Para ide na paru
Para ide na paru
Da li se ljudi prirodno grupišu prema finansijskom i društvenom statusu?
Nije teško primjetiti jednu pojavu koja se često može vidjeti u svakodnevnom životu: ljudi se uglavnom druže sa onima koji su im slični po načinu života, primanjima, obrazovanju i društvenom statusu. Nije to pravilo bez izuzetka, ali u velikom broju slučajeva siromašniji i slabije plaćeni ljudi imaju krug prijatelja koji je u sličnoj situaciji, dok se bogatiji i uspješniji često kreću među ljudima koji imaju sličan nivo prihoda, uticaja i životnih mogućnosti.
Zašto je to tako? Da li je riječ o slučajnosti, ličnom izboru ili društvenom mehanizmu koji ljude prirodno grupiše u „slojeve“?
Ljudi se najlakše povezuju sa onima koji imaju slična iskustva. Dvoje ljudi koji rade za sličnu platu, imaju slične troškove, brinu o kreditima, računima i svakodnevnim obavezama, lakše će razumjeti jedno drugo. Njihovi razgovori, problemi i planovi često su na istoj talasnoj dužini.
S druge strane, neko ko ima visoka primanja, vodi firmu ili raspolaže velikim kapitalom, svakodnevno se susreće sa potpuno drugačijim temama: investicijama, poslovnim partnerstvima, porezima, tržištima i mogućnostima širenja biznisa. Takvoj osobi je često prirodnije da se druži sa ljudima koji razumiju taj svijet, jer sa njima može razmjenjivati informacije i iskustva koja su joj korisna. Očito ljudi traže sebi slične. Sličnost daje osjećaj sigurnosti i pripadnosti. Kada smo među ljudima koji imaju slične navike, vrijednosti i mogućnosti, manje osjećamo potrebu da se dokazujemo ili objašnjavamo svoj način života.
Bogati ljudi često ograničavaju svoj krug na slične sebi upravo zbog tog osjećaja sigurnosti. U društvu ljudi koji imaju sličan status, manje postoji strah da će ih neko iskoristiti zbog novca, tražiti usluge ili ih posmatrati kroz prizmu njihovog bogatstva. Također, među sebi sličnima lakše održavaju određeni stil života, od mjesta koja posjećuju do tema o kojima razgovaraju.
To donosi i neke prednosti - mreža poznanstava kao ključ uspjeha.
Jedan od najvažnijih razloga zbog kojih se uspjeh ljudi razlikuje jeste mreža kontakata. Osoba koja odrasta u porodici sa dobrim finansijskim stanjem često od malih nogu upoznaje ljude koji imaju uticaj: uspješne privrednike, direktore, pravnike, političare ili investitore. Takva poznanstva mogu otvoriti vrata koja drugima ostaju zatvorena.
Na primjer, kada neko iz bogatijeg kruga pokrene biznis, često već ima pristup kapitalu, savjetima, poslovnim partnerima i klijentima. Neko ko dolazi iz skromnije sredine mora mnogo više da se bori da bi došao do istih prilika. To ne znači da uspjeh nije moguć, ali znači da početne pozicije nisu iste.
Onda, postoji i razlika u riziku i načinu razmišljanja. Ljudi koji imaju finansijsku sigurnost mogu sebi priuštiti veći rizik. Ako biznis ne uspije, oni često imaju rezervu, podršku porodice ili mrežu kontakata koja im može pomoći da se ponovo podignu. Osoba koja živi od plate do plate nema taj luksuz – neuspjeh može značiti ozbiljan finansijski problem.
Zbog toga bogatiji češće pokreću projekte, investiraju i ulaze u nove poslovne poduhvate. Ne zato što su nužno sposobniji, već zato što imaju više prostora za greške i više resursa da pokušaju ponovo.
Ovakvo grupisanje može stvoriti svojevrsni zatvoreni krug: bogati ostaju među bogatima, dijele informacije i prilike, pa njihova djeca često imaju bolje startne pozicije. Istovremeno, ljudi iz siromašnijih sredina ostaju u okruženju gdje je manje kontakata, manje kapitala i manje prilika za napredak.
Ovo nije apsolutno pravilo. Postoje brojni primjeri ljudi koji su iz skromnih uslova izgradili uspješne karijere i biznise. Ali njihov put je često teži upravo zato što nisu imali istu početnu mrežu podrške i poznanstava.
Mislim da se ljudi ne grupišu samo zbog novca, već zbog kombinacije društvenih, psiholoških i praktičnih razloga. Sličan status donosi slične teme, navike, probleme i mogućnosti, pa se među takvim ljudima lakše stvaraju prijateljstva i poslovne veze.
Zato uspjeh u karijeri ili biznisu nije samo pitanje talenta i rada. Veliku ulogu imaju i početna pozicija, porodica, obrazovanje, poznanstva i društvena mreža u kojoj se čovjek kreće.
Šta vi mislite? Da li je ovo prirodna pojava koja postoji u svakom društvu, ili je riječ o nepravdi koja dodatno produbljuje razlike između ljudi?
