Bosne i Hercegovine i Sjedinjenih Američkih Država. Za najjeftiniju ulaznicu potrebno je izdvojiti čak 1.716 dolara, što ovaj susret svrstava na četvrto mjesto najskupljih u prvoj nokaut rundi.

Skuplje ulaznice imaju samo tri utakmice. Na vrhu liste nalazi se okršaj Meksika i Ekvadora, za koji najjeftinija karta košta čak 2.777 dolara. Odmah iza je duel Argentine i Zelenortskih Ostrva sa cijenom od 2.721 dolar, dok je treći susret Portugala i Hrvatske, gdje je za ulaznicu potrebno izdvojiti najmanje 2.222 dolara.

S druge strane, najpovoljnije ulaznice mogu pronaći navijači koji žele gledati Belgiju i Senegal. Najjeftinija karta za taj susret košta 449 dolara.

Odmah iza nalazi se utakmica Kanade i Južnoafričke Republike, za koju je bilo potrebno izdvojiti 467 dolara.

Zanimljivo je da su ulaznice za pojedine evropske derbije znatno pristupačnije. Tako se utakmica Njemačke i Paragvaja može gledati za najmanje 688 dolara, dok ulaznica za duel Nizozemske i Maroka košta 795 dolara.
Cijene najjeftinijih ulaznica za utakmice šesnaestine finala:

• Belgija – Senegal – 449 dolara

• Južnoafrička Republika – Kanada – 467 dolara

• Obala Slonovače – Norveška – 640 dolara

• Švicarska – Alžir – 664 dolara

• Njemačka – Paragvaj – 688 dolara

• Australija – Egipat – 721 dolar

• Nizozemska – Maroko – 795 dolara

• Engleska – DR Kongo – 858 dolara

• Francuska – Švedska – 865 dolara

• Brazil – Japan – 1.018 dolara

• Španija – Austrija – 1.022 dolara

• Kolumbija – Gana – 1.263 dolara

• SAD – Bosna i Hercegovina – 1.716 dolara

• Portugal – Hrvatska – 2.222 dolara

• Argentina – Zelenortska Ostrva – 2.721 dolar

• Meksiko – Ekvador – 2.777 dolara.

[Bella]

Zanimljivo je da su obojica prolazili slične životne puteve kada je riječ o izboru reprezentacije. Dest je rođen u Nizozemskoj, ali je odlučio igrati za Sjedinjene Američke Države zahvaljujući očevom porijeklu, dok je Bajraktarević rođen u američkom Viskonsinu, prošao je mlađe selekcije SAD-a, ali je na kraju izabrao zemlju svojih roditelja.

Zvijezda SAD-a poslala jasnu poruku Bajraktareviću: Zažalit će što nije ostao uz nas

ako pobijedi bosna.. i naljute trumpa... izgibit che drzavljanstvo..
a oho se i nama,,, ..

https://avaz.ba/sport/nogomet/1053140/z ... tao-uz-nas

[Coolio]

Lose svetsko prvenstvo, los kvalitet fudbala. Nekadasnji fudbaleri za ove danasnje su svetlosnu godinu iznad. Najjadniji Brazil u istoriji ja mislim.

[Skitnica]

Utakmica između Bosne i Hercegovine i SAD-a bit će odigrana 2. jula u noći sa srijede na četvrtak u 2.00 sata po našem vremenu

Premijer Federacije BiH Nermin Nikšić najavio je da će danas biti pripremljena instrukcija Vlade Federacije BiH koja se tiče eventualnog neradnog dana u četvrtak zbog utakmice Svjetskog prvenstva u fudbalu između BiH i SAD-a.

Dodao je da će inicijativu uputiti poslovnoj zajednici i lokalnim samoupravama i da će se po njoj svako moći odlučiti da li će uvoditi neradni dan i prilagođavati radno vrijeme.

Nikšić je naveo da će lokalne samouprave biti zamoljene da omoguće ugostiteljskim objektima koji namjeravaju organizovati praćenje utakmice da rade u tom periodu.

