Moja glasna razmisljanja

[Peace]

Kao da mi vec dva dana od nekud dodje miris Rasimovog bureka.
Nocas mi dodjose i brojna sjecanja.
Ljetne noci na terasi u Starom Gradu, dok iz Dansija dopire zvuk gitare i pjesme, uzivo.
Prozima te zima, hladne su tu noci cak i ljeti, trebas nesto da pregnes preko ramena, al da to i nemas, opet ti se ne ide kuci, radije ces zebsti, jer lijepo ti je, opusteno i veselo.
Pa ces kuci pjeske, tako si i dosao, i jos ces poci najduzim putem, ma kako da si umoran.
Setaces polahko pored rijeke, dok se na njoj mirnoj i tihoj ogledju ulicna svjetla.
Na jednoj ces klupi posjediti, s uzivanjem slusati muziku sto dopire s druge strane, gore malo s brijega, sa Banje.
I ne znas da li bolje da odes gore ili da si tu…
Toliko je sigurno, da mozes tu rahat i zaspati. Toliko si i opusten da ti malo treba.

U nekoj drugoj noci ces se dogovoriti s konom da podjes u dzamiju, na aksam.
Niste utvrdile da li cete u Atik, Pavlovacku ili carsijsku, pa se usput dogovarate…
Ako cete u carsijsku, morat cete malo pozuriti, do nje vam je 8 min hoda.
Od nje do kuce, necete tako brzo stici.. Na izlazu cete upoznati ljude koji mogu biti iz bilo kojeg dijela BiH, pa cete s njima razgovarati..
Usput cete naici na Bajrinu pekaru. Vrata su im sirom otvorena, 24/7. Miris vruceg peciva siri se bar 100 metara u krug, ne moze se to samo proci..
Srest ce se i po koje dijete, koje se biciklom vraca kuci s nekog treninga, samo, i sigurno…Jedina opasnost po njega su neoprezni vozaci.
Nesto vruce iz pekare nosite za sve komsije, sad cete ih pozvat vama za sto, ili ce oni vas njima..

Srijedom je pijaca, poci cete pjese sa vasim konama.
Vec vas svi ljudi na pijaci poznaju. Neki znaju vase roditelju, uvijek vas pitaju za njih…Od svakog kupujete, da ljudi pazare. Raduju vam se, i cijene sto kupujete kod njih.
Uvijek vam nesto ubace u vrecicu sto niste ni platili. I onaj s medom, svake godine. Cisto osjetite zadnje srijede da im je zao sto idete.
Sretnetu tu mnogo poznata svijeta, sa svakim porazgovarate, zovu vas da im svratite ako budete ikada u blizini njihova doma.
Iza podne sjednete na quad. Sipate gorivo da kraja, i jos uvijek razmisljate u kojem bi smjeru posli.
U kojem god da podjete, necete pogrijesiti. Vozate se do noci. Skidate kacike cim se maknete s asfalta, hocete da uzivate potpuno…Po povratku uvijek stajete na krizu, da bacite pogled na miran, utihli i sad vec osvijetljen grad. Petsko god star samostan je posebno lijep nocu, tacnu mu stojite nasuprot.
Spustite se kuci, komsiju cuju zvuk quada, izlaze na balkon, pitaju vas da li ste gladni, ima u njih nesto da se pojede…

