Zvaničnik State Departmenta o sahrani Mladića: Uvjeravam vas da smo diplomatski aktivni, ali ne reagujemo javno

[Ćato]

Jasno je da ovdje postoji pokušaj da se izjednače entiteti sa suverenim državama, što je, u najmanju ruku, neobično. Pokušavati objasniti da su Bosna i Srbija "dva dela" Jugoslavije, kao da su bile podjednako tretirane ili imale isti status, zanemaruje osnovne principe državnosti i međunarodnog prava. Jugoslavija je bila federacija republika, a ne zbirka dijelova jedne veće Srbije. Ta razlika je ključna, i ignorisanje iste samo produbljuje konfuziju.

[Bella]

Kazem da su oba dela,obe zemlje,obe drzave,nazovi kako god hoces cinile deo Jugoslavije sa Crnom Gorom,Kosovom...

pisesh kao neznalica ili izigravash naivca.. oba dela. mislish na sadasnju rs i ostatak bosne.. pa su to dva dela.
nisu. bosna je bila jedan dio pred agresiju srbije.. koja nije bila niti zamishljena da naslijedi YU.. jesu glupani zakljuchili. 'nas je najvishe mi chemo da vladamo'. u nekom nji. svijetu
dakle srbija je imala dvije pokrajine(vojvodina i kosovo ) priznate. da bi ukinula to kosovu.. .. krajem 80 -ih
dakle. rc nikada nije bila .autonomna pokrajina unutar bosne. za vrijeme yu
. njeno stanovnishtvo je bilo vechinom srpsko

[Coolio]

Kazem da su oba dela,obe zemlje,obe drzave,nazovi kako god hoces cinile deo Jugoslavije sa Crnom Gorom,Kosovom...

pisesh kao neznalica ili izigravash naivca.. oba dela. mislish na sadasnju rs i ostatak bosne.. pa su to dva dela.
nisu. bosna je bila jedan dio pred agresiju srbije.. koja nije bila niti zamishljena da naslijedi YU.. jesu glupani zakljuchili. 'nas je najvishe mi chemo da vladamo'. u nekom nji. svijetu
dakle srbija je imala dvije pokrajine(vojvodina i kosovo ) priznate. da bi ukinula to kosovu.. .. krajem 80 -ih
dakle. rc nikada nije bila .autonomna pokrajina unutar bosne. za vrijeme yu
. njeno stanovnishtvo je bilo vechinom srpsko

Ja nisam ni napisao da su Bosna i Republika srpska cinila dva dela u Jugoslaviji nego Bosna i Srbija. Dakle Jugoslaviju su nekada cinile Slovenija,Hrvatska,Srbija,Bosna,Crna Gora,Makedonija ... I onda se redom rasparcavala. Prvo je otisla Slovenija, pa onda dalje Hrvatska,Makedonija,Bosna, Crna Gora itd.

Nemoj da me citiras vise srece ti.

[Bella]

Ja nisam ni napisao da su Bosna i Republika srpska cinila dva dela u Jugoslaviji nego Bosna i Srbija. Dakle Jugoslaviju su nekada cinile Slovenija,Hrvatska,Srbija,Bosna,Crna Gora,Makedonija ... I onda se redom rasparcavala. Prvo je otisla Slovenija, pa onda dalje Hrvatska,Makedonija,Bosna, Crna Gora itd.

Nemoj da me citiras vise srece ti.

ok tachno. vratila sam se nazad na originalni tekst


dakle ta dva dijela . mislish bosna i srbija .. cg/ makedonija.. su ostatak yu nakon odlaska slovenije( 25. jun 1991).i hrvatske.. (25. jun 1991.)
no ubrzo bosna je trazila nezavisnost

dakle .. kako zakljuchujem ti mislish na ovo : bosna je josh uvijek dio "yu" i srbija sasvim opravdano, srpska vojska i paravojne jedinice . pokushavaju ugushiti narod bosne
kao shto ste radili na kosovu , dok je bila autonomna pokrajina i dalje . sve do raspada YU. koji je i glavni razlog za otale republike.... jer se znalo shta srbija radi na kosovu ?? po vama i tebi. opravdano..

