Da li su zene izgubile zenstvenost?

[deksametazon]

Zato što su historičari tog vremena kao što je Oktavijan opisao Kleopatru kao grubu i ružnu jer su se Rimljani užasavali snažnih žena. A ona je crpila znanje iz Aleksandrijeske biblioteke i time snažila svoj šarm i maštu u zavođenju. Plutarh opisuje njen glas kao instrument s mnogo žica. Govorila je devet jezika i rijetko joj je trebao prevodilac. Ona je zavodila i Cezara i Antonija tako što im je bila ravnopravan sagovornik u filozofiji, politici i strategiji. Ona je bila majstorica performansa da bi spasila Egipat. Znala je kada treba nastupiti kao nedodirljiva vladarka, a kada kao žena koja nudi "emocionalno utočište". Na to nije pao treći cezar Oktavijan Avgust.

Što se tiče Žozefine postoje romantična pisma koja joj je pisao Napoleon. Ta pisma Žozefini otkrivaju čovjeka koji je bio fasciniran njenom ženstvenošću. Ona je bila starija, iskusna aristokratkinja koja ga je naučila bontonu, stilu i tome kako da se ponaša u salonima moći. Ona je bila prva žena koja mu je dala osjećaj pripadnosti francuskoj eliti i to joj nije zaboravio. I kada su varali jedno drugo bili su i dalje emocionalno vezani. Žozefina je bila slomljena kada je Napoleon ostavlja i ženi Mariju kao što je i on pobijesnio kada se vratio iz Egipta i čuo da ga varala sa generalima iako je to bilo doba libertinizma kao produkta revolucije i nije se toliko uzimalo kao grijeh.

[Ina]

Neki se užasavaju i dan danas na ženstvene i jake žene.

A mislila sam i na suštinu partnerstva dvoje jakih...
Da su spomenute žene bile samo "mehke', ovi bi ih istorijski likovi vjerovatno pregazili ili zaboravili.
Njihova ženstvenost je obuhvatala i inteligenciju i mudrost.. kako si i spomenuo.. što je dovodilo do sposobnosti razumijevanja moći pa i sposobnosti da ih i mentalno, osim emocionalno.. prate.
I vlastitom individualnosti.. usklađenosti, dopunavanju i poticaju.

[deksametazon]

Ženstvenost koja se svodi samo na estetiku ili pasivnost je ljuštura, a ona prava, koja je mijenjala tok historije, uvijek je bila prožeta individualnošću, maštom i inteligencijom. Bez tih elemenata, ženstvenost ne bi mogla biti "utočište" niti "poticaj" velikim umovima. Ženstvena žena nije glupača koja samo trepće okicama i klima povlađujući.

Od toga ima dosta u ovom filmu kojem su motiv bili stvarni događaji pa sam poslije gledanja satima googlao i pronašao još svašta.

[Ina]

Gledala sam i taj film ("ozbiljnijeg" sadržaja) gdje je "pečat" pogotovo na egu Freuda i Junga...

A i :prendi mi l' anima (uzmi mi dušu) od R. Faenze.

Svidjelo mi se dosta toga.. a najviše kad joj je on iskreno dao "kamenu" dušu.. da joj ona bude čuvar..
I kad mu je ona ostavila "testament".
I oni trenutci "njuškanja" prije poljupca.

A i zato što su u tom filmu više evidencirani ona i njena "priča" bez imitiranja muškog autoriteta Junga i još poznatijeg mu "oca" Freuda. Već tad uvaženih, (pogotovo) muških pozicija.
Dok su se njih dvojica natjecali (u tom ti spomenutom filmu) čija će teorija postati povijest.. ona je vlastitu teoriju živjela..

I jeste..
bila je ženstveno jaka žena. Za koju i ne zna veliki broj ljudi.. (kao primjer za Freuda I junga)..
A bila.. i postala.. to što jeste..
ne zbog njih.. nego i unatoč njima.

[deksametazon]

Možda zahvaljujuži intenzivnom druženju sa Sabinom Jung zaklučuje da ženski princip 'Anima' nije samo osjećaj, već i 'Sophia'. To je najviši stepen razvoja ženstvenosti, žena koja nije samo majka ili ljubavnica, već i mudra savjetnica, vodič kroz unutrašnji svijet što bi teško skonto samo sa suprugom Emom mada je i ona dala svoj doprinos tolerišući njegove 'nestašluke'.

