Narodno predanje

[Mina]

U Visokom, na mezarju Stuparići, jučer desila se nesvakidašnja situacija. Naime, prilikom klanjanja dženaze prisutni su pomisli da čuju lupanje iz kabura koji je bio zatrpan i svi su bili u nevjerici.

Lupanje se ponovilo, tako da su otkopali sanduk da provjere da osoba nije nekim čudom živa. Ovu informaciju za Faktor je potvrdio i glavni imam Medžlisa islamske zajednice u Visokom Midhat efendija Čakalović.

- Jeste tačno da se to dogodilo. Ja sam razgovarao sa imamima koji su bili tu i koji su klanjali dženazu i učili na kaburu. Istina je da su otkopali mezar. Prisutni su pomislili da su ukopali živog čovjeka. Stvarno se čulo lupanje. Pošto je bila Covid-dženaza onda je i sanduk takav bio. Najvjerovatnije se desio odron kamena ili zemlje kako je smrznuto, da je udarilo jednom u gornji dio sanduka i poklopac i to se ponovilo nekoliko puta.

Imami su mi rekli da je bilo nezgodno, pošto su bili tu sin i članovi porodice, onda su na brzinu otvorili misleći da je stvarno živ. Vidjeli su da kesa u kojoj je tijelo nije pomicana. Neko od prisutnih je nazvao Hitnu pomoć koja se ubrzo pojavila.

Nakon ovog događaja krenule su priče. Ima priča da je čovjek oživio, da su mu ruke sve bile krvave koliko je udarao, ali to ništa nije tačno. I meni cijeli dan zvoni telefon i svi pitaju za događaj u Stuparićima - kaže za Faktor Midhat efendija Čakalović.

I iz Hitne pomoći Visoko su nam kratko rekli da su u subotu dobili poziv sa mezarja Stuparići i da je ekipa izašla na teren. Također, i iz MUP-a Zeničko-dobojskog kantona su nam potvrdili da su dobili poziv i da je njihova ekipa bila na licu mjesta, piše Faktor.ba.

(Faktor.ba)


Juče se prepričavala ova priča i neko na poslu nam je pričao verziju o krvavim rukama i nogama, jer je ukopana osoba pokušavala da se oslobodi pa je u panici toliko lupala po kovčegu iznutra. Onda su otkopali mezar ali bilo je kasno, umrla je u mukama

To je narodna verzija ovog događaja

A zvaničnu imate gore

[Skitnica]

Razlog više da ne treba vjerovati u narodne priče..

[Skitnica]

Džemre je turska riječ i označava zračni talas ili zračnu struju koja vodi ka postepenom popuštanju mraza i studeni u rano proljeće.


Prema narodnom vjerovanju evo kad udara prvo džemre i gdje

Legenda kaže da kad “ukne” prvo džemre, vraća se život u prirodu, dolaze prvi pupoljci i vide se prve naznake visibaba i ljubičica.

“Džemre je toplina Sunca i njegovih talasa u zraku, u vodi i zemlji. Kada taj topli talas dođe, onda je stigao i prvi glasnik proljeća”, kazuju stari.
Tri su, kažu, džemreta.

Prvo “udara u havu” (hava – zrak na turskom) 19. februara i tu već počinje otopljenje zraka – tj. nema više velikih minusa. Sedam dana kasnije, 26. februara, džemre udara u vodu, koja se ne može više mrznuti.

Posljednje, treće džemre u zemlju “puca” 5. marta. Tada, prema predajama, počinje otopljenje zemlje, na kojoj se od tada može sjediti.

“Pojavljuje se pokoji mraz i snijeg koji brzo otapa. Iskustvo govori da u nadmetanju s mrazom, snijeg uvijek padne zadnji, pa makar i u po ljeta. Izvlačio bi se stajnjak na njive. Njive bi se ograđivale. Voćnjaci su se okopavali, prihranjivali i obrezivali. Pripremali bi se ‘vrtlovi’ za sadnju ranog povrća: salata, luka crvenog, luka bijelog i šećergraha”, zapisao je autor “Narodnog kalendara” Izet Spahić.

Nakon džemreta počinju babine huke koje, po legendi, traju “od pola devete do po desete” hefte poslije Božića (10-17. mart).
Za vrijeme Babinih huka, u jednom danu se više puta izmijeni sunce, kiša, snijeg, pa kiša i snijeg zajedno i tako po cijeli dan dok traju, a sve je to praćeno jakim vjetrom. To je vrijeme kada se proljeće bori sa zimom.

[biljka]

Džemre je turska riječ i označava zračni talas ili zračnu struju koja vodi ka postepenom popuštanju mraza i studeni u rano proljeće.


Prema narodnom vjerovanju evo kad udara prvo džemre i gdje

Legenda kaže da kad “ukne” prvo džemre, vraća se život u prirodu, dolaze prvi pupoljci i vide se prve naznake visibaba i ljubičica.

