Kad nas više ne bude...
Kad nas više ne bude...
Hoće li nas pamtiti po onome što smo imali ili po tome kakvi smo bili prema drugima? Po uspjesima, greškama, riječima koje smo izgovorili ili djelima koja smo ostavili iza sebe?Razmišljate li ikada o tome kako će vas ljudi pamtiti?Što mislite da je važnije ostaviti iza sebe?Jesu li važnija velika postignuća ili mali trag koji ostavimo u životima drugih ljudi?Postoji li nešto po čemu biste voljeli da vas se sjećaju?
Možda na kraju života nije najvažnije koliko smo dugo živjeli, nego kakav smo trag ostavili u srcima ljudi koji su nas poznavali.....
Kako vi gledate na to, i jeste li vas nekad to zamislilo ?
Možda na kraju života nije najvažnije koliko smo dugo živjeli, nego kakav smo trag ostavili u srcima ljudi koji su nas poznavali.....
Kako vi gledate na to, i jeste li vas nekad to zamislilo ?
Re: Kad nas više ne bude...
Za mene je ova tema dosla ko sinhronizacija.
Jucer na igricama, na temi “pitam te” mislila da postavim ovo pitanje.
Tesko je reci kako ce nas pamtiti, s obzirom da nas vjerovatno svako dozivljava drukcije nego sto se mi sami dozivljavamo…
Mozda se mozemo pitati kako cemo mi druge pamtiti
Jucer na igricama, na temi “pitam te” mislila da postavim ovo pitanje.
Tesko je reci kako ce nas pamtiti, s obzirom da nas vjerovatno svako dozivljava drukcije nego sto se mi sami dozivljavamo…
Mozda se mozemo pitati kako cemo mi druge pamtiti
Re: Kad nas više ne bude...
Dosta ljudi koji su recimo radili kod nas, dosta dugo, pa otišli negdje drugo, nakon par mjeseci ili godina doslovno nikome ne padnu na pamet više.
O nekima se pak povremeno priča, ali jedva, pa i ako su bili neka karizma i imali svoj značaj. Ali generalno, ako ih nema, brzo se zaborave.
Osim možda baš posebnih pojedinaca koji su napravili neke veće stvari (nekad i loše).
Realno, za 50 ili 100 godina gotovo sigurno da će biti kao da niste ni postojali
O nekima se pak povremeno priča, ali jedva, pa i ako su bili neka karizma i imali svoj značaj. Ali generalno, ako ih nema, brzo se zaborave.
Osim možda baš posebnih pojedinaca koji su napravili neke veće stvari (nekad i loše).
Realno, za 50 ili 100 godina gotovo sigurno da će biti kao da niste ni postojali
Re: Kad nas više ne bude...
Vrijednost nečijeg života nije mjerilo koliko dugo ga ce se neko sjecati...
Svi ostavimo traga, kroz porodicu,djecu,osobe koje smo sreli..pomogli..
Neka djela nastavljaju živjeti kroz druge ljude...
Svi ostavimo traga, kroz porodicu,djecu,osobe koje smo sreli..pomogli..
Neka djela nastavljaju živjeti kroz druge ljude...
Re: Kad nas više ne bude...
Sve to izblijedi nakon 50 god max ko što vjetar kaže. Jedino da napraviš neku hair češmu. Doduše na forumu si ostavila dobok footprint 
Re: Kad nas više ne bude...
..poznavla sam jedan par.. donirali su 'neku' sumu za firmu Goodwill. i njihova imena su bila na jednom objektu. gdje narod ostavlja/ poklanja stvari. gdje se dobije neka potvrda i s tom potvrdom . moze da se smanji porez/ taxa, na kraju godine ..
. umrli su , i nakon nekog vremena.. . njihova imena su skinuta sa objekta.
.
nema novih .. josh ..
. umrli su , i nakon nekog vremena.. . njihova imena su skinuta sa objekta.
nema novih .. josh ..
.............................................................................................
Re: Kad nas više ne bude...