Utakmica između Bosne i Hercegovine i SAD-a bit će odigrana 2. jula u noći sa srijede na četvrtak u 2.00 sata po vremenu u Bosni i Hercegovini na stadionu San Francisco Bay Area u Santa Clari.

[Skitnica]

Trebao je predložiti da spoje sa vikendom..

[Skitnica]

Rečenice koje su objasnile više od semafora

Piše: Hajrudin Redžović

Fudbal na Balkanu nikada nije bio samo igra. To je produžetak geopolitike, kolektivna psihoterapija i direktna naplata historijskih dugova.

Na putu prema Svjetskom prvenstvu, reprezentacija Bosne i Hercegovine nije samo rušila protivnike na travnjaku. Rušila je vlastite i tuđe komplekse.

Ovo pred vama nije taktička hronika. Ovo je anatomija jednog uspjeha, ispričana kroz šesnaest izjava, poruka i rečenica koje su savršeno dijagnosticirale fenomen ove generacije.

Izjava 1: Craig Bellamy, selektor Velsa: "Gledao sam filmove o ratu na Balkanu. Moram znati ko su ti ljudi, odakle dolaze. Povijest, zemljopis i nogomet – sve se to nekako povezuje. Zahvaljujući tome, bolje razumijem ljude i gajim prema njima posve drukčije poštovanje."

Komentar: Lekcija iz psihologije. Tražio je taktičku slabost na terenu, a udario u mentalni zid. Ko preživi opsadu, ne pada pod presingom u šesnaestercu.

Izjava 2: José Mourinho, poruka Amaru Dediću: "Igrajte za one koji su se žrtvovali za ovu zemlju."

Komentar: Fudbal ovdje nije sport, nego terapija – a Mourinho je to znao prije nego mu je iko objašnjavao Dejton.

Izjava 3: Milorad Dodik, komentarišući plasman BiH na Svjetsko prvenstvo: "Na kraju sam saznao da su naši pobijedili."

Komentar: Frojdovska omaška decenije. Pokušao je odglumiti distancu, a onda mu je iz rečenice ispalo ono što se ne priznaje na presici: kada nacija gazi pred sobom, i najveći cinici podsvjesno požele biti dio pobjedničkog čopora.

Izjava 4: Zlatan Ibrahimović o Kerimu Alajbegoviću: "Igra kao da je vlasnik stadiona."

Komentar: Arogancija s pokrićem se ne uči na akademijama – s njom se rodiš.

Izjava 5: Tarik Muharemović: "Ne zanima me kako drugi pričaju o nama, uvijek se na kraju svi izvinjavaju, jer kada probudiš Zmaja onda je gotovo..."

Komentar: To nije izjava štopera, nego upozorenje na vratima pećine. Tarik je to rekao kao momak koji zna da se Zmaj ne budi za fotografisanje, nego za poravnanje računa.

Izjava 6: Kerim, dječak iz Tešnja, devet godina, nakon utakmice s Katarom: "Dedo, više ne želim biti kao Courtois, sad želim biti kao Vasilj."

Komentar: Definicija smjene generacija. Idolopoklonstvo je napokon prestalo biti uvozna roba. Imamo svoje heroje; tuđi nam više ne trebaju. Priznajem, kao djed, ta mi je rečenica oduzela dah više nego bilo koji gol.

Izjava 7: Edin Džeko: "Odrastao sam uz rat. Odjednom sam živio bajku. Ništa nije nemoguće. Čak ni odvesti Bosnu na Svjetsko prvenstvo."

Komentar: To nije motivaciona razglednica, nego biografija zemlje u četiri rečenice. Dječak iz ratnog Sarajeva, lopta pod granatama, pa svjetski stadioni — Džeko nije samo kapiten, nego dokaz da Bosna ponekad preživi tako što istrči kontru dugu trideset godina.

Izjava 8: Emir Spahić: "Mi ne krademo igrače. Mi vraćamo svako dijete kući."

Komentar: Krv nije voda, a pasoš druge države je često bio samo privremeni komad papira.

Izjava 9: Enver Beganović pješačio je 2.000 kilometara od Maribora do Cardiffa: “Pješačio sam da još jednom osjetim da imam gdje doći”.