[Vjetar]

Ženstvenost koja se svodi samo na estetiku ili pasivnost je ljuštura, a ona prava, koja je mijenjala tok historije, uvijek je bila prožeta individualnošću, maštom i inteligencijom. Bez tih elemenata, ženstvenost ne bi mogla biti "utočište" niti "poticaj" velikim umovima. Ženstvena žena nije glupača koja samo trepće okicama i klima povlađujući.

Od toga ima dosta u ovom filmu kojem su motiv bili stvarni događaji pa sam poslije gledanja satima googlao i pronašao još svašta.

Studenti psihologije vole ovaj film
Recimo ona mi nije ženstvena.

[deksametazon]

Recimo ona mi nije ženstvena.

Misliš na Sabinu ili Emu?

[Vjetar]

Onu luđu.

[Ina]

Prevare nisu nestašluci.. nego prevare.
Njegova supruga Ema se, i u jednom a i drugom filmu, raprezentuje kao lijepa, obrazovana i poslušna žena.
Kćerka velikog bogataša.. čiji je miraz omogućio Jungu luksuzan život i nesmetan rad. I sama je poslije postala priznata psihoanalitičarka.
Njena šutnja nije bila podrška nego svjesni izbor da "sačuva" status i brak.
A pstoji razlika između tolerancije iz ljubavi i tolerancije iz straha od gubitka pozicije.
U dato doba razvod je bio nepojmljiv, što se naznačava i kad je na riječ razvod odma rekla ne.

Za Junga je ljubav imala granicu..
Granicu zvanu socijalni komfor.. i Sabina mu je, barem u početku, bila dio istraživanja.. i "slučaj" koji mu se oteo kontroli.
A finalno.. vjerovatno i najveća ljubav.
Iako je ostao pored Eme.

Ima jako zanimljivih dokumentaraca o njima.

I nije istina da je Sabina širila priče o njihovoj relaciji.. kako se u filmovima nabada.. a jeste zahtjevala od Junga da Freudu kaže istinu.
Sabina Špilrajn bila je ta koja je prva uvela revolucionarni koncept 'nagona smrti' u svom radu iz 1912. godine. Mnogo prije nego što je Frojd napisao svoje poznato djelo 'S one strane principa zadovoljstva.

​Frojd je taj koncept od nje preuzeo, modifikovao ga i proslavio se njime, dok je ona ostala u sjenci, tretirana tek kao fusnota, ludača ili obična ljubavnica..

To je još jedan dokaz kako sistem funkcioniše.. ženska intelektualna snaga se često iskoristi kao pogonsko gorivo za mušku slavu, dok se njihovo ime pominje samo u kontekstu privatnih skandala.
Navodi se i da je bila prva koja je koristila igru kao terapiju sa djecom.

Za Sabinu je ljubav bila transformacija.
I čak i u svojoj bolesti.. i u toj čitavoj priči.. i najzdravija i iskrenija od svih njih.

[deksametazon]

Tvoj komentar je brutalno iskrena dekonstrukcija mita o "velikim umovima" što istorija često pokušava da "ispegla" romantičarskim tonom.

Mislim da ne bi čitali danas ni Junga ni Freuda ovakvim kakvi jesu da nije bilo Eme i Sabine. Ono što ti isto predpostavljaš da su za vrijeme njenog boravka u Rusiji oba uzela Sabinina otkrića ne nužno kao svjesnu "krađu", već kao ignorisanje izvora. Posebno poslije tragične smrti Sabine od strane nacista 1942. godine. Onda su možda imali i obavezu da spase njenu usmenu ostavštinu. Što bi kod nas rekli.....jazuk je da se baci. Barem da su je parafraziranjem citirali jer i njima je to bilo bitno da potkrijepe svoje teorije.

Jung je shvatio šta je Ema bila u njegovom životu pa je poslije njene smrti govorio:"Ona je bila kraljica. Ona je bila kraljica!" Valjda kao kraljica koja je držala red u njegovom haotičnom unutrašnjem i vanjskom životu, ali i kao mecena.

[Ina]

Nije možda.. nego je trebalo biti minimalno neko priznanje.
Ona je bila genijalni um.
A nacisti su je streljali zajedno s kćerima.
Sam Bog zna koliko je puta umrla.
U djetinjstvu, rukom nacista, a i brisanjem njenog imena iz povijesti znanosti.


Ako su htjeli ikako spasiti njezinu ostavštinu (a znamo da nisu) trebali su je potpisati kao autoricu, a ne uzeti njezine ideje o nagonu smrti i predstaviti ih kao svoje.

A Ema mu je postala kraljica tek poslije smrti.

Kraljica bez krune, koja mu je osigurala financije, red i društveni ugled.
Dok je on crpio dušu i ideje od žena poput Sabine.