Mislim da nije stvar u tome da te svi pamte, nego da te pamte ljudi kojima si nešto značio....
A nekima ideja da budu zaboravljeni je strašnija od same smrti...
Re: Kad nas više ne bude...
Zvuci kao tvorevina ega, pa cak i poslije smrti da te pamte
Re: Kad nas više ne bude...
A i to što te nije briga šta ljudi misle o tebi je isto neka vrsta ega, samo u drugom smjeru....
Nije poenta da nas se sjećaju, nego da nekome bude bolje zbog toga što smo postojali...
Re: Kad nas više ne bude...
Pamtice nas najduze oni u cijem smo i mi zivotu bili najduze.
Ja znam da bi za mene svi rekli - dobar je berek pravila. I grah
Muz - mogao sam biti i bolji. Svaki to muz misli kad izgubi zenu. Tako ja mislim. Mozda bi i kakvu mladju za ruku vodo
Kcerka bi sigurno mislila - izgubila sam nejvrijednije u zivotu.
Ne mogu znati sta bi sin mislio. On bi se sa sekom tjesio.
Frendovi bi rekli sigurno - nije od nje nikog glava bolila.
Maca bi umrla od tuge.
Jetrve bi rekle - eto joj, djaba sto nije pusila i sto je zivila zdravo. Opet umrla.
Komsije bi rekle - sta ce sad hudi cojek bez nje.
Kolege bi rekle - ne mogu vjerovati.
Rodne komsije bi rekle - snili smo mi nesto, vidis da se desila zalost.
Bakterijasmarsa bi bio tuzan.
Ini bi bilo dugo zao. Al cekala bi vas tamo.
Neki bi rekli - napravila je uspjesnog covjeka od svog muza.
Neki drugi - eto, sve osta. Treba ziviti, pa bi opet sutra sve po starom radili.
Svi stariji ljudi bi rekli - znala je za milost.
Sva djeca - imala je strpljenje.
Veca djeca - slusala nas je kao da smo odrasli ljudi.
Svi s kojima sam dolazila u kontakt - to je ona sto je uvijek i svakom imala nesto lijepo da kaze.
Psi bi, kad bi razumili, mislili - zena koje je nosila u torbi poslastice za nas koje ce slucajno sresti.
Neda mi se spomenuti roditelje. Ne bi dugo pozivili.
Moje vockice - zena sto nam se zahvaljivala na plodovima.
Pticice - ona sto je sto je ranila da uziva u nasoj pjesmi.
Planine - volila nas je.
Voda - uzivala je sa mnom.
Godisnja doba - sve nas je volila.
Kisa - i mene je.
Snijeg - i mene.
Vjetar - meni se radovala.
Mjesec - volila je kad sam pun sjediti vani.
Zora - mene je budna volila cekati.
Hej koliko je toga u zivotu lijepog.
Nisam uopste imala namjeru ostaviti ovaj post.
Ja znam da bi za mene svi rekli - dobar je berek pravila. I grah
Muz - mogao sam biti i bolji. Svaki to muz misli kad izgubi zenu. Tako ja mislim. Mozda bi i kakvu mladju za ruku vodo
Kcerka bi sigurno mislila - izgubila sam nejvrijednije u zivotu.
Ne mogu znati sta bi sin mislio. On bi se sa sekom tjesio.
Frendovi bi rekli sigurno - nije od nje nikog glava bolila.
Maca bi umrla od tuge.
Jetrve bi rekle - eto joj, djaba sto nije pusila i sto je zivila zdravo. Opet umrla.
Komsije bi rekle - sta ce sad hudi cojek bez nje.
Kolege bi rekle - ne mogu vjerovati.
Rodne komsije bi rekle - snili smo mi nesto, vidis da se desila zalost.
Bakterijasmarsa bi bio tuzan.
Ini bi bilo dugo zao. Al cekala bi vas tamo.
Neki bi rekli - napravila je uspjesnog covjeka od svog muza.