Sutradan cete roditeljima. Kupili ste svasta. Kako se zacuje autu, babo zureci ide prema kapiji i otvara je.
Mama s keceljom radosno pred vratima ceka…
Sta ste ovo ovoliko donijeli, ruzi nas babo, ali ipak mu drago da ih pazimo, vidi se na licu. Avlija mirise, mama je skuhala sve sto volimo.
Komsije ce pristojno sacekati da rucamo, a onda ce doci, vec s puta vicuci - je li to zet dosooo…
Donesemo uvijek lubenicu, hladi se u koritu vani dok mi rucamo, nju cemo s susjedima pojesti.
Dok muskarci sjede, ja i mama cemo otici do njenog vrta. Tu je blizu i famijarno mezarje, primaci cu se da proucim fatihu.
Pa cemo proci kroz selo, taj donji dio. Moja prva skola. Svi ce susjedi izaci iz kuca da me vide, i sebi zovu. Obecam da cu doci, kad budem konacila kod mame, a tako i bude.
Kad polazimo kuci, imamo ponijeti koliko smo i donijeli.
Rekla sam da volim jabuke, pa je babo nabro dvije vrecice. Mama je spakovala sir, mlijeko, buter, jogurt, kajmak, krompir, grah, mrkvu, luk, blitvu, salatu…Kolace, nek kaze imas, svijet ce ti dolaziti, a ti nemas vremena praviti…
Ako jos nije kasno, stajemo kod muzevog brata. Kafa na panju.
Prolaze auti, zastaju, pitaju - jesu li to amerikanci?
Izlaze da se pozdrave, iskreno radosni sto te vide, zovu te da im dodjes…
Po dolasku kuci zoves roditelje, samo da im javis da si hajirli stigo kuci…ko da si dolazio opet preko okeana…
Brat te zove drugu noc, hoce doc na kafu..
Nose pola lubenice, potrefila se slatka, pa da je podijele s nama. Snaha nosi tortu, ne znam kad je napravila, zena radi…
Oh sta ces sa lubenice, eno i tvoja se hladi u koritu tekuce vode koja tece izmedju tebe i komsije..
Zoves i komsije da je pojedete.

Pa ces s mamom kod njene prijateljice, snajderice. Kod nje sav grad nesto prijkraja, kod nje dosta mozes i o gradjnima saznati…

Onaj ce se iz tehnickog uvijek mrstiti sto si mu bas danas dovezo auto.
Ona ce te u osiguranju ugostiti ko da si joj kuci doso.
Mesar ce ponuditi da ti on plati kaznu za parkiranje koji si dobio dok si caskom stao da kod njega kupis meso. Mozes ti odbiti, ali covjek ti ubacuje u vrecicu kg mesa vise.
Kod Rasima ces jesti burek, i samo kod njega. On ce ti drage volje i kuci dostavljati kad god hoces, a ti hoces kad god goste imas…
U posti se svi znaju i veselo ispituju sa svima koji ulaze.
Nekad su ti kafa, sladoled, rucak placeni a da ti pojma nemas dok ne dodje do trazis racun.
U opstini znaju cija si kcerka. U pekari cija si dajdzinica. U supermarketu cija si tetka. Na koncertu do tebe sjedi neko ko vec zna cija si sestra..

Muz je tek u procesu za naturalizaciju. Ne znam hoce li sve biti zavrseno na vrijeme da otputujemo ovog ljeta.

[Peace]

S posla vozeci nazovem muza - hoces kafu da ti donesem?
-Moze.
Hoces da nam porucim pizzu i donesem?
-Moze.
Istusiram se, skuham sinu prvo pastu, neku italijansku, sitnu, jos ne smije zvakati.
Pa po pizzu i pravac muzu na posao.
U jednom momentu mi na pamat padaju Kur’anski textovi.
Ajet - svako će saznati šta je pripremio, a šta je propustio, sura Rascjepljenje.
I ovo - propustio, iz nekog razloga zamisli me doblje.
Pa cekaj malo, nikad nisam razmisljala o tome - propustio. Procitala sam ovo mnogo puta, ali prvi put ga dozivljam na ovaj nacin, gdje mi je focus na rijeci propustio.
Pa ovdje se misli na sve ono sto si mogao, mozda ti je palo na pamet, a nisi.
Koliko li toga imam! Pazi, ne samo ono sto jesi uradio, vec i ono sto si propustio.
Skroz sam blokirala kod toga. Ne mogu nista drugo misliti.
Saobracaj nekako usporava. Dvije su trake, i prosirenja kod skretanja.
Vidim dva auta po strani, na travi, i nesto odmah iza, na cesti, bas na prosirenju.
Problizavam se. Srna. Podigla je malkice glavu i zatrzala. Vec joj je unutrica vani. Mogu da stanem na to prosirenje i pruzim joj komfort.
Ali nisam. Nisam.
Koji je to znak bio. Propustila sam.

[Peace]

Kada bi sada pisali istoriju Amerike trebalo bi upisati kako je ta zemlja imala dobru javnu uslugu.
Da, to je sada istorija, uglavnom i najcesce.
Iznenadjuje me sta sve sada vidis.