[Gudi]

Proces izuzimanja, premještanja i stavljanja naoružanja Teritorijalne odbrane (TO) pod kontrolu JNA odvijao se u nekoliko faza i kroz više ključnih odluka koje obuhvataju i 1990. i 1991. godinu:

1990. godina (Početak i sistemsko sprovođenje): Generalštab Oružanih snaga SFRJ je sredinom maja (a potom kroz konkretne direktive u oktobru 1990. godine) izdao naređenja kojima je započeto oduzimanje i izuzimanje naoružanja TO u republikama (prvenstveno u Hrvatskoj, ali i kroz pripreme i dislokaciju sredstava u BiH) čime je započet proces razoružavanja republičkih štabova.

1991. godina (Intenziviranje i završne akcije): Tokom 1991. godine (naročito kako su rasle ratne napetosti u regionu i nakon odluka Predsjedništva SFRJ o razoružavanju neregularnih sastava te premještanja jedinica i materijala), JNA je nastavila i u potpunosti dovršila proces izvlačenja i preuzimanja preostalih zaliha naoružanja i municije TO BiH u sopstvene vojne magacine, paralelno vršeći selektivno naoružavanje srpskog stanovništva preko rezervnog sastava i struktura JNA.

Dakle, iako je strateška odluka i početak akcije vezan za 1990. godinu, operativno izuzimanje, otimačina i premještanje na terenu nastavili su se i masovno provodili tokom 1991. godine.


To naoružanje je planski i sistematski podijeljeno lokalnim strukturama Srpske demokratske stranke (SDS), takozvanim srpskim kriznim štabovima i novoformiranim paravojnim formacijama srpskog stanovništva širom Bosne i Hercegovine.

Proces je tekao kroz nekoliko povezanih koraka:
Izuzimanje u magacine JNA:

Kao što je pomenuto, naoružanje legalne Teritorijalne odbrane (koje je nabavljano sredstvima građana i opština) 1990. i 1991. godine sklonjeno je iz opštinskih skladišta i stavljeno pod direktnu kontrolu JNA (primjera radi, magacini oko Sarajeva poput Korana na Pale, Faletića, Hadžića, Semizovca i drugih).

Koordinacija JNA i SDS-a: Dok su nesrpski stanovnici (Bošnjaci i Hrvati) potpuno razoružani i onemogućeni da se brane, komande JNA (čiji se vrh već transformisao u instrument velikosrpske politike) su u sprezi sa rukovodstvom SDS-a dijelile to isto oružje rezervnom sastavu, regrutima i članovima SDS-a.

Naoružavanje preko kriznih štabova: Preko ilegalnih i parainstitucionalnih kriznih štabova SDS-a koji su nicali širom BiH od jeseni 1991. godine, oružje je dijeljeno civilima srpske nacionalnosti i jedinicama koje će kasnije prerasti u Vojsku Republike Srpske.

Na taj način je izvršena potpuna logistička priprema za rat i kasnije preuzimanje opština, jer je cjelokupan ratni potencijal teritorijalne odbrane jedne multietničke republike stavljen na raspolaganje samo jednoj političkoj opciji i vojnoj formaciji.

[Gudi]

To plansko razoružavanje nesrpskog stanovništva i istovremeno masovno naoružavanje srpskih paravojnih formacija i civila preko JNA i SDS-a imalo je direktne, katastrofalne posljedice po civilno stanovništvo, posebno tokom prve godine rata.

Evo ključnih posljedica te vojne strategije iz 1990. i 1991. godine koje su se ispoljile 1992. godine:

Drastična neravnoteža snaga i nezaštićeni civili: Kada je agresija pokrenuta u proljeće 1992. godine, nesrpski narod (Bošnjaci i Hrvati) dočekao je sukob potpuno goloruk, bez ikakvih sredstava za odbranu. S druge strane, srpske snage su raspolagale teškim naoružanjem JNA, artiljerijom, tenkovima i ogromnim količinama pješadijskog naoružanja koje je prethodno izuzeto i podijeljeno

Koncentracija zločina u 1992. godini: Historijski i pravni podaci (uključujući presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju - MKSJ) pokazuju da je najveći broj masovnih zločina, etničkog čišćenja, ubistava civila, masovnih silovanja i formiranja koncentracionih logora (poput Omarske, Keratmera, Trnopolja, Sušice, Luke i dr.) počinjen upravo tokom 1992. godine

Brza okupacija i teror: Zahvaljujući naoružanju koje su dobili unaprijed, lokalni krizni štabovi SDS-a uz podršku JNA uspjeli su u proljeće i ljeto 1992. godine da u kratkom roku zauzmu brojne bosanskohercegovačke opštine (posebno u Podrinju, Posavini i Krajini) i započnu sistematsko protjerivanje i istrebljenje nesrpskog civilnog stanovništva.