Komentar: Hodočašće patriotizma. Geografija je apsolutno nebitna kada ti je domovina upisana u DNK kod, a stadion postane privremena ambasada jedne rasute nacije.

Izjava 10: Fra Danijel Rajić, župnik Župe sv. Franje Asiškog na Dobrinji: "Sve je došlo spontano i iz srca... odlučio sam da, za svaki gol, upalim zvona naše lijepe katoličke crkve na Dobrinji."

Komentar: To više nije samo zvonjava. To je Sarajevo u najčišćem izdanju: crkveno zvono koje ne pita ko se kako moli Bogu, nego zna da je gol Bosne zajednička radost.

Izjava 11: Novak Đoković: "Naravno, navijam za Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku."

Komentar: Đokovićevo izgovaranje Bosne i Hercegovine uoči Wimbledona nije revolucija, ali jeste signal: Zmajevi više nisu fusnota balkanskog sporta, nego regionalna gravitacija.

Izjava 12: Željko Joksimović o Kerimu Alajbegoviću: "Kad vidiš ove klince iz Bosne kako šutiraju - to su bombe. Vidi ti ovog Alajbegovića kako puca ovaj mali. Znaš, ima 18 godina - svaka čast, svaka čast."

Komentar: Kad ti iz Beograda dođe priznanje da bosanski klinci šutiraju kao artiljerija, onda znaš da više ne prodaješ mit, nego svjedočiš smjeni epohe. Alajbegović nije više “potencijal”, nego zvuk lopte od kojeg se i regionalna estrada na trenutak pretvori u skauta.

Izjava 13: The Guardian o Barbarezovom stajlingu na Mundijalu: “Barbarez je ponudio jedno od najupečatljivijih izdanja dosadašnjeg Svjetskog prvenstva.”

Komentar: Čak je i Guardian morao priznati da Bosna na ovom Mundijalu ne dolazi samo s navijačima, emocijom i inatom, nego i s odijelom koje sjedi kao salutiranje. Barbarez izgleda kao čovjek koji je došao na press konferenciju, ali usput može potpisati Dejton 2, otpustiti tri lobističke kuće i naručiti espresso bez šećera.

Izjava 14: Tarik Muharemović, pred Italiju u Zenici: "Mi se samo Boga bojimo."

Komentar: To nije bahatost, to je balkanska verzija samopouzdanja kad konačno prestaneš tražiti dozvolu da postojiš. Italija može imati četiri zvjezdice, historiju i operu u odbrani, ali Zenica ima jednu rečenicu koja ne staje u taktičku tablu. Bio sam tamo na dan utakmice, sa Slađanom Jovanovićem i njegovom kamerom, snimao grad pred najveću utakmicu njegove historije – a samu utakmicu sam, zbog bolnih leđa, gledao iz Tešnja, slušajući kako se ta rečenica vraća sa svake televizije u kafani.

Izjava 15: Zlatan Ibrahimović o bh. navijačima: "Emocije me savladaju kad vidim svu tu sreću bosanskih navijača. Naježim se, jer su to korijeni mog oca. Kada vidite da 70 hiljada ljudi pjeva… Navijači BiH su vjerovatno već osvojili Svjetsko prvenstvo."

Komentar: Kad se Zlatanu, čovjeku koji je od vlastitog ega napravio industrijsku zonu, zatrese glas pred bosanskom pjesmom, onda znaš da to više nije navijanje. To je narod koji sam sebi pjeva da je preživio.

Izjava 16: Sergej Barbarez, Beč, 17. novembar 2025: "Nisam ja ovdje bitan uopšte, ti momci su bitniji. Na kraju krajeva, bitna je država. Ostalo neka stane u red."

Komentar: To je Barbarez u jednoj rečenici: ego u svlačionicu, država na prvo mjesto, a ostatak kolone neka se strpi pred šalterom historije. Kod njega patriotizam nije poza za kameru, nego radni nalog pred utakmicu života.

