U sjeni proslih vremena

[Peace]

[Peace]

Pazite kako ne prva ipak fino ocuvana/odrzavana.

[fjaka]

i di su nekad bili prozorčići sad su klizne staklene stijenke od 4 metra...

[Peace]

[Skitnica]

U staroj Jugoslaviji ljudi su bili skromni i trudili su se da napornim radom stvore dom. Prestiž se pokazivao kroz male predmete za koje su plaćali mnogo novca.

Tada su ti predmeti bili vredniji od zlata, činili su porodično nasljeđe, a njihova vrijednost je samo rasla. Međutim, većina tih stvari danas vrijedi mnogo manje ili se jednostavno više ne koristi.

Fiksni telefoni

Danas možemo nazvati bilo koga, bilo gdje i bilo kada zahvaljujući modernim pametnim telefonima koji dosežu čak i najudaljenije dijelove planete

Ali u prošlosti su ljudi koristili javne telefone ili čekali u redovima u javnim pozivnim centrima.

Ti centri bili su opremljeni fiksnim telefonima, koje je bilo teško instalirati u kući. Ljudi bi se prijavljivali za prilično skupu instalaciju i čekali godinama. Veza nije bila najbolja – tiha, sa pozadinskom bukom i pucketanjem.

Današnja djeca uglavnom ni ne znaju za fiksne telefone niti čemu su zapravo služili.
Vitrine i ormari

U Jugoslaviji je bilo nemoguće zamisliti pristojan stan bez vitrine. Njihova popularnost dostigla je vrhunac 1980-ih godina. Ovaj sistem za odlaganje, koji se sastojao od nekoliko ormarića sa staklom, bio je izuzetno popularan među stanovništvom.

Kasnije je zavladala pomama za ormarima, a nisu bili baš pristupačni, pa se dugo štedjelo za željeni komad.


Imajući sve to na umu, ovaj namještaj kupovao se da traje. Takav namještaj je zaista neuništiv, pa neke kuće i danas imaju ormar “od zida do zida” koji nije pomjeren 40 ili više godina.
Kristal i pribor za jelo

Kristal se oduvijek smatrao luksuznim predmetom. Tradicionalno se poklanjao za vjenčanja i godišnjice, a zatim se ponosno izlagao na istaknutom mjestu.

Vaze su gotovo uvijek činile središnji dio kristalnog aranžmana. Bile su teške, sa rezbarenim stranama koje su prelijepo reflektovale svjetlost. Kristal se smatrao najvažnijim znakom bogatstva.

Osim kristala, pribor za jelo (čuveni kompleti) čuvao se za posebne prilike i ugledne goste. Danas većina ljudi preferira minimalizam ili djela savremenih umjetnika, pa oslikani tanjiri i poslužavnici više ne izazivaju divljenje.
Tepisi i bunde

Tepisi su sinonim za doba SFRJ i smatrani su znakom blagostanja porodice. Ljudi su stajali u redovima da ih kupe, nabavljali su ih “preko veze” ili kupovali po visokim cijenama.

Jugosloveni su znali podići kredit kako bi kupili tepihe “od zida do zida” i tako ukrasili dom. Također su se poklanjali kao svadbeni darovi i prenosili kao porodično nasljeđe, prenosi Dnevno.hr.

Žena koja je nosila bundu smatrala se damom u Jugoslaviji. Muževi su dopuštali ženama da potroše nekoliko rata na ovaj komad kako bi ga s ponosom mogle nositi u posebnim prilikama.

Danas se bunde rjeđe nose, a gotovo je nezamislivo vidjeti ženu s “lisicom oko vrata”.

.dnevno.hr

[Peace]

Imamo neke stolice iz vremena Jugoslavije.
Sad isla da vidim mogu li naci slike, ja i babo ih prelakirali proslog ljeta. Mozda su mi na cojekovom telefonu.
Koji su kvalitet Bas puno dvrvo, sve.
Danas bi bilo preskupo da se takvo sto kupi.

[Skitnica]

Automobilska industrija u SFRJ bila je moćna grana industrije.

Samo u Kragujevcu proizvedeno je više od četiri miliona vozila. Automobili su bili sklapani i u Sloveniji, BiH, Vojvodini ... Danas je auto-industrija na prostoru nekadašnje SFRJ spala na "dva slova": "Fiat" u Srbiji i "Renault" u Sloveniji.