Stvaranje temelja za genocid: Ta početna dominacija stvorena nasilnim oduzimanjem naoružanja TO i njegovom zloupotrebom omogućila je sprovođenje udruženog zločinačkog poduhvata čiji je krajnji cilj bio nasilno mijenjanje granica i stvaranje etnički čistih teritorija, što je kasnije kulminiralo genocidom u Srebrenici i drugim zločinima širom zemlje.

Upravo ta logistička priprema iz predratnog perioda direktno je odredila brutalan i masovan karakter stradanja civilnog stanovništva u prvoj godini rata.

[Gudi]

Kada govorimo o ovom ključnom istorijskom periodu, pripremi agresije i posljedicama koje su uslijedile 1992. godine, postoji još nekoliko izuzetno važnih dimenzija i činjenica koje upotpunjuju ovu sliku:

Dokumentovana namjera i planiranje (Udruženi zločinački poduhvat): Haški tribunal (MKSJ) je kroz brojne presude (između ostalog vođstvu Republike Srpske i funkcionerima JNA) utvrdio da oduzimanje naoružanja TO i njegovo stavljanje u funkciju srpskih snaga nije bio stihijski čin, već dio unaprijed osmišljenog udruženog zločinačkog poduhvata (UZP) čiji je cilj bio trajano uklanjanje nesrpskog stanovništva sa velikih dijelova teritorije BiH kako bi se stvorila etnički čista srpska država.

Transformacija JNA u agresorsku vojsku: Formalno povlačenje JNA iz BiH u maju 1992. godine pod pritiskom međunarodne zajednice zapravo je bila fiktivna operacija. Ljudstvo, cjelokupna teška artiljerija, tehnika i naoružanje ostavljeni su na terenu i preseljeni u novoformiranu Vojsku Republike Srpske (VRS). Time je JNA izvršila direktnu agresiju na sopstvenu državu-članicu UN-a, koristeći resurse finansirane od svih građana bivše SFRJ.

Uloga medijske pripreme i dehumanizacije: Paralelno sa vojnim razoružavanjem i podjelom oružja kroz SDS i krizne štabove, vođena je žestoka medijska propaganda putem državnih medija (poput RTV Beograd i lokalnih glasila pod kontrolom SDS-a). Cilj te propagande bio je stvaranje klime straha, širenje laži o navodnoj ugroženosti srpskog naroda i dehumanizacija komšija nesrba, što je bio neophodan psihološki uvod da bi obični ljudi pristali na progon i zločine nad onima sa kojima su do juče živjeli

Formiranje paravojnih formacija kao prethodnica: Prije zvaničnog stupanja VRS-a u borbena dejstva, naoružanje iz magacina TO dijeljeno je ne samo lokalnoj teritorijalnoj odbrani Srba i rezervistima, već i ozloglašenim paravojnim jedinicama iz Srbije (poput Arkanovih "Tigrova", Šešeljevih "Belih orlova", "Žutih osa" i drugih). One su u proleće 1992. godine poslužile kao udarna pesnica za prva masovna ubistva, zastrašivanja i etničko čišćenje u Podrinju i drugim dijelovima zemlje.

Ignorisanje međunarodnog prava: Cijeli ovaj proces odvijao se uz potpuno kršenje tadašnjih zakona SFRJ, ali i međunarodnih konvencija o zaštiti civila. Legalne vlasti Republike Bosne i Hercegovine su u više navrata upozoravale međunarodnu zajednicu na razoružavanje i dovođenje opreme u ruke paradržavnih struktura, ali je izostala pravovremena reakcija koja je mogla spričati katastrofu razmjera viđenih 1992. godine.

