Utisci iz Bosne, part 3

[Peace]

Ovaj odmor je prosao u planinarenju uglavnom.
Danas, posto je muz bolestan, nismo mogli daleko, otisli smo na Brusnicu, nadomak Fojnice je. Tu je manje poznat sky centar, i nema turista ljeti.
Dobila je ime po brusnici, koja sigurno ne uspijeva nigdje drugo tako dobro, sav taj prostor je prekriven brusnicom…
Pruza se odatle pogled do Sarajeva. Planina mirise. Ljudi imaju lijepe vikendice.
Na Brusnici i Igmanu sam popila najbolje kafe do sada.

[Coolio]

Prelepo je...

A tvom muzu zelim brz i uspesan oporavak ...

Svima kazem pa cu i tebi, skuvaj mu supu i kada postane mlaka iscedi limun u nju...Odlicna za imunitet...I ako imas kurkume, dodaj i nju...

Slike su ti savrsene kao i uvek...

[Peace]

Kuham supu, probat cu sutra dodati lumun u nju.

[bakterijasmarsa]

Poželi mužu brzo ozdravljenje, nadam se da nije ništa ozbiljno.
Slike su ti fantastične.
Nadam se da ste nakupili dosta pozitivne energije

[Peace]

Bili smo dva u Hercegovini, nocili kod prijatelja. To mi je, ja mislim prvi put u 20 god da spavam u tudjoj kuci, izuzimam kucu roditelja.
Autoput od Lepenice do Sarajeva je odlican. Tuneli - svjetski Osvjetljenje i sve.

Dobro nam je bilo, on je rodjeni mostarac, izvodali su nas bas.
Zao mi je samo sto smo kroz kanjon Neretve isli u jednom smjeru tokom kise, a u drugom nocu.

Na starom mostu smo bili taman u vrijeme ikindije. Sa 4 munare se cuo ezan.
Mi zene smo uvecer otisle ponovo do starog mosta.
U jednom momentu sam bas osjetila da sam se vratila 100 god unazad. Bile smo nas tri, s kisobranima, sigurne…Bas ni od cega u strahu. Te ulice uske, s onim kamencicima…iz jednog restorana dopirala je pjesma, neka spora, stara sevdalinka…


Blagaj me ipak vise odusevio od starog mosta. Most na bunskim kanalima je waww… Cudim se kako o tome nikad prije nisam cula ni citala.

Mostar je pun turista, moze se cuti 10-15 razlicitih jezika.
Meni nije skupo tu s obzirom na toliki turizam. Nas cetvero npr na vrelu bune rucamo za 75 km, mislila sam nesto je zaboravila naplatiti.

Provozali smo se kroz Podvelezsku Visoravan, to je za mene bilo ko kroz bajku. Tim putem smo stigli na forticu, odatle ide odlican pogled na Mostar.
Tu smo docekali zalazak sunca, bilo je woww.

Posjetili smo Stolac i kod njega stecke. Pocitelj i njegove kule.

Negdje smo jeli, negdje kafu pili, negdje limunadu, negdje samo suvenire kupovali.
Ko pravo dobri turisti, ostavili smo nesto novca gdje god smo bili.

[Peace]

Sutra sam trebala putovati.
Ostali smo duze, ne zbog odmora, zbog nekih radova.
Negdje sam procitala ovo - gdje Bosna pocinje logika zavrsava. Kad ulazete/gradite nesto ovdje, shvatate koliko je to tacno.
Mnoge stvari do sada nisu isle po dogovoru, to je za price a sada nemam vremena…

Pozelila sam svoje djece i mace. I svog mira. Svog posla. Svoje lagane hrane. Ljudi s posla.
Tj Max i Marshalsa. Tikve u svemu - u kafi, u supi, u kolacima… U ukrasima, na stolnjaku, na jastuku, na deki.. Nedostaje mi jesen kakva jd u GA.
Da kosim svoju bastu. Da palim list. Da s macom kahvenisem. Da mi se obuca osusi u toku dana.
Sirokih cesta. Kulturnih vozaca. Gentlimana s posla.
Ljudi koji se zahvaljuju na svemu.
Publixa. Da imam u ponudi bar 50 vrsta shampona. I bar 30 vrsta krema.
Da imam zdravih slatkisa. Ukusnih organskih banana.
Da sebi nesto kvalitetno kupim. Da mi masina zavrsi pranje za 45 min. Da mi ves nije grub od sunca. Da mi masina za susenje ne susi 3,5 sata.

Dugi ce mi biti ovi dani.