Nije teško primjetiti jednu pojavu koja se često može vidjeti u svakodnevnom životu: ljudi se uglavnom druže sa onima koji su im slični po načinu života, primanjima, obrazovanju i društvenom statusu. Nije to pravilo bez izuzetka, ali u velikom broju slučajeva siromašniji i slabije plaćeni ljudi imaju krug prijatelja koji je u sličnoj situaciji, dok se bogatiji i uspješniji često kreću među ljudima koji imaju sličan nivo prihoda, uticaja i životnih mogućnosti.
Zašto je to tako? Da li je riječ o slučajnosti, ličnom izboru ili društvenom mehanizmu koji ljude prirodno grupiše u „slojeve“?
Ljudi se najlakše povezuju sa onima koji imaju slična iskustva. Dvoje ljudi koji rade za sličnu platu, imaju slične troškove, brinu o kreditima, računima i svakodnevnim obavezama, lakše će razumjeti jedno drugo. Njihovi razgovori, problemi i planovi često su na istoj talasnoj dužini.
S druge strane, neko ko ima visoka primanja, vodi firmu ili raspolaže velikim kapitalom, svakodnevno se susreće sa potpuno drugačijim temama: investicijama, poslovnim partnerstvima, porezima, tržištima i mogućnostima širenja biznisa. Takvoj osobi je često prirodnije da se druži sa ljudima koji razumiju taj svijet, jer sa njima može razmjenjivati informacije i iskustva koja su joj korisna. Očito ljudi traže sebi slične. Sličnost daje osjećaj sigurnosti i pripadnosti. Kada smo među ljudima koji imaju slične navike, vrijednosti i mogućnosti, manje osjećamo potrebu da se dokazujemo ili objašnjavamo svoj način života.
Bogati ljudi često ograničavaju svoj krug na slične sebi upravo zbog tog osjećaja sigurnosti. U društvu ljudi koji imaju sličan status, manje postoji strah da će ih neko iskoristiti zbog novca, tražiti usluge ili ih posmatrati kroz prizmu njihovog bogatstva. Također, među sebi sličnima lakše održavaju određeni stil života, od mjesta koja posjećuju do tema o kojima razgovaraju.
To donosi i neke prednosti - mreža poznanstava kao ključ uspjeha.
Jedan od najvažnijih razloga zbog kojih se uspjeh ljudi razlikuje jeste mreža kontakata. Osoba koja odrasta u porodici sa dobrim finansijskim stanjem često od malih nogu upoznaje ljude koji imaju uticaj: uspješne privrednike, direktore, pravnike, političare ili investitore. Takva poznanstva mogu otvoriti vrata koja drugima ostaju zatvorena.
Na primjer, kada neko iz bogatijeg kruga pokrene biznis, često već ima pristup kapitalu, savjetima, poslovnim partnerima i klijentima. Neko ko dolazi iz skromnije sredine mora mnogo više da se bori da bi došao do istih prilika. To ne znači da uspjeh nije moguć, ali znači da početne pozicije nisu iste.
Onda, postoji i razlika u riziku i načinu razmišljanja. Ljudi koji imaju finansijsku sigurnost mogu sebi priuštiti veći rizik. Ako biznis ne uspije, oni često imaju rezervu, podršku porodice ili mrežu kontakata koja im može pomoći da se ponovo podignu. Osoba koja živi od plate do plate nema taj luksuz – neuspjeh može značiti ozbiljan finansijski problem.
Zbog toga bogatiji češće pokreću projekte, investiraju i ulaze u nove poslovne poduhvate. Ne zato što su nužno sposobniji, već zato što imaju više prostora za greške i više resursa da pokušaju ponovo.
Ovakvo grupisanje može stvoriti svojevrsni zatvoreni krug: bogati ostaju među bogatima, dijele informacije i prilike, pa njihova djeca često imaju bolje startne pozicije. Istovremeno, ljudi iz siromašnijih sredina ostaju u okruženju gdje je manje kontakata, manje kapitala i manje prilika za napredak.
Ovo nije apsolutno pravilo. Postoje brojni primjeri ljudi koji su iz skromnih uslova izgradili uspješne karijere i biznise. Ali njihov put je često teži upravo zato što nisu imali istu početnu mrežu podrške i poznanstava.
Mislim da se ljudi ne grupišu samo zbog novca, već zbog kombinacije društvenih, psiholoških i praktičnih razloga. Sličan status donosi slične teme, navike, probleme i mogućnosti, pa se među takvim ljudima lakše stvaraju prijateljstva i poslovne veze.
Zato uspjeh u karijeri ili biznisu nije samo pitanje talenta i rada. Veliku ulogu imaju i početna pozicija, porodica, obrazovanje, poznanstva i društvena mreža u kojoj se čovjek kreće.
Šta vi mislite? Da li je ovo prirodna pojava koja postoji u svakom društvu, ili je riječ o nepravdi koja dodatno produbljuje razlike između ljudi?
Re: Para ide na paru
Ova tema me podsjeti na film Intouchables
, i vrlo dobar primjer da status ne mora biti prepreka, ni u jednom odnosu, i da to ne određuje vrijednost covijeka .Dva potpuno različita statusa .. vremenom se to pretvorilo u iskreno prijateljstvo i međusobno poštovanje … 
-
- Similar Topics
- Replies
- Views
- Last post
-
- 5 Replies
- 85 Views
-
Last post by Bella

