Samo da kažem

[Bella]

[Coolio]

Miljenice

[Bella]

[Bella]

nisam htjela sat al ode..

[Coolio]

Pozdrav svima, cvece damama

Jos 400km do Beca

[Coolio]

Gura se @Bella

[Bella]

[Bella]

Gura se @Bella

bolje kisha . nego pakao od sunca ..

..

[Coolio]

Gura se @Bella

bolje kisha . nego pakao od sunca ..

..

U Becu je 28 stepeni, tako da stizem na lepo vreme

[Bella]

[Dmr]

Da, ima isitine .

[Bella]

..KOji dio texta je istina ?

[Dmr]

Kako mislis koji? Pa taj sto si postavila

[Bella]

[Coolio]

Zuaka malo popioo sa drustuom

[Bella]

kako malo.. dobro si ti potegnuo...

[Coolio]

kako malo.. dobro si ti potegnuo...

Inam h ja dusu Bela draga

[deksametazon]

Kako mislis koji? Pa taj sto si postavila

A dobra je mema. Šta mi znamo jedni o drugima? Ništa. Ćuvamo ovdje svoju privatnost i onda škrtarimo o sebi.

Prije par večeri uživajući u tropskoj noći kao beduin zbog čega je i nastalo ime Lejla, sjetim se jedne prijateljice koju znam dugo i odlučim da se okušam u lirskoj prozi i prvo mi na pamet padnu naizgled nespojivi Meša Selomović i Musa ćazim Ćatić i podijelim ih po pasusima spajajući ih u jednu nit da bih dobio cjelinu na jednu temu.

Ja sam samo ogrubjeli muškarac 'sred bitaka i bajoneta' sa nevidljivim 'pećinama duše' o kojima piše Halil Džubran u kojima ćeš naći 'samo čovjeka koji je kleknuo da se moli'. Zato ne sudi strogo.

Posveta prijateljici: U ogledalu tišine

Svježa ljetna noć pada kao neizgovorena molitva, tkanje između neba i zemlje, između duša koje šute, a ipak razumiju. Ti, prijateljice moja, poput boema Muse Ćatića, nosiš u sebi šapat vječnosti, onu mistiku koja ne traži potvrdu, već živi u tišini i sjeni.

Kao Meša Selimović koji je tražio smisao u praznini i neizrečenom, tako i ja tražim tvoju prisutnost u zraku što miriše na smilje i davna obećanja. Nije to traženje, već prizivanje jer prijateljstvo je poput vatre u noći: tiho gori, a bez njega se mrak množi.

Ti si moje ogledalo u kojem se ogleda život bez laži i lažnih osmijeha. Tvoja tišina taj prostor između riječi krije dubine poput one Selimovićeve, gdje se čovjek suočava sa samim sobom i pronalazi prijatelja u drugom biću.

Kao da si mi poslana od same Hekate, čuvarice raskršća, da me naučiš kako da budem tu, a opet slobodan. Kao što Musa Ćazim piše:

“U mračnom ćošku duše neka svjetlo traje.”

Tvoje prijateljstvo je to svjetlo, ne blještavo, već postojano i duboko, koje me vodi i kad je put skriven.
U ovoj ljetnoj noći, ispod srebrene zavjese mladog mjeseca, osjetim kako se duše stapaju u nevidljivi ples. Kao da je sama ljubav postala most, ali ne ljubav koja veže, već ona koja oslobađa. Platonska, čista, bez očekivanja.

Tvoje prisustvo nije zvuk, već tišina koja govori. Nisi moj spas, niti moja sudbina, ti si moj saputnik na putu, moj brat pod nebeskim svodom, moja sjena i svjetlost u jednom.

I dok mjesec miluje krovove i drveće, dok se cvrčci pretvaraju u sjetne pjesnike, komarci traže spoznaju, zahvaljujem što me razumiješ bez riječi, što me držiš bez dodira. Jer kako Meša kaže:

“Kad spoznaš sebe, pronaći ćeš i onog drugog.”