[Peace]

Kod mame i babe posli jucer na rucak, i kracim putem, kroz sumu.
Pukla na putu neka cijev za elekranu, odron na putu, cuvar je tu.
Prije odrona, na nekih 10 metara prije, stavio je dvije grane na put.
Muz je skuzio kamenje ispod grana. Ja ne bih skuzila, nagazila bi grane i probila sigurno cardan.
Izasli smo, sklonemo grane i kamenje….Muz ga pita koja mu je poenta tako zamaskirati kamenje, i zar mu nije bilo lakse skloniti kamenje vec kidati grane sa stabala…
Ostali smo razmisljajuci da li je namjerno namjestio nekome…

Odemo na selo gdje se muz rodio. U nasoj basti nabrali jabuka i oraha.
Odemo kod njegovog brata na kafu.
Zena mu je zdrava, ne radi, nema kravu, ni kokoske, ni ovce, ne posadi nista. On radi i sve kupi. A za veceru mu hrenovke

Jednom sam bila ljuta ovdje. Kad je kap prelila casu.
Zbog iste se stvari svaki put ljutim.
Muz bjesni zbog iste stvari. Ljuti smo na sebe, sto nas dovedu u situaciju da moramo malo grubo ldavati do znanja da je ovo nasa kuca, da su ovo nase pare, nasi zivoti, nase vrijeme… Da mi s tim mozemo kako hocemo.
Ali ta ljutnja moze da nas izjede. Promijenut ne mozes nista.
Tacno se osjecamo ko neki mutavi stvorovi, i ne znamo nista dok nam ne kazu. Ma nista.
Ako ih ignorisemo, tj njihovo uplitanje, uvrijedimo ih.

Imam osjecaj da svi jedva cekaju da im izadjemo iz drustva pa da govore o nama

[Peace]

Bili danas u Vitezu. Odatle preko Vjetrenice do Zenice.
Nadjemo se s nasim prijateljima mostarcima.
Odatle u Visoko, u Vemu. Sada je tu hotel, shoping, restoran. Objekat je uredjen odlicno
Odlicna kafa, velik izbor hrana i odlicna je. Preporucujem Vemu ako budete u Visokom. Nas cetvero, kafa, pice i rucak nekih 65 km

Ako jos neko zeli da vidi grad iz Titovog vremena neka ide u Zenicu.
Iznenadila sam se. Mislim da spada medju 5 najvecih u BiH, ali novogradnje skoro da nema nikako. Prosto ko vas neko vratio 70 god unazad.
Ne znam da li imaju ista i za ponuditi kad je rijec o turizmu. Isto je i sa Visokom, samo Visoko je manji gradic, pa se nije tako cuditi kao u Zenici.

[Peace]

Imadosmo, pisah vec, goste.
Jedan od njih amerikanac. Zapravo rodjen u Canadi.
Covjeku 70 god. Jos radi. Ovi nasi penzioneri u 50 i 60 mogu ovog nosit na ledjima i raditi.
Bili smo na planini jednu noc, drugu kuci.
Radili smo nesto oko vikendice, svo vrijeme su nam pomagali.
Uvece smo sjedili uz vatru.
Otisli smo nas dvoje u dugu setnju, pa ga pitah kako vidi Bosnu…
Interesantno mu je kaze kako se landscape u kratko vrijeme mnogo mijenja.
I izgleda mu da ljudi od onoga sto imaju prave najbolje sto mogu.
Putovao je mnogo juznom Amerikom, tu je, rece mi, vidio mnogo siromastva, Bosna mu nije takva.
Ljudi su mu relaxirani, ali ipak u saobracaju negdje zure.
Hrana mu je vrh. Drustveni zivot bolji.
Kupuje kucu u Floridi negdje na moru, dao mi njegov broj tell i ponudio da odemo u njegovu kucu kad god zelimo.
Zdrav je i vitalan. Mogao je planinom hodati kao i ja.
Ne pije, ne pusi, ne prejeda se i do 18 je rasto ko vegetarijanac.
Pozelila sam da upoznajem ljude

Na planini sam zavolila jednu zenu. Ona ima ljubavi prema zivotinjama bas kao i ja. To je prva osoba koju sam upoznala u Bosni koja osjeca zivotinje, pazi ih i razumije.
Sjedile smo dugo i razgovarale o nasim ljubimcima. Smijale se i plakala.
I njoj je drago da je imala to s nekim podijeliti.
Ljudi je ovdje dozivljavaju ko ludu. Porede je s nekom ludom Milkom koja je isla od kuce do kuce i placuci trazila svoju macku.

Plakale smo na rastanku. Na planini provodi dane jer ima slabo srce. Nadam se da cu je zateci zivu opet.

Nekako me pocelo gusiti da svo vrijeme provodim s muzem. Koristimo se jednim autom. On “broji” stalno za volanom zbog saobracajne nekulture i nepostivanja pravila. Dosadio mi je.
Bez svog auta se osjecam zarobljeno. I grad je mali, izbor svega je mali.