Izjava 17: Jovo Lukić, strijelac gola protiv Kanade, rođen u Šapcu: "Žao mi je što nismo pobijedili, draže bi mi bilo da smo pobijedili, a da nisam postigao gol... Ne mogu da opišem kako sam se osjećao, kao da smo igrali u Bosni i Hercegovini, samo sam čuo naše navijače, njihove nisam nikako... Sve mi djeluje kao san. San mi je bio da zaigram na Svjetskom prvenstvu. Zaigrao sam i dao gol za svoju državu. Što se mene tiče, mogu sutra da umrem."

​Komentar: Rođen u Šapcu, a gine za Bosnu na američkom tlu. Ovo nije sportska floskula, ovo je ultimativni dokaz balkanskog fatalizma koji u sekundi ruši svaki brižljivo plaćeni projekat podjele. Kada momak iz susjedne države izgovori rečenicu od koje se ledi krv u žilama i poruči "mogu sutra da umrem" zbog grba koji nosi, onda sve vašingtonske lobističke Excel tabele padaju u vodu. To je ona sirova, nepatvorena krvna slika jedne nacije u kojoj se lojalnost ne fakturiše, nego se za nju živi. Nema tog milionskog budžeta koji može kupiti ovakav inat.

Zato ove izjave nisu fusnote mundijalskog puta. One su njegovi otisci prstiju. Na kraju, možda se sve može svesti na jednu rečenicu: Trideset godina su nas dokazivali papiri i presude, a danas nas dokazuje jedanaest igrača na terenu.

Hajrudin Redžović je bosanskohercegovački novinar, publicist i autor iz Tešnja. Napisao je knjige „Lukavi biznis" i „Operacija Cardiff – Priča o zemlji kojoj su rekli da ne postoji".

[Ćato]

Čitav ovaj tekst, sa svim tim citatima i "dubokim" analizama, samo potvrđuje da se fudbal na ovim prostorima nikada nije ni shvatao kao puka igra. Uvijek je bio preopterećen nacionalnim narativima, patetikom i pretjeranim očekivanjima. Umjesto da se priča o sportu, priča se o "mentalnom zidu" i "naplati historijskih dugova".

I onda se čudimo što su emocije na tribinama jače od logike na terenu. Svaki gol je nacionalna pobjeda, svaki poraz je tragedija. I tako u krug. Dok se drugi bave taktikom i razvojem, mi se bavimo "hodočašćem patriotizma" i zvonjavom crkvenih zvona. A onda se pitamo zašto nismo konstantno na vrhu. Jer fudbal je ovdje terapija, a ne sport.

[deksametazon]

Fudbalska reprezentacija BiH je godinama bila i ostala jedini vidljivi, međunarodno priznati bedem zajedničkog identiteta države koja je pod stalnim unutrašnjim političkim pritiscima, prijetnjama otcjepljenjima i trećim entitetima. Navijanje za BiH nije bilo samo sportsko navijanje, već akt otpora. To je poruka onima koji negiraju državu: "Mi postojimo, ima nas u milionima širom svijeta i ne damo ono što volimo iz zemlje i daljine." Adrenalin na tribinama bio je direktni ventil za nagomilane frustracije zbog nemoći nad političkom situacijom u zemlji zbog koje su mnogi tamo negdje.

Dok većina navijačkih grupa svoj identitet gradi na militarizmu, historijskim bitkama i ratnim koračnicama, bh. navijački identitet izgrađen je na emociji, čežnji i melanholiji. Pjesma "Iznad Tešnja zora sviće" ili Bešlićevi stihovi u navijačkom kontekstu nisu poziv na juriš, već kolektivni krik nostalgije. To je "blues" ljudi koji su zbog rata izgubili domove, pa kroz stadion proživljavaju povratak u domovinu. Stadion postaje privremena teritorija slobode i spajanja rasturenih porodica i prijatelja.