[Gudi]

Međunarodne sankcije SR Jugoslaviji i uvođenje zabrane letenja iznad Bosne i Hercegovine predstavljaju ključne korake kojima je međunarodna zajednica pokušala zaustaviti ratnu mašineriju, iako su te odluke donesene prekasno da spriječe početne zločine iz 1992. godine.

Međunarodne sankcije protiv SR Jugoslavije (Srbije i Crne Gore)
Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 757 (Maj 1992.): Nakon što je postalo jasno da je JNA izvršila agresiju na BiH i nakon stravičnih zločina i etničkog čišćenja u prvoj polovini 1992. godine, Vijeće sigurnosti UN-a je 30. maja 1992. godine uvelo stroge ekonomske, trgovinske, finansijske, sportske i kulturne sankcije Saveznoj Republici Jugoslaviji (Srbiji i Crnoj Gori) zbog njene direktne uloge u izazivanju i podržavanju rata u BiH.

Šta su sankcije obuhvatale: Potpuni prekid trgovine (embargo na uvoz i izvoz, uključujući naftu), zamrzavanje finansijskih fondova u inostranstvu, prekid vazdušnog saobraćaja, pa čak i zabranu učešća jugoslovenskih sportista na međunarodnim takmičenjima (zbog čega je, primjera radi, jugoslovenska fudbalska reprezentacija izbačena s Evropskog prvenstva 1992. godine).

Značaj i efekat: Ove sankcije su pokazale da međunarodna zajednica formalno prepoznaje Beograd kao glavnog agresora. Iako su teško pogodile privredu i građane u Srbiji/Crnoj Gori, režim Slobodana Miloševića je nastavio tajno i logistički da finansijski i materijalno pomaže Vojsku Republike Srpske sve do 1995. godine i Dejtonskog sporazuma.

Rezolucija 781 i operacija "Deny Flight": Vijeće sigurnosti UN-a je u oktobru 1992. godine zabranilo vojne letove u zračnom prostoru BiH (Rezolucija 781), a ta zabrana je pooštrena u aprilu 1993. godine (Rezolucija 816) kada je odobreno i vojno presretanje i rušenje letjelica koje naruše zabranu. NATO je pokrenuo operaciju "Deny Flight" (Zabrana leta).

Kontekst uvođenja: Vojska Republike Srpske i JNA su u prvoj fazi rata koristile avijaciju i helikoptere za bombardovanje nesrpskih civila i gradova (poput bombardovanja Tuzle, Bihaća, Sarajeva i drugih mjesta) te za doturanje opreme i evakuaciju ranjenika. Civilno stanovništvo je bilo potpuno nezašticeno iz vazduha.

Provođenje: NATO avioni su patrolirali nebom iznad BiH, nadgledajući zabranu. Najpoznatiji incident u sklopu ove operacije dogodio se u februaru 1994. godine (Banjalučki incident), kada su američki avioni F-16 oborili četiri aviona J-21 Jastreb Vojske RS koji su prekršili zabranu letenja i bombardovali fabriku u Novom Travniku.

Ove mjere, zajedno sa kasnijim uvođenjem "zaštićenih zona UN-a", činile su okosnicu međunarodnog odgovora na rat u Bosni i Hercegovini, ali su često kritikovane jer su donesene prekasno i jer im je nedostajalo vojne odlučnosti da se zaustave masovni zločini, što je kulminiralo genocidom u Srebrenici 1995. godine.

[Gudi]

Međunarodni oružani sukob i pravno priznanje agresije:
Međunarodni sud pravde (ICJ) i Haški tribunal (MKSJ) su kroz brojne pravosnažne presude utvrdili da rat u Bosni i Hercegovini nije bio samo građanski rat, već međunarodni oružani sukob. Utvrđeno je da su Savezna Republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) preko Vojske Jugoslavije (bivše JNA) i finansijske, logističke i kadrovske pomoći imale direktnu kontrolu nad Vojskom Republike Srpske. Ova pravna kvalifikacija je od neprocjenjive važnosti jer dokazuje da se radilo o spoljnoj agresiji sa ciljem prekrajanja granica suverene države priznate od UN-a, a ne samo o unutrašnjem etničkom sukobu komšija.


operacija "Namjerna sila" (Operation Deliberate Force) koju je NATO pokrenuo krajem avgusta 1995. godine predstavljala je prekretnicu koja je slomila vojnu moć Vojske Republike Srpske i prisilila agresorsku stranu za pregovarački sto.

