Self-improvement
Re: Self-improvement
Ne postoji “slučajno” – Sve je u Svemiru namjerno!
“Postanite svjesni da ne postoje slučajnosti u našem inteligentnom univerzumu, shvatite da sve što se pojavi u vašem u životu ima nešto što će vas podučiti.
Cijenite svakoga i sve stvari u vašem životu!
Trebate početi gledati iznutra tko ste i zašto ste ovdje, umjesto vani u fizičkom svijetu i svemu što ga okružuje.
Neka vam ovaj dan bude dan poštivanja, dan divljenja i štovanja svega s čim dođete u kontakt; volite svoju jetru, svoje oči, noge, svoj um i sve ostalo što vam se pojavi u vašem prisustvu!
Umjesto osuđivanja, samo cijenite i volite!
Vrata prema višem sloju svjesnosti u vašem životu se otvaraju iznutra.
Većina nas provede život okrenuti u pogrešnom pravcu, gledajući izvan nas samih, tražeći rješenja za probleme.
Za to vrijeme unutar nas, u tom tihom praznom prostoru, leži univerzalna inteligencija, naša esencija kao ljudskih bića – započnite od danas tražiti iznutra, svaki dan!”
~ Wayne Dyer
“Postanite svjesni da ne postoje slučajnosti u našem inteligentnom univerzumu, shvatite da sve što se pojavi u vašem u životu ima nešto što će vas podučiti.
Cijenite svakoga i sve stvari u vašem životu!
Trebate početi gledati iznutra tko ste i zašto ste ovdje, umjesto vani u fizičkom svijetu i svemu što ga okružuje.
Neka vam ovaj dan bude dan poštivanja, dan divljenja i štovanja svega s čim dođete u kontakt; volite svoju jetru, svoje oči, noge, svoj um i sve ostalo što vam se pojavi u vašem prisustvu!
Umjesto osuđivanja, samo cijenite i volite!
Vrata prema višem sloju svjesnosti u vašem životu se otvaraju iznutra.
Većina nas provede život okrenuti u pogrešnom pravcu, gledajući izvan nas samih, tražeći rješenja za probleme.
Za to vrijeme unutar nas, u tom tihom praznom prostoru, leži univerzalna inteligencija, naša esencija kao ljudskih bića – započnite od danas tražiti iznutra, svaki dan!”
~ Wayne Dyer
Re: Self-improvement
hmmm, sta je okidac kod ljudi kada se okrenu Self improvementu, da li to moraju biti odredjene godine (ili zrelost) ili neki stresni dogadjaj ili i jedno i drugo?
Re: Self-improvement
Meni je bila platonska ljubav.
Nije mi bilo jasno sto mi se desila.
Nisam je planirala. Nisam nista ucinila da se desi.
Dosla je kroz snove.
Nije mi bilo jasno sto mi se desila.
Nisam je planirala. Nisam nista ucinila da se desi.
Dosla je kroz snove.
Re: Self-improvement
“Nemoj se zadovoljiti pričama. Načinima na koji su se stvari odvijale za druge. Razvij svoj vlastiti mit.
Budi zahvalan za svakog koga sretneš, jer svatko je poslan kao vodič s one strane.
Tisuću polu-ljubavi mora biti odbačeno, kako bi se jedna cjelovita povela kući.
Ovo mjesto je san. Samo spavači ga smatraju stvarnim. Tada smrt dođe poput zore,
i ti se probudiš smijući se onome za što si mislio da je tvoja tuga.
Pleši, ako si sa sebe skinuo zavoje.
Usred borbe, pleši.
Pleši u svojoj krvi.
Pleši, kad si savršeno slobodan.
Hajd’mo pobjeći,
od svih pametnih ljudi,
koji stavljaju riječi u naša usta.
Hajd’mo samo reći
što naša srca žele.
Zaboravi sigurnost. Živi tamo gdje se bojiš živjeti”.
~ Rumi
Budi zahvalan za svakog koga sretneš, jer svatko je poslan kao vodič s one strane.
Tisuću polu-ljubavi mora biti odbačeno, kako bi se jedna cjelovita povela kući.