Navijači BiH su vrlo rano razvili visok nivo realnosti u sportskom smislu. Rijetko se patilo od iluzija da je BiH svjetska velesila. Historijski plasman na Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. godine bio je vrhunac te priče. Već tada, a i kroz silne baraže (Portugal, Francuska, Danska), navijači su osjetili da mali savezi i male države nemaju isti tretman kod FIFA-e i UEFA-e (čuvene sudijske greške, poput poništenog gola Edina Džeke protiv Nigerije u Brazilu). Zbog toga analitičari i publika nisu tražili nerealno zlato. Bili su svjesni granica tima. Pred meč sa Amerikom ni jedan ozbiljan domaći sportski analitičar nam nije prognozirao pobjedu. I igrači i analitičari su rekli....igrat ćemo pa šta se desi. I ovo do sada je pomjerena granica naše reprezentacije, a mlada je i tek sklopljena ovakva pa ćemo uživati još u njenoj igri. Sami igrači sve vrijeme su novinarima odgovarali da ovo nije najbolje i da najbolje tek dolazi. Nisu htjeli da nam razvijaju lažnu nadu pa da nas očekivanja razočaraju.

Ljudi iz BiH koji su doputovali na utakmice nisu se osjećali kao stranci u tuđoj zemlji. Dočekala ih je razvijena mreža bh. restorana, biznisa i organizacija. To je stvorilo osjećaj "domaćeg terena" usred Amerike i pokazalo ekonomsku i integracijsku snagu dijaspore koja sada može priuštiti i organizovati ovakve mega događaje.

Ova sinergija se najbolje oslikala u samom timu. Čak 17 od 26 igrača reprezentacije rođeno je ili odraslo izvan granica BiH u Njemačkoj, Austriji, Švedskoj, ali i u SAD-u kroz igrače poput Esmira Bajraktarevića.

Kako u autorskom tekstu za Al Jazeeru primjećuje profesor Adnan Mahmutović, povratak Bosne na američko tlo, zemlju u kojoj je potpisan Daytonski sporazum, imao je duboku simboliku. Mundijal je poslužio kao platforma da se pokaže kako narod može funkcionisati izvan okvira nametnutih i nefunkcionalnih političkih struktura kod kuće. Dijaspora i matica su na stadionima kreirale model Bosne i Hercegovine kakav politička elita ne želi ili ne zna napraviti: ujedinjenu, organizovanu, glasnu i dostojanstvenu.

Ovaj turnir je dokazao da dijaspora više nije samo "finansijska infuzija" za rodbinu u matici, već ravnopravan, kulturno i ekonomski moćan stub nacije. Sport je bio katalizator, ali stvorene veze i osviještena zajednička snaga ostaju kao trajna tekovina ovog prvenstva.

Poslije Mundijala se dešava Ajvatovica, a poslije Ajvatovice Potočari. Sve suštinski drugačije, a nosi istu poveznicu. Nije niko radio propagandu ni jednog ni drugog ni trećeg nego je sve se to dešavalo spontanim okupljanjima čiste dobrovoljnosti i kao rezultat decenijske tradicije u koju je utkana ljubav prema domovini.

[Coolio]

Burazeru, sve je super samo zar te ne smara ta prica u kome povezuju fudbal i dejtonski sporazum. Sve satro necemo politiku a konstantno je vezuju. Nece da puste sport na miru pa to ti je. Inace,ja se bas plasim da ova reprezentacija nece uraditi nista ako ne bude imala srece kao sada sa grupama itd. Ako joj u kvalifikacijama padnu ekipe poput Spanije,Francuske,Holandije,Nemacke,Engleske,Portugalije,Svajcarske i slicno. Mene licno nisu nesto odusevili. Jer cim je naisla iole ozbiljnija reprezentacija poput Svajcarske, razbili su ih. Ali barem ste se kvalifikovali po olaksanom sistemu dok starletani iz Srbije ni to nisu uspeli. Oni su tek posebna prica i za ismejavanje. Mada u Srbiji je kult reprezentacije razbijen zbog politike i nikoga ne zanima reprezentacija. Tako da u Srbiji dele ulaznice po skolama,zovu skole fudbala da dodju kako bi im barem neko bio na stadionu. Zato se i protiv Albanije igralo u Loznici ili gde vec, da bi dosli sendvicari napredne stranke

[deksametazon]

Napisao sam da smo itekako svjesni svojih potencijala i šta nam je trenutni domet. Neće biti jednostavno ni na Evropskom jer svi favoriti Svjetskog su iz Evrope. Sutra nas čekaju opet Švicarska, Francuska, Engleska, Španija, Norveška... Nadam se da će Barbarez ostati i jačati još ekipu i da ćemo gledati još ljepših utakmica. Imamo i tri dobra skauta Ninoslava, Sašu i Sinišu koji rade odličan posao koji nisu tako vidljivi jer je posao iz sjene. I oni su vrlo optimistični što se tiče budućih vremena jer očekuju dolazak još posebnih talenata koji uskoro postaju punoljetni.