Povod za akciju: Neposredni okidač bio je drugi masakr na sarajevskoj pijaci Markale 28. avgusta 1995. godine, kada je minobacačka granata sa srpskih položaja ubila 37 civila.

Uništavanje logistike i radarskih sistema (Operacija Deadeye): Prvi korak u kampanji (započetoj 30. avgusta 1995.) bio je žestok udar na integrisani sistem protivvazdušne odbrane VRS. NATO avioni su uništavali i ometali radarske položaje, komunikacione releje, komandna mjesta i skladišta municije kako bi osigurali prevlast u zraku i zaštitili svoje letjelice.

Rušenje i oštećenje strateških komunikacija i mostova: Kako bi se spriječilo prebacivanje trupa, municije i ratne tehnike (posebno između istočne Bosne i drugih zona pod kontrolom VRS), ciljana je i infrastruktura, uključujući mostove na važnim putnim pravcima (poput područja prema Foči, Goraždu i drugim strateškim tačkama).

Ova dvonedjeljna zračna kampanja (trajala je od 30. avgusta do 20. septembra 1995.), u kombinaciji sa napredovanjem Armije RBiH i HV-a na kopnu, drastično je promijenila odnos snaga, slomila opsadu Sarajeva i utrla put potpisivanju Dejtonskog mirovnog sporazuma nekoliko mjeseci kasnije.

[Gudi]

U operaciji "Namjerna sila" (Operation Deliberate Force) učestvovalo je oko 400 aviona i približno 5.000 pripadnika osoblja iz 15 zemalja svijeta.

Izvršeno je ukupno 3.515 letova, od čega je preko 750 bilo u direktnim borbenim napadima.

Na ukupno 338 identifikovanih ciljeva (radari, komandna mjesta, artiljerija, skladišta i infrastruktura) ispaljeno je i bačeno 1.026 bombi i projektila.

Avioni su pollijetali iz baza u Italiji (poput Aviana) sa nosača aviona u Jadranskom moru, a u operaciji su korišteni i specijalizovani avioni za elektronsko ratovanje, suzbijanje neprijateljske protivvazdušne odbrane (SEAD) te cisterne za dolijevanje goriva u zraku.

[Gudi]

Posljedice ratnih zločina u BiH, zajedno sa narativom koji je građen tokom sukoba i oko NATO bombardovanja 1995. godine, predstavljaju direktnu uvodnu i psihološku matricu za ono što se dešavalo 1999. godine i NATO bombardovanje Savezne Republike Jugoslavije.

Državni mediji u Srbiji (predvođeni RTS-om) su tokom rata u BiH sistematski skrivali ili relativizovali ratne zločine, etničko čišćenje i koncentracione logore koje su vršile srpske snage, predstavljajući ih kao "odbrambene akcije" ili medijske laži. Tu istu matricu režim Slobodana Miloševića koristio je i 1998. i 1999. godine povodom sukoba na Kosovu. Kada su počeli izvještaji o zločinima nad albanskim civilima (poput Račka i masovnih progona), državna propaganda u Beogradu ih je ponovo predstavljala kao "namještaljke" i napad na suverenu državu.

Baš kao što je 1991. i 1992. godine javnost u Srbiji i dijelu BiH uvjeravana da je na djelu "ugroženost srpstva" i da se JNA bori za očuvanje države, ista retorika je korištena tokom 1999. godine povodom Kosova. Cilj je bio homogenizacija stanovništva i opravdanje politike koja je vodila u izolaciju i sukob sa cijelim svijetom.

Zapadna koalicija je odlučila da interveniše 1999. godine (Operacija Allied Force) bombardovanjem SR Jugoslavije upravo poučena gorkim iskustvom iz BiH (gdje se kasno reagovalo na zločine, što je kulminiralo genocidom u Srebrenici). Namjera NATO-a 1999. bila je da se zaustavi humanitarna katastrofa i masovni progon kosovskih Albanaca.

Za žrtve u BiH i na Kosovu, bombardovanje 1999. godine doživljeno je kao zakašnjela kazna za režim u Beogradu koji je godinama sprovodio ratnu politiku i agresiju.
S druge strane, u zvaničnom narativu u Srbiji, bombardovanje 1999. godine (i ranije sankcije) predstavljeno je isključivo kao "agresija zapadnog imperijalizma" na nedužnu zemlju, potpuno ignorišući kontekst i korijene te politike u ratovima u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu.