Ovo mjesto je san. Samo spavači ga smatraju stvarnim. Tada smrt dođe poput zore,
i ti se probudiš smijući se onome za što si mislio da je tvoja tuga.
Pleši, ako si sa sebe skinuo zavoje.
Usred borbe, pleši.
Pleši u svojoj krvi.
Pleši, kad si savršeno slobodan.
Hajd’mo pobjeći,
od svih pametnih ljudi,
koji stavljaju riječi u naša usta.
Hajd’mo samo reći
što naša srca žele.
Zaboravi sigurnost. Živi tamo gdje se bojiš živjeti”.
~ Rumi
Re: Self-improvement
Umijetnost življenja
Život je najsloženiji proces kojega poznajemo, pa ipak mi se prema njemu odnosimo kao prema nečemu što nema nikakvog dubljeg značaja. Gledajući tako na život mi zanemarujemo njegova najvažnija načela te propuštamo da vidimo čaroliju koja nam je u njemu dostupna.
Jedna od najvećih pogrešaka čovjeka jeste to što je ograničio sebe sa mnogim uvjerenjima, te što zbog tih uvjerenja on više nije u stanju da kuša puninu života. Život današnjeg čovjeka je sve samo ne slobodan, a upravo je sloboda jedno od glavnih životnih načela koje nikada ne smije biti potlačeno.
Većina ljudi danas živi ono što im nalažu kulture i tradicije, običaji i religijski propisi. Samim time mi sebi oduzimamo slobodu i puninu življenja. Zadojeni krivim uvjerenjima koji od pamtivijeka među nama grade nesporazume, mi konačno zaboravljamo i sami sebe te postajemo tek dio mase koja ne pozna smisao svoga postojanja. Osoba koja se uklopi u lažne vrijednosti ovoga izgubljenog društva, ne može da u životu okusi išta drugo osim tegoba, koje naposljetku vode tu osobu do dubokog sukoba sa samim sobom.
Duboko nezadovoljstvo čovjeka koje se primjećuje u svim aspektima društvenog života, jeste rezultat odvojenosti od vlastitoga sebstva, a koje se događa kao posljedica prihvaćanja svoga društvenog identiteta kao jedino poimanje sebe. Na taj način tradicije i sva uvjerenja koja s njima dolaze postaju standardi po kojima određujemo svoju vrijednost, što je apsolutno neispravno te veoma opasno.
Upravo zbog ovakvog pogleda na sebe i život imamo ovo što trenutno promatramo u svijetu; ratovi, terorizam, besmisao, kapitalizam i sve ostale bolesti koje susrećemo u društveno - socijalnom aspektu našega postojanja. Jer kada čovjek svoje pravo sebstvo zamijeni tradicijama i pripadnostima, tada njegovo postojanje biva opterećeno strahom koji ga uvjerava da bi nestankom tradicije i kolektivnih vjerovanja i uvjerenja, nestalo i njega samoga.
Nitko ne kaže da bi tradicije trebalo napustiti, no ne bi ih trebalo vrijednovati više od života, kako ljudskog - tako i životinjskog. Vidite na primjer , društvo u kojemu je lov na životinje smatran sportom, neophodno mora snositi posljedice zbog svojega nesvjesnoga djelovanja. Niti jedno živo biće ne bi smjelo biti ubijeno iz zabave, to je direktno kršenje osnovnog životnog načela, koje naprosto ne može proći bez posljedica.
Ako je ubijanje životinja nama prihvatljivo i normalno, tada mi postojanju (Bogu, univerzumu...) šaljemo poruku kako život za nas nema nikakvu vrijednost, a On nam zauzvrat daje isto to što mi Njemu dajemo; patnju, bol, bolest i smrt. To je jednostavno način na koji život funkcionira.
Iako nas; društvo, škole i većina religija uče kako je život čovjeka mnogo vrjedniji od života životinja, ono što zaboravljaju ili svjesno propuštaju da nas nauče jeste to da upravo zbog te veće vrijednosti čovjek ne može i ne smije sebi dozvoliti da djeluje poput životinje. Ako znamo da čak niti životinje ne ubijaju iz zabave, kako onda možemo pravdati takvo djelovanje kod čovjeka.