Ne možeš ti Bosnu gledati kao druge zemlje. U Bosni imaš ljudi koji od države primaju 6-7-8 hiljada KM i kaže otvoreno da neće navijati za bosansku reprezentaciju. Prođe novinar Banja Lukom ili Dobojem i po parkovima i ulicama ispituje narod za koga navija na Mundijalu i ima ih koji kažu da ne igra Srbija i neće navijati ni za koga. Ima i onih koji su rekli da navijaju. Čak su bile osporavane i fan zone po Hercegovini. Zamisli predsjednik neke države ne navija za svoju državu, a mi imamo čovjeka koji se kandidovao za Predsjedništvo i nije navijao. Imamo milione navijača i nije ni bitan kao navijač više, ali je čudno da hoće da vodi ovu zemlju, a ne zanima ga kakve rezultate prave sportisti zemlje koju treba da unapređuje nego ga zanimaju rezultati susjedne zemlje i da li ona napreduje. Meni je to šizofreno.

[Coolio]

Napisao sam da smo itekako svjesni svojih potencijala i šta nam je trenutni domet. Neće biti jednostavno ni na Evropskom jer svi favoriti Svjetskog su iz Evrope. Sutra nas čekaju opet Švicarska, Francuska, Engleska, Španija, Norveška... Nadam se da će Barbarez ostati i jačati još ekipu i da ćemo gledati još ljepših utakmica. Imamo i tri dobra skauta Ninoslava, Sašu i Sinišu koji rade odličan posao koji nisu tako vidljivi jer je posao iz sjene. I oni su vrlo optimistični što se tiče budućih vremena jer očekuju dolazak još posebnih talenata koji uskoro postaju punoljetni.

Ne možeš ti Bosnu gledati kao druge zemlje. U Bosni imaš ljudi koji od države primaju 6-7-8 hiljada KM i kaže otvoreno da neće navijati za bosansku reprezentaciju. Prođe novinar Banja Lukom ili Dobojem i po parkovima i ulicama ispituje narod za koga navija na Mundijalu i ima ih koji kažu da ne igra Srbija i neće navijati ni za koga. Ima i onih koji su rekli da navijaju. Čak su bile osporavane i fan zone po Hercegovini. Zamisli predsjednik neke države ne navija za svoju državu, a mi imamo čovjeka koji se kandidovao za Predsjedništvo i nije navijao. Imamo milione navijača i nije ni bitan kao navijač više, ali je čudno da hoće da vodi ovu zemlju, a ne zanima ga kakve rezultate prave sportisti zemlje koju treba da unapređuje nego ga zanimaju rezultati susjedne zemlje i da li ona napreduje. Meni je to šizofreno.

Kralju, toliko je normalnog sveta po citavoj Bosni ali im nije u interesu to da ti predstave. Njihov je cilj da razdvajaju ljude pa makar to bilo i preko sporta. Da si isao ulicom Banjaluke ili recimo Beograda i pitao ljude za koga navijaju ili da li ce navijti za Bosnu odgovor bi bio da. Ali njima je naslovna strana neki placeni klovan koji je verovatno po instrukcijama to morao izjaviti bas kao sto je po instrukcijama novinar/ka postavila to pitanje ne bi li se ljudi lozili. I sada zbog nekog sarlatana ili nekog nazovi novinara ljudi pisu kako srbi nisu navijali za Bosnu i ostale budalastine. Njima je problem ako se narodi sloze ali nazalost uspevaju uvek da ih zavade. Meni,koji to sa strane gleda je smesno a u isto vreme i zalosno.