Ta sprega nekontrolisane medijske propagande, ignorisanja počinjenih zločina i ubeđivanja sopstvenog naroda da je "cijeli svijet protiv nas" direktno je vezala sudbinu građana SR Jugoslavije za politiku ratnih razaranja tokom cijele decenije devedesetih.

[Gudi]

u Srbiji i među proruskim krugovima kada se govori o bombardovanju 1999. godine – da je to bilo "nelegalno" jer Vijeće sigurnosti UN-a nije izdalo direktnu rezoluciju koja odobrava vojnu intervenciju.

Evo u čemu je stvarna istina i kontekst tog argumenta:
Blokada u Vijeću sigurnosti UN-a: NATO je zaista pokrenuo operaciju Allied Force (Zaveznička sila) u martu 1999. godine bez formalne odluke (rezolucije) Vijeća sigurnosti UN-a. Razlog za to je bila izvjesna ruska i kineska veta – Rusija je najavila da će blokirati svaku rezoluciju koja bi autorizovala vojnu silu protiv SR Jugoslavije, baš kao što je to činila i tokom rata u BiH.

Blokada u Vijeću sigurnosti UN-a: NATO je zaista pokrenuo operaciju Allied Force (Zaveznička sila) u martu 1999. godine bez formalne odluke (rezolucije) Vijeća sigurnosti UN-a. Razlog za to je bila izvjesna ruska i kineska veta – Rusija je najavila da će blokirati svaku rezoluciju koja bi autorizovala vojnu silu protiv SR Jugoslavije, baš kao što je to činila i tokom rata u BiH.

Argument "humanitarne intervencije": Zapadne zemlje i pravni stručnjaci su akciju pravdali doktrinom humanitarne intervencije. Tvrđeno je da se vojna sila morala upotrijebiti bez odobrenja UN-a kako bi se zaustavila humanitarna katastrofa, masovni progon stotina hiljada kosovskih Albanaca i spriječilo ponavljanje scenarija iz Bosne i Hercegovine (gdje je pasivnost UN-a i kasno reagovanje dovelo do genocida i stravičnih zločina).


Licemjerje u argumentu o "zakonitosti": Ironija je u tome što režim Slobodana Miloševića, koji se pozivao na međunarodno pravo i Povelju UN-a kada je u pitanju Kosovo 1999. godine, iste te zakone, međunarodne granice i rezolucije UN-a uopšte nije poštovao dok je 1991. i 1992. godine razarao Hrvatsku, vršio agresiju na međunarodno priznatu Republiku Bosnu i Hercegovinu i rušio svaku pravnu normu.

Kada se ta priča o "nedozvoli UN-a" postavi u širi kontekst devedesetih, jasno je da je Vijeće sigurnosti bilo blokirano upravo zbog politike Beograda i njegovih saveznika, a da je intervencija došla kao krajnja mjera nakon što su sve diplomatske opcije i mirovni pregovori (poput onih u Rambujeu) propali pred naletom nasilja na terenu.

[Gudi]

Miloševićevo potpisivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma u ime bosanskih Srba 1995. godine i njegovo kasnije potpuno negiranje Haškog tribunala ogledaju se u nekoliko ključnih kontradiktornosti:

Pošto rukovodstvo u Palama (Radovan Karadžić i Ratko Mladić) zbog optužbi za ratne zločine i genocid nije moglo da učestvuje u pregovorima, Slobodane Milošević je preuzeo puno pregovaračko ovlaštenje i potpisao Dejtonski sporazum u ime bosanskih Srba.

Milošević je tada pristao na mirovni sporazum, priznao međunarodne granice Bosne i Hercegovine i obavezao se na saradnju s međunarodnom zajednicom isključivo zato što mu je gorio pod nogama – ekonomija SR Jugoslavije bila je uništena sankcijama, vojna mašinerija VRS-a slomljena NATO bombardovanjem i napredovanjem Armije RBiH i HV-a, a prijetila mu je i unutrašnja socijalna eksplozija.