Zaista, promatrajući ovaj svijet ostaje mi samo dobra vjera u to da će čovjek jednom zaista prerasti svoju glupost te da će umjesto smrti on početi da podržava život. Jer zaista, ako pogledate malo što se događa u svijetu, lako možete vidjeti kako čovječanstvo uporno želi uništiti sebe dok s druge strane živimo u sasvim suprotnome uvjerenju. No recite mi, vi koji ste skeptični po pitanju ovoga što pišem, ako nije ovako čemu onda; nuklearne bombe, uništavanje šuma, zagađenje voda, oduzimanje slobode....čemu sve ovo ako čovječanstvo i znanost streme ka prosperitetu !?
Moramo shvatiti kako nisu naše želje i naša htijenja ono što oblikuje ovaj svijet, već su to naše namjere, naša uvjerenja, naša očekivanja i u konačnici naša dijela. Nije dovoljno samo željeti biti dobra osoba, potrebno je to uistinu živjeti svim svojim bićem. Također nije dovoljno samo željeti promjenu u svijetu, potrebno je biti ta promjena, baš kao što je rekao Mahatma Gandhi.
Ultimativni cilj svakoga živoga bića jeste da spozna sebe i da u toj samospoznaji on shvati sveukupnu filozofiju življenja, te da zatim svojim nenametljivim postojanjem on bude direktan primjer svim drugima koji ga promatraju. To je jedini način na koji pojedinac može bezbolno mijenjati svijet u kojemu živi.
Vidite, život je poput umjetnosti koja da bi bila savladana, od nas zahtijeva apsolutnu posvećenost, ozbiljnost i koncentraciju - a sve to mi imamo u trenucima svoga svjesnog bivanja u kojemu nažalost veoma rijetko prebivamo, svega nekoliko minuta dnevno, ako i toliko.
Svatko od nas veoma dobro zna što je ispravno a što ne, tu mogućnost spoznaje ne može nam nitko oduzeti. Problem je u tome što smo mi svoju savjest zamijenili zakonima, običajima i tradicijama...te sada umjesto da slijedimo vrijednosti života, mi slijedimo vrijednosti izvještačene kulture, a zatim odgovornost za svoju patnju prebacujemo ili na one koji slijede druge običaje ili na sudbinu.
Želite li još uvijek stvarati svijet vođen strahovima ili pak želite biti promjena koju priželjkujete vidjeti u svijetu. Izbor je vaš !
Namaste
Život je najsloženiji proces kojega poznajemo, pa ipak mi se prema njemu odnosimo kao prema nečemu što nema nikakvog dubljeg značaja. Gledajući tako na život mi zanemarujemo njegova najvažnija načela te propuštamo da vidimo čaroliju koja nam je u njemu dostupna.
Jedna od najvećih pogrešaka čovjeka jeste to što je ograničio sebe sa mnogim uvjerenjima, te što zbog tih uvjerenja on više nije u stanju da kuša puninu života. Život današnjeg čovjeka je sve samo ne slobodan, a upravo je sloboda jedno od glavnih životnih načela koje nikada ne smije biti potlačeno.
Većina ljudi danas živi ono što im nalažu kulture i tradicije, običaji i religijski propisi. Samim time mi sebi oduzimamo slobodu i puninu življenja. Zadojeni krivim uvjerenjima koji od pamtivijeka među nama grade nesporazume, mi konačno zaboravljamo i sami sebe te postajemo tek dio mase koja ne pozna smisao svoga postojanja. Osoba koja se uklopi u lažne vrijednosti ovoga izgubljenog društva, ne može da u životu okusi išta drugo osim tegoba, koje naposljetku vode tu osobu do dubokog sukoba sa samim sobom.
Duboko nezadovoljstvo čovjeka koje se primjećuje u svim aspektima društvenog života, jeste rezultat odvojenosti od vlastitoga sebstva, a koje se događa kao posljedica prihvaćanja svoga društvenog identiteta kao jedino poimanje sebe. Na taj način tradicije i sva uvjerenja koja s njima dolaze postaju standardi po kojima određujemo svoju vrijednost, što je apsolutno neispravno te veoma opasno.