Neki drugi - eto, sve osta. Treba ziviti, pa bi opet sutra sve po starom radili.
Svi stariji ljudi bi rekli - znala je za milost.
Sva djeca - imala je strpljenje.
Veca djeca - slusala nas je kao da smo odrasli ljudi.
Svi s kojima sam dolazila u kontakt - to je ona sto je uvijek i svakom imala nesto lijepo da kaze.
Psi bi, kad bi razumili, mislili - zena koje je nosila u torbi poslastice za nas koje ce slucajno sresti.
Neda mi se spomenuti roditelje. Ne bi dugo pozivili.
Moje vockice - zena sto nam se zahvaljivala na plodovima.
Pticice - ona sto je sto je ranila da uziva u nasoj pjesmi.
Planine - volila nas je.
Voda - uzivala je sa mnom.
Godisnja doba - sve nas je volila.
Kisa - i mene je.
Snijeg - i mene.
Vjetar - meni se radovala.
Mjesec - volila je kad sam pun sjediti vani.
Zora - mene je budna volila cekati.
Hej koliko je toga u zivotu lijepog.
Nisam uopste imala namjeru ostaviti ovaj post.
Re: Kad nas više ne bude...

.............................................................................................
Re: Kad nas više ne bude...
Tako je, ako ti nećeš sebi neće ti ni drugiPeace wrote: ↑Tue Jun 02, 2026 11:37 pmPamtice nas najduze oni u cijem smo i mi zivotu bili najduze.
Ja znam da bi za mene svi rekli - dobar je berek pravila. I grah![]()
Muz - mogao sam biti i bolji. Svaki to muz misli kad izgubi zenu. Tako ja mislim. Mozda bi i kakvu mladju za ruku vodo![]()
Kcerka bi sigurno mislila - izgubila sam nejvrijednije u zivotu.
Ne mogu znati sta bi sin mislio. On bi se sa sekom tjesio.
Frendovi bi rekli sigurno - nije od nje nikog glava bolila.
Maca bi umrla od tuge.
Jetrve bi rekle - eto joj, djaba sto nije pusila i sto je zivila zdravo. Opet umrla.
Komsije bi rekle - sta ce sad hudi cojek bez nje.
Kolege bi rekle - ne mogu vjerovati.
Rodne komsije bi rekle - snili smo mi nesto, vidis da se desila zalost.
Bakterijasmarsa bi bio tuzan.
Ini bi bilo dugo zao. Al cekala bi vas tamo.
Neki bi rekli - napravila je uspjesnog covjeka od svog muza.
Neki drugi - eto, sve osta. Treba ziviti, pa bi opet sutra sve po starom radili.
Svi stariji ljudi bi rekli - znala je za milost.
Sva djeca - imala je strpljenje.
Veca djeca - slusala nas je kao da smo odrasli ljudi.
Svi s kojima sam dolazila u kontakt - to je ona sto je uvijek i svakom imala nesto lijepo da kaze.
Psi bi, kad bi razumili, mislili - zena koje je nosila u torbi poslastice za nas koje ce slucajno sresti.
Neda mi se spomenuti roditelje. Ne bi dugo pozivili.
Moje vockice - zena sto nam se zahvaljivala na plodovima.
Pticice - ona sto je sto je ranila da uziva u nasoj pjesmi.
Planine - volila nas je.
Voda - uzivala je sa mnom.
Godisnja doba - sve nas je volila.
Kisa - i mene je.
Snijeg - i mene.
Vjetar - meni se radovala.
Mjesec - volila je kad sam pun sjediti vani.
Zora - mene je budna volila cekati.
Hej koliko je toga u zivotu lijepog.
Nisam uopste imala namjeru ostaviti ovaj post.
Ja ću platiti one narikače sebi
-
- Similar Topics
- Replies
- Views
- Last post
-
- 9 Replies
- 1375 Views
-
Last post by Skitnica
-
- 26 Replies
- 4476 Views
-
Last post by Bella
-
- 3 Replies
- 688 Views
-
Last post by laganini