Da bi skinuo sankcije sa SR Jugoslavije i vratio zemlju u međunarodne organizacije, Milošević je formalno morao da prihvati pravila igre međunarodne zajednice, uključujući i saradnju sa Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Hagu, čije je osnivanje sama Jugoslavija ranije kritikovala.

Čim je osjetio da ga međunarodna zajednica više ne drži kao "mirotvorca" i kada su se pritisci pojačali (posebno pred izbore 2000. godine i otvaranje pitanja Kosova), Milošević je potpuno promijenio ploču. Počeo je da Haški sud naziva "antisrpskim sudom", "političkom inkvizicijom" i "instrumentom zapadnog imperijalizma".

Najveća istorijska ironija je to što je isti taj Slobodan Milošević, koji je godinama negirao legitimitet Haškog tribunala i tvrdio da SR Jugoslavija nema nikakve veze sa ratovima u BiH i Hrvatskoj, u proleće 2001. godine uhapšen i izručen upravo tom sudu u Hagu.

Na suđenju koje je trajalo godinama, suočen sa hiljadama dokumenata i svjedoka, optužen je za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja rata u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu. Iako suđenje nikada nije završeno presudom zbog njegove smrti 2006. godine, obimna građa i dokazi iznijeti u tom procesu ostali su neizbrisiv pravni temelj istine o ratnim devedesetima.

[Coolio]

Ja nisam ni napisao da su Bosna i Republika srpska cinila dva dela u Jugoslaviji nego Bosna i Srbija. Dakle Jugoslaviju su nekada cinile Slovenija,Hrvatska,Srbija,Bosna,Crna Gora,Makedonija ... I onda se redom rasparcavala. Prvo je otisla Slovenija, pa onda dalje Hrvatska,Makedonija,Bosna, Crna Gora itd.

Nemoj da me citiras vise srece ti.

ok tachno. vratila sam se nazad na originalni tekst


dakle ta dva dijela . mislish bosna i srbija .. cg/ makedonija.. su ostatak yu nakon odlaska slovenije( 25. jun 1991).i hrvatske.. (25. jun 1991.)
no ubrzo bosna je trazila nezavisnost

dakle .. kako zakljuchujem ti mislish na ovo : bosna je josh uvijek dio "yu" i srbija sasvim opravdano, srpska vojska i paravojne jedinice . pokushavaju ugushiti narod bosne
kao shto ste radili na kosovu , dok je bila autonomna pokrajina i dalje . sve do raspada YU. koji je i glavni razlog za otale republike.... jer se znalo shta srbija radi na kosovu ?? po vama i tebi. opravdano..

Kao i uvek, pogresno zakljucujes. Da li namerno ili ne, vise nije ni bitno. Rekoh samo da su Srbija i Bosna bile sastavni deo Jugoslavije kao i ostalih par drzava. Ali ti ne bi bila ti ako ne bi ubacila nesto naopako. Tebe trebaju zvati za svedoka za Kosovo i uopsteno, izgleda da sve znas. To kako pises, ti tvrdis te stvari. Ti u Americi znas ko je sta na Kosovu radio. Opet neka wikipedia, nema veze sto ljudi svedoce drugacije, sto daju izjave, svi lazu ali Bella sa foruma zna, ti si ta

[Bella]

Kao i uvek, pogresno zakljucujes. Da li namerno ili ne, vise nije ni bitno. Rekoh samo da su Srbija i Bosna bile sastavni deo Jugoslavije kao i ostalih par drzava. Ali ti ne bi bila ti ako ne bi ubacila nesto naopako. Tebe trebaju zvati za svedoka za Kosovo i uopsteno, izgleda da sve znas. To kako pises, ti tvrdis te stvari. Ti u Americi znas ko je sta na Kosovu radio. Opet neka wikipedia, nema veze sto ljudi svedoce drugacije, sto daju izjave, svi lazu ali Bella sa foruma zna, ti si ta

i. sta si time rekao?. da nije potrebna moja teorija. koja je srz?

mi to ne znamo?

.evo zivimo u danashnje vrijeme. ru smo svi . svjedoci smo deshavanja u svijetu /balkanu/
jel imamo isti stav, jel vidimo istu situaciju i da se svi slazemo...da tako je ?
nemamo

. gdje ti chitash/ crpish informacije .koje ovdje proicirash?
jel imash rodbine, da je zivjela na kosovu ?..