Upravo zbog ovakvog pogleda na sebe i život imamo ovo što trenutno promatramo u svijetu; ratovi, terorizam, besmisao, kapitalizam i sve ostale bolesti koje susrećemo u društveno - socijalnom aspektu našega postojanja. Jer kada čovjek svoje pravo sebstvo zamijeni tradicijama i pripadnostima, tada njegovo postojanje biva opterećeno strahom koji ga uvjerava da bi nestankom tradicije i kolektivnih vjerovanja i uvjerenja, nestalo i njega samoga.
Nitko ne kaže da bi tradicije trebalo napustiti, no ne bi ih trebalo vrijednovati više od života, kako ljudskog - tako i životinjskog. Vidite na primjer , društvo u kojemu je lov na životinje smatran sportom, neophodno mora snositi posljedice zbog svojega nesvjesnoga djelovanja. Niti jedno živo biće ne bi smjelo biti ubijeno iz zabave, to je direktno kršenje osnovnog životnog načela, koje naprosto ne može proći bez posljedica.
Ako je ubijanje životinja nama prihvatljivo i normalno, tada mi postojanju (Bogu, univerzumu...) šaljemo poruku kako život za nas nema nikakvu vrijednost, a On nam zauzvrat daje isto to što mi Njemu dajemo; patnju, bol, bolest i smrt. To je jednostavno način na koji život funkcionira.
Iako nas; društvo, škole i većina religija uče kako je život čovjeka mnogo vrjedniji od života životinja, ono što zaboravljaju ili svjesno propuštaju da nas nauče jeste to da upravo zbog te veće vrijednosti čovjek ne može i ne smije sebi dozvoliti da djeluje poput životinje. Ako znamo da čak niti životinje ne ubijaju iz zabave, kako onda možemo pravdati takvo djelovanje kod čovjeka.
Zaista, promatrajući ovaj svijet ostaje mi samo dobra vjera u to da će čovjek jednom zaista prerasti svoju glupost te da će umjesto smrti on početi da podržava život. Jer zaista, ako pogledate malo što se događa u svijetu, lako možete vidjeti kako čovječanstvo uporno želi uništiti sebe dok s druge strane živimo u sasvim suprotnome uvjerenju. No recite mi, vi koji ste skeptični po pitanju ovoga što pišem, ako nije ovako čemu onda; nuklearne bombe, uništavanje šuma, zagađenje voda, oduzimanje slobode....čemu sve ovo ako čovječanstvo i znanost streme ka prosperitetu !?
Moramo shvatiti kako nisu naše želje i naša htijenja ono što oblikuje ovaj svijet, već su to naše namjere, naša uvjerenja, naša očekivanja i u konačnici naša dijela. Nije dovoljno samo željeti biti dobra osoba, potrebno je to uistinu živjeti svim svojim bićem. Također nije dovoljno samo željeti promjenu u svijetu, potrebno je biti ta promjena, baš kao što je rekao Mahatma Gandhi.
Ultimativni cilj svakoga živoga bića jeste da spozna sebe i da u toj samospoznaji on shvati sveukupnu filozofiju življenja, te da zatim svojim nenametljivim postojanjem on bude direktan primjer svim drugima koji ga promatraju. To je jedini način na koji pojedinac može bezbolno mijenjati svijet u kojemu živi.
Vidite, život je poput umjetnosti koja da bi bila savladana, od nas zahtijeva apsolutnu posvećenost, ozbiljnost i koncentraciju - a sve to mi imamo u trenucima svoga svjesnog bivanja u kojemu nažalost veoma rijetko prebivamo, svega nekoliko minuta dnevno, ako i toliko.
Svatko od nas veoma dobro zna što je ispravno a što ne, tu mogućnost spoznaje ne može nam nitko oduzeti. Problem je u tome što smo mi svoju savjest zamijenili zakonima, običajima i tradicijama...te sada umjesto da slijedimo vrijednosti života, mi slijedimo vrijednosti izvještačene kulture, a zatim odgovornost za svoju patnju prebacujemo ili na one koji slijede druge običaje ili na sudbinu.
Želite li još uvijek stvarati svijet vođen strahovima ili pak želite biti promjena koju priželjkujete vidjeti u svijetu. Izbor je vaš !
Namaste