Ti si ta spoznaja. Moje drugo ja u svježini ljetne noći.

[biljka]

Kako mislis koji? Pa taj sto si postavila

A dobra je mema. Šta mi znamo jedni o drugima? Ništa. Ćuvamo ovdje svoju privatnost i onda škrtarimo o sebi.

Prije par večeri uživajući u tropskoj noći kao beduin zbog čega je i nastalo ime Lejla, sjetim se jedne prijateljice koju znam dugo i odlučim da se okušam u lirskoj prozi i prvo mi na pamet padnu naizgled nespojivi Meša Selomović i Musa ćazim Ćatić i podijelim ih po pasusima spajajući ih u jednu nit da bih dobio cjelinu na jednu temu.

Ja sam samo ogrubjeli muškarac 'sred bitaka i bajoneta' sa nevidljivim 'pećinama duše' o kojima piše Halil Džubran u kojima ćeš naći 'samo čovjeka koji je kleknuo da se moli'. Zato ne sudi strogo.

Posveta prijateljici: U ogledalu tišine

Svježa ljetna noć pada kao neizgovorena molitva, tkanje između neba i zemlje, između duša koje šute, a ipak razumiju. Ti, prijateljice moja, poput boema Muse Ćatića, nosiš u sebi šapat vječnosti, onu mistiku koja ne traži potvrdu, već živi u tišini i sjeni.

Kao Meša Selimović koji je tražio smisao u praznini i neizrečenom, tako i ja tražim tvoju prisutnost u zraku što miriše na smilje i davna obećanja. Nije to traženje, već prizivanje jer prijateljstvo je poput vatre u noći: tiho gori, a bez njega se mrak množi.

Ti si moje ogledalo u kojem se ogleda život bez laži i lažnih osmijeha. Tvoja tišina taj prostor između riječi krije dubine poput one Selimovićeve, gdje se čovjek suočava sa samim sobom i pronalazi prijatelja u drugom biću.

Kao da si mi poslana od same Hekate, čuvarice raskršća, da me naučiš kako da budem tu, a opet slobodan. Kao što Musa Ćazim piše:

“U mračnom ćošku duše neka svjetlo traje.”

Tvoje prijateljstvo je to svjetlo, ne blještavo, već postojano i duboko, koje me vodi i kad je put skriven.
U ovoj ljetnoj noći, ispod srebrene zavjese mladog mjeseca, osjetim kako se duše stapaju u nevidljivi ples. Kao da je sama ljubav postala most, ali ne ljubav koja veže, već ona koja oslobađa. Platonska, čista, bez očekivanja.

Tvoje prisustvo nije zvuk, već tišina koja govori. Nisi moj spas, niti moja sudbina, ti si moj saputnik na putu, moj brat pod nebeskim svodom, moja sjena i svjetlost u jednom.

I dok mjesec miluje krovove i drveće, dok se cvrčci pretvaraju u sjetne pjesnike, komarci traže spoznaju, zahvaljujem što me razumiješ bez riječi, što me držiš bez dodira. Jer kako Meša kaže:

“Kad spoznaš sebe, pronaći ćeš i onog drugog.”

Ti si ta spoznaja. Moje drugo ja u svježini ljetne noći.

Prelijepo

[biljka]

Ušla sam u 7. dan bez duhana

[Coolio]

Krecem za Beograd

[deksametazon]

Sarajevo je u najnovijem izdanju britanskog magazina National Geographic Traveller predstavljeno kao jedna od najboljih evropskih destinacija za posjetu u 2025. godini.

https://www.klix.ba/lifestyle/putovanja ... /250725043

[Coolio]

[Coolio]

Nisam postavio Cecu zbog nje same nego uskoro ulazim u Beograd. Pesma se tako zove

[Bella]

pa biraj koju pjesmu ko izvodi.


. ova je snimljena '95.