[Coolio]

Kao i uvek, pogresno zakljucujes. Da li namerno ili ne, vise nije ni bitno. Rekoh samo da su Srbija i Bosna bile sastavni deo Jugoslavije kao i ostalih par drzava. Ali ti ne bi bila ti ako ne bi ubacila nesto naopako. Tebe trebaju zvati za svedoka za Kosovo i uopsteno, izgleda da sve znas. To kako pises, ti tvrdis te stvari. Ti u Americi znas ko je sta na Kosovu radio. Opet neka wikipedia, nema veze sto ljudi svedoce drugacije, sto daju izjave, svi lazu ali Bella sa foruma zna, ti si ta

i. sta si time rekao?. da nije potrebna moja teorija. koja je srz?

mi to ne znamo?

.evo zivimo u danashnje vrijeme. ru smo svi . svjedoci smo deshavanja u svijetu /balkanu/
jel imamo isti stav, jel vidimo istu situaciju i da se svi slazemo...da tako je ?
nemamo

. gdje ti chitash/ crpish informacije .koje ovdje proicirash?
jel imash rodbine, da je zivjela na kosovu ?..

Sa tobom je bespotrebno polemisati. Ti si jedna od onih kojoj su Srbi krivi i za nesrecu u Nepalu. Gubljenje vremena je tebi objasnjavati. Najlakse je reci da si u pravu, da su svi ti tekstovi i propagande istina. Sve je kako ti kazes.

[Bella]

Sa tobom je bespotrebno polemisati. Ti si jedna od onih kojoj su Srbi krivi i za nesrecu u Nepalu. Gubljenje vremena je tebi objasnjavati. Najlakse je reci da si u pravu, da su svi ti tekstovi i propagande istina. Sve je kako ti kazes.

opet 'dimna zavjesa'.. opet sagovornik ne razumije. tvrdoglav... gubljenje vremena..
naravno. kad nemash odgovor..niti point priche ..detalja ..na svoj sopstveni nachin. negirash cijelu istoriju dogadjaja.. a vrlo dobro znash svaki detalj. chak i vuchica citirash.. iste recenice korititte. dakle neka ' knjiga uputa .. kruzi ..kako i shta rechi'..

.imash iznad, Gudi je postao. hronologiju.. chinjenica. .prochitaj. uporedi sa chinjenicama iz tvog 'kruga'

[Coolio]

Sa tobom je bespotrebno polemisati. Ti si jedna od onih kojoj su Srbi krivi i za nesrecu u Nepalu. Gubljenje vremena je tebi objasnjavati. Najlakse je reci da si u pravu, da su svi ti tekstovi i propagande istina. Sve je kako ti kazes.

opet 'dimna zavjesa'.. opet sagovornik ne razumije. tvrdoglav... gubljenje vremena..
naravno. kad nemash odgovor..niti point priche ..detalja ..na svoj sopstveni nachin. negirash cijelu istoriju dogadjaja.. a vrlo dobro znash svaki detalj. chak i vuchica citirash.. iste recenice korititte. dakle neka ' knjiga uputa .. kruzi ..kako i shta rechi'..

.imash iznad, Gudi je postao. hronologiju.. chinjenica. .prochitaj. uporedi sa chinjenicama iz tvog 'kruga'

Rekoh ti vec, samo sam napisao da su Bosna i Srbija bili jedni od delova Jugoslavije. Ne znam kakve cinjenice trazis niti zasto me uopste uvlacis u pricu. Rehoh ti takodje da mi je naporno citati ove teze koje izvalacis iz mojih postova. Uvek nesto negativno i naopako jos me i ne pitas da li sam na to mislio, jednostavno tvrdis da je to tako. Smara sve to

[Bella]

..pitanje je postavljeno.. da bi ti odgovorio ,optuzujuchi me, za kojekave neistine ..
dakle, ne dash ili ne znash.. odgovor

.. naravno.da ja znam.. to je ochigledno shta si mislio. ali ne smesh da napishes. jer . kukumachesh ovdje .da si neka 'dobrica' i uz to uvlachish sve srbe srbije i bosne.. a jasno je napisano. da niste svi, bash svi isti... neki su dobrice kao ti. a neki manje dobrice kao ti.