Jucer u trgovini, nas desetak u liniji, samo jedna kasa radi.
Probijem se malo naprijed i upitam uposlenu - ima li jos neko osim tebe na poslu, da pozoves i da otvorite drugu kasu?
Zena mi drsko odbrusi - zar ne mislis da vec ne bih nekoga pozvala da je jos neko osim mene ovdje…
Nisam joj zamjerila, kad sam dosla na svoj red, kazem da je razumijem. Ona je radila svoj posao dobro, ali firme idu na to da ustede svaki dolar, i svugdje imate manjak ljudi. Na njih je pao velik pritisak, i ne mogu biti veseli ni ljubazni.

Isto jucer, u Lidlu, starija zena ispred mene na kasi.
Momak s kase je pita ima li app, moze da ukuca broj telefona za neke popuste.
Zena se bas nije odmah snasla, gdje da ukuca…on se toliko glasno i dugo smijao, da je meni bilo nezgodno, pojma nemam kako se zena morala osjecati…

Otisla skoro muzu do pumpe da nesto kupim, kako je radnik bio drzak, uzas…

Stala jedan dan u trgovinu s odjecom…Potrosila vrijeme birajuci, kad zakljucan fitting room. Nemaju radnika.

Na kasama nema vise one, pa i uvjezbane ljubaznosti - kako ste danas? Jeste li nasli sve po sta ste dosli?
Publix koji je dugo god bio #1 po ljubaznosti, nije vise isto.
Mozda je i sada vodeci, ali sada je to lahko, nema konkurencije.
Sada su kase uglavnom gdje se sami usluzite, masina vam kaze - hvala i dovidjenja.

Stala u Lowes da kupim zemlju za bastu, i dok hodam iza jedne kapije doviknu zena - mozes li molim te zamoliti da mi neko dodje utovariti vrece…Operisana sam i ne mogu sama.
Nekad su ove trgovine imale radnika koji tamo sjedi i ceka. Na kasi samo platite i oni vam kaze idite tamo, radnik ce vam utovariti…
Prenesm njenu poruku, cula sam kad su na razglas pozvali da se javi uposleni na tu lokaciji…
Nakon nekih 10-15 minuta i ja sam platila svoju zemlju i otisla tamo iza gdje se utovara…
Ona zena je jos cekala.
Utovarim i njoj i sebi.


Sta je sve ovome doprinijelo, mogu pretpostaviti.
Prije svega male plate, ljudi s tim ne mogu izlaziti na kraj. I boli ga uho, dadni mu otkaz. Takav ce posao opet naci brzo.
Medjutim i poslodavac je svjesan da niti boljeg nece naci, vec samo istog kojeg treba iznova uciti, ili goreg.
Druga stvar je sigurno ona glupa dugogodisnja vodilja - kupac je uvijek u pravu.
Kupac/klijent/korisnik nije uvijek u pravu. I precesto se zloupotrebljava ova povlastica.
Poslodavcu je pretsko naci kvalitetnu osobu koja jos hoce raditi s ljudima licem u lice.

Ako zovete nesto tell, uglavnom se javljaju ljudi izvan USA - Indonezija, Indija, Filipini, Pakistan. Tamo gdje ih je mnogo i gdje je tesko naci posao moraju pristati raditi nesto.
To dodatno frustira americku naciju, muce se da ih razumiju.
Ali izbora nemas.
Ili imas, samo se svi plasimo izgubiti poznato.

[Bella]

nikad mi se nije desilo, da neko povisi ton, pogotovo ne u shoping centrima... . pogotovo ne na kasama . nikad...

.. mogu uporediti sa usluznim djelatnostima u Bosni i Amerika je ispred. .. narod je vishe nego 'strpljiv' pogotovo sa staijom populacijom . minimalne shanse da im pokupe novc iz ruke . ukradu, kao shto se redovno deshava u sarajevu .. . a da ne govorim o 'iritantnim strancima'. koji sve znaju . a doshli kod njih da 'prezive'

[Peace]

Bila je ispred, ne samo ispred Bosne, nego ispred mnogih.
Vise nije. Cak ni ispred Bosne.
Mnogo mi je sada javna usluga bolja u Bosni.