Smanjenje proizvodnje za vojsku, poslije završetka Drugog svjetskog rata, natjeralo je velika preduzeća sa hiljadama zaposlenih da se sa namjenske industrije preorijentišu na automobile. Fabrika automobila "Zastava" rođena je 1953. godine, a dvije godine kasnije u saradnji sa Fiatom počinje proizvodnja "fiće", najpopularnijeg četvorotočkaša zbog kog su gotovo svi punoljetni muškarci na prostorima ex-Yu polagali testove i dobijali vozačke dozvole. "Fićo" je decenijama bio statusni simbol prosječne radničke porodice u SFRJ.

Automobilska industrija u SFRJ bila je moćna grana industrije.

Samo u Kragujevcu proizvedeno je više od četiri miliona vozila. Automobili su bili sklapani i u Sloveniji, BiH, Vojvodini ... Danas je auto-industrija na prostoru nekadašnje SFRJ spala na "dva slova": "Fiat" u Srbiji i "Renault" u Sloveniji.



Zbog toga što je važio za centar automobilske industrije nekadašnje Jugoslavije, Kragujevac je vrlo brzo nazvan "jugoslovenskim Detroitom", a fabrike širom nekadašnje Jugoslavije počele su polako da otvaraju svoje pogone za strane proizvođače automobila.

U Sarajevu je 1965. godine počeo da se sklapa NSU-ov "princ". Uslijedila je saradnja Volkswagena i Tvornice automobila Sarajevo. Prvo "buba", a onda i "golf", koji je smatran simbolom uspjeha u životu. U to vrijeme u Sloveniju dolazi "spaček" iz Citroena, "Ostinova" vozila, ali i jedan od najpoznatijih automobila na našim prostorima - "renault 4", popularna "cipela". Paralelno, Kikinda otvara vrata za njemački Opel i počinje sklapanje "opel cadeta”, "ascone", "senatora" i "omege", koji su smatrani domaćim vozilima. U Srbiji je model "senator" zvanično poneo ime "Opel Kikinda".

Proizvodnja "juga" ukinuta je 20. novembra 2008, a posljednji automobil te marke bio je 794.428. po redu.

"Jugići" su se pojavljivali i u američkim filmovima; vozili su ga Bruce Willis, Samuel Jackson, Tom Hanks ...

Istih dana kada je proizvodnja "juga" otišla u istoriju, proizveden je i posljednji "stojadin" pod brojem 1.273.532 , kao i "florida", kojih je ukupno napravljeno 29.950. Najveći izvoz ostvaren je polovinom 80-ih, kada je u SAD plasirano 147.000 "juga". Proizvedeno je i 923.487 „"fića", dok je "zastave 1300" i "zastave 1500", odnosno popularnog „"tristaća", proizvedeno 202.160. Rekordna je 1989, kada je proizvedeno 220.000 vozila.

Izvor: nasbiro.com

[Peace]

Bas zanimljivo

https://olx.ba/artikal/74590556

[Skitnica]

Bio je neizostavan dio brojnih domaćinstava. I danas funkcioniše besprijekorno, na jednostavan i pouzdan način

Domovi širom bivše Jugoslavije su imali izuzetno zanimljive uređaje i sprave, a posebno sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka. Jedan od njih je i osvježivač prostora, proizveden 1977. godine u Subotici.

Radi se o jednostavnom i praktičnom uređaju koji je služio za osvježivanje vazduha u prostorijama, radeći na principu zagrijavanja ili isparavanja mirisnih tečnosti, prilikom čega bi prostor bio ispunjen ugodnim mirisom.

U periodu prije pojave savremenih sprejeva i električnih osvježivača zraka, ovakvi uređaji bili su neizostavan dio brojnih domaćinstava, prenosi CdM.

Osvježivač prostora proizveden u Subotici funkcionisao je na jednostavnom, ali veoma praktičnom principu isparavanja mirisne tečnosti. U njegovu malu posudu sipao se miris koji se potom postepeno širio prostorijom.

Posebnu vrijednost danas mu daje njegova izdržljivost. I nakon gotovo 50 godina, mnogi primjerci i dalje rade besprijekorno, što potvrđuje kvalitet tadašnje izrade i pouzdanost jednostavnog mehanizma.

Za brojne ljude ovaj aparat predstavlja mnogo više od običnog predmeta za osvježavanje prostora — simbol je nekih prošlih vremena i podsjetnik na domove u kojima se pažnja poklanjala i najmanjim detaljima.

U vremenu modernih tehnologija i brzih rješenja, ovakvi uređaji danas bude nostalgiju i podsjećaju na period kada su se stvari pravile da traju godinama.

[Skitnica]

Ja ovo nikad nisam vidjela i da jesam ne bi mi palo na pamet ti na secundu da je osvjezivac..

[Peace]

Nisam ni ja to nikad vidjela.

[Skitnica]

A ovo sam vidala ..