“Džemre je toplina Sunca i njegovih talasa u zraku, u vodi i zemlji. Kada taj topli talas dođe, onda je stigao i prvi glasnik proljeća”, kazuju stari.
Tri su, kažu, džemreta.

Prvo “udara u havu” (hava – zrak na turskom) 19. februara i tu već počinje otopljenje zraka – tj. nema više velikih minusa. Sedam dana kasnije, 26. februara, džemre udara u vodu, koja se ne može više mrznuti.

Posljednje, treće džemre u zemlju “puca” 5. marta. Tada, prema predajama, počinje otopljenje zemlje, na kojoj se od tada može sjediti.

“Pojavljuje se pokoji mraz i snijeg koji brzo otapa. Iskustvo govori da u nadmetanju s mrazom, snijeg uvijek padne zadnji, pa makar i u po ljeta. Izvlačio bi se stajnjak na njive. Njive bi se ograđivale. Voćnjaci su se okopavali, prihranjivali i obrezivali. Pripremali bi se ‘vrtlovi’ za sadnju ranog povrća: salata, luka crvenog, luka bijelog i šećergraha”, zapisao je autor “Narodnog kalendara” Izet Spahić.

Nakon džemreta počinju babine huke koje, po legendi, traju “od pola devete do po desete” hefte poslije Božića (10-17. mart).
Za vrijeme Babinih huka, u jednom danu se više puta izmijeni sunce, kiša, snijeg, pa kiša i snijeg zajedno i tako po cijeli dan dok traju, a sve je to praćeno jakim vjetrom. To je vrijeme kada se proljeće bori sa zimom.

Iščekujem džemre u zemlju ove godine ko ozeblo sunce Mada se ne radujem babinim hukama

[Skitnica]

Džemre je turska riječ i označava zračni talas ili zračnu struju koja vodi ka postepenom popuštanju mraza i studeni u rano proljeće.


Prema narodnom vjerovanju evo kad udara prvo džemre i gdje

Legenda kaže da kad “ukne” prvo džemre, vraća se život u prirodu, dolaze prvi pupoljci i vide se prve naznake visibaba i ljubičica.

“Džemre je toplina Sunca i njegovih talasa u zraku, u vodi i zemlji. Kada taj topli talas dođe, onda je stigao i prvi glasnik proljeća”, kazuju stari.
Tri su, kažu, džemreta.

Prvo “udara u havu” (hava – zrak na turskom) 19. februara i tu već počinje otopljenje zraka – tj. nema više velikih minusa. Sedam dana kasnije, 26. februara, džemre udara u vodu, koja se ne može više mrznuti.

Posljednje, treće džemre u zemlju “puca” 5. marta. Tada, prema predajama, počinje otopljenje zemlje, na kojoj se od tada može sjediti.

“Pojavljuje se pokoji mraz i snijeg koji brzo otapa. Iskustvo govori da u nadmetanju s mrazom, snijeg uvijek padne zadnji, pa makar i u po ljeta. Izvlačio bi se stajnjak na njive. Njive bi se ograđivale. Voćnjaci su se okopavali, prihranjivali i obrezivali. Pripremali bi se ‘vrtlovi’ za sadnju ranog povrća: salata, luka crvenog, luka bijelog i šećergraha”, zapisao je autor “Narodnog kalendara” Izet Spahić.

Nakon džemreta počinju babine huke koje, po legendi, traju “od pola devete do po desete” hefte poslije Božića (10-17. mart).
Za vrijeme Babinih huka, u jednom danu se više puta izmijeni sunce, kiša, snijeg, pa kiša i snijeg zajedno i tako po cijeli dan dok traju, a sve je to praćeno jakim vjetrom. To je vrijeme kada se proljeće bori sa zimom.

Iščekujem džemre u zemlju ove godine ko ozeblo sunce Mada se ne radujem babinim hukama

Mene vec raduju proljetni vjesnici,proljetni safran vec poceo da viri...

Najhladniji dani su vec iza nas, tako da, svaki dan sve duzi, i puno ugodniji..

[Vjetar]

Jedino babine huke znam šta su. Džemre nemam pojma i prvi put sam za to čuo prije možda 2 god

[biljka]

Jedino babine huke znam šta su. Džemre nemam pojma i prvi put sam za to čuo prije možda 2 god

Pogledaj profil Avet sa Rio Gribaje. On ga je nacrtao

[Vjetar]

Pogledaj profil Avet sa Rio Gribaje. On ga je nacrtao

Link pobogu

[biljka]

Pogledaj profil Avet sa Rio Gribaje. On ga je nacrtao

Link pobogu

[Skitnica]

Zbog toga vjerovatno i kazu " tezak ko dzemre".

[biljka]

Evo i trećeg