A to sto si ti navela da se moze desiti u Sarajevu (nikad ne propustas priliku da ocrnis zemlju u kojoj si rodjena) to je stvar cijele Evrope.
Nije pametno ni u Londonu, ni u Parizu, ni Amsterdamu, ni u Rimu, itd. drzati npr tell na stolu dok rucas, ili textati dok hodas, ili imati skupu torbu preko ramena, moras je paziti… Dakle nije stvar samo Sarajeva.
I to bas nema veze s javnom uslugom.

[Bella]

nikad ne propustas priliku da ocrnis zemlju u kojoj si rodjena)

. nerado ovo radim/ kao ni zemlju, koja ti je sve dala osim rodjenja. ako je takva kakvu opisujesh. ostavi sve i .. dalje znash shta trebash raditi ,
a nadam se da che ove informacije dochi i do trumpa. a on ne voli da neko trashi najbolju zemlju na svijetu.

tako. da . deportacija je . jedino rjeshenje ..

[Peace]

Nista mi ova zemlja nije dala, osim spoznaju da ces svugdje i uvijek morati sve sam-a.
A hvala joj i za to. Nije mala stvar shvatiti nesto u zivotu.

Do Trumpa da dodje, ne bi pilo vodu. Jer on nece vratiti Ameriku u njeno “zlatno doba” kako je obecao.
A da je i on vrlo svjesan da stvari nisu iste, jeste.
Svaki je amerikanac svjesan.

Recimo s posla kojeg sam obavljala zadnje 3 god, javna usluga.
Bar 3 puta sam sedmicno znala cuti - excellence customer service, ili you provide outstanding customer care, we do not have that anymore in USA.

Ljudi su se nekada iznenadjivali losoj uslugi.
Danas ih iznenadjuje dobra.

[Coolio]

Svaka kriza stvara se planski. Tako svuda u svetu pa tako i u Americi. Trump je figura koja igra ulogu glavnog lika medju ostalim pajacima sirom sveta. Svi oni obecavaju i dok ljudi veruju u te price,zivot ljudi je sve gori. Sve bi bilo bolje kada bi ljudi umeli da mucnu glavom i pocnu da se bave pravim uzrokom problema. A to da se ljudi danas cude kada je neko dobar ili ucini dobro, to stoji...

[Peace]

Preciziraj problem Coolio.
Cime tacno ti, ili ja treba da se bavimo da se stvari poprave?
Bavimo li se?
Muckas li glavom? Gdje su vide rezultati?

[Coolio]

Ja ili ti kao pojedinci ne mozemo nista uraditi...Narod u slozi moze mnogo toga i to je jedino cega se svaka vlast na svetu plasi, pa cak i oni koji upravljaju vlastima.

Nazalost, velika vecina ljudi to ne shvata i zato zivimo sve losije.

Konkretno, kada bi izaslo milion ljudi na ulicama bez ikakvih vodja, bez ikakvih politicara, stranki,pokreta, nevladinih organizacija i kada bi trazila od policije i vojske da predju na stranu naroda i rade sve po Ustavu, niti jedna vlast ne bi recimo mogla da dopusti za pocetak prskanje na nebu i trovanje naroda, zatim trovanje hrane, zatim zatvaranje naroda, ucenjivanje neispitianim vakcinama, ne bi se moglo uvesti skeniranje na granicama i maltretiranje ljudi kao stoka, ne bi se dozvoljavalo kopanje litijuma, ne bi se zagadjivale reke, sudstvo bi radilo svoj posao,novinari i televizije bi bile nezavisne i radile kako se treba raditi itd.itd.


Ovako, kako je sada i kako ljudi dozvoljavaju da ih dele, zamlacuju glupostima, plase ratovima i virusima, odvajajuci ljude jedne od drugih nikada im se niko usprotiviti nece i svi cemo ziveti sve gore i gore. Te price da krenemo od sebe ne vrede jer opet nema sloge medju ljudima i snage koja rusi agendu koju zele sprovoditi i koju zapravo uveliko sprovode.

Te igrarije po svetu ocigledno sluze za izmisljanje krize i plasenje naroda dok se iza kulisa sve vise bar kodova uvodi,sve vise kamera postavlja, sve manje kesa funkcionise, i tako mogu pisati u nedogled. Ponavljam se otkako sam na ovom forumu ali kako ovde tako i svuda gde ljudi pisu kao ja, smatramo se teoreticarima zavere, na veliku zalost...