[Peace]

Vratila se. Ono sto mi nije nedostajlo, to je ponasanje americkih crnaca, i uopce nekih nervoznih amerikanaca. Odmah su me u avionu potsjetili na to. Govori dijete placljivim glasom, moze mu bit nekih 7-8 god - mama, bole me ledja…Mama odgovara - nije me briga, bole i mene
Sjedili smo u srednjem redu, ja u sredini, s jedne strane muz, s druge sjede dijete od 10 god. U produzetku su mu sjeli roditelji i trebala je nana, ali nana predlozi da dijete sjedne do roditelja a ona do mene. A nane ima svukuda viska, tako da je zahvatila i dio moje stolice dok je kunjala. A zalila se sto je tip ispred nje nageo stolicu dok je spavao To vam je tipican primjer americkog crnca - ja mogu kako hocu. Bezobrazluk bez granice.

O zadnjim danima vam nisam stigla pisati. Zapravo mnogo toga nisam stigla. Bili smo toliko, toliko zauzeti.
Dan prije putovanja isli smo na selo gdje se muz rodio, nabrali smo orahe za mamu. To je lijepo, relaxirajuce. Tu smo kucu prvo kupili, neke 2007e. Nismo mogli bolje a nismo ni htjeli otici da budemo nekome na teretu. Sada, eto nakon 17 god, ljudi koji su nam prodali tu kucu s okucnicom, ponovo bi kupili to imanje. Ja njih razumijem. Bilo ih je petero djece, imaju lijepe uspomene na tu kucu. Ali ima prevelika basta koju i mi volimo, puna je voca. Muz malo neda i iz principijalnosti. Kad smo kupovali, pristali smo na njihovu cijenu, a onda su oni, shvativsi da smo bas musterije, cijenu kuce dobro podigli. Pristali smo i na tu novu.
Ipak smo voljni da budemo insani, ponudili smo im dio baste, ali njima ne odgovara.

Na povratku smo stali u neku trgovinu, pa se ja i mama zaputimo kuci pjeske. Sretnem nekog starijeg covjeka, zastao je, tri mace sa njim i jedan cuko.
Bash su lijepi, kazem. Jesu, kaze covjek, ali ljudi ih tuku, sutaju i bacaju kamenje na njih. Vratila sam se i kupila hranu za njih. Uvijek sam to radila ako bi se nasla u blizini trgovine. Pas se plasio kad sam bacila komad ispred njega. Plasi se da je kamen, rece mi covjek. Btw covjek je penzionisani ucitelj. Komsije mi kasnije kazu da je on “puko”. Ako imate fin odnos prema zivotinjama, u Bosni ce smatrati da ste “pukli”.

Iznanadite se kako mace prihvate tu hranu koju im date, to je ko da u pustinji izgubljenom covjeku date vode.

Dan prije toga jos jednom smo obisli bliznje, bracu, sestre, roditelje. Kod djevera smo sjedili vani, narezo nam je suho meso. Bilo je to nekoliko maca, ja nisam jela, ono sto se ocekivalo od mene da pojedem, dala sam. njima.
U jednom momentu jetrva je otkinula prut s drveta i posla ih mlatiti, bash dusmanski. Sto to radis pitam je? Kaze da ne bi skocile na sto
Nisu ni pokusale.
To je, kazem, ko da muz istuce zenu bez razloga, da ga mozda ne bi prevarila.

Jedan dan poslije kise dosla su mi dva puzica ispred kuce, komsinica ih vidjela i dosla me odmah obavijestiti i reci da ih sklonem
Nisam vidjela poentu, zasto da ih sklanjam, dvoriste je veliko, ne mogu mi stetu napraviti, i na koncu sigurna sam da ce otici sami. Tako je i bilo.

Volila bi se promijenimo po pitanju ovog odnosa prema zivotinjama.

Imala sam u Bosni jednu macu koju sam redovno hranila. Cekala me uvijek ispred kuce. Volila je u i u kucu, ali to bi u Bosni bila katastrofa, da vam udje macka to je kod vam udje neka azdaha, ili neka bolest, neka strahota.
Ljudi bi se ustrucavali da popiju kafu kod mene.

Dok smo tamo bili umrlo je dosta muskaraca, niko nije bio preko 62 g. Najmladji je imao 48 god, bio je kandidat za nacelnika grada. Umrla je samo jedna zena, ona je bila u 70im.
Jetrva moja, koja ima dva ozenjena sina, i koju boli vidjeti sta im zene kuhaju, kaze da muskarci ne umiru, da crkaju.
Jede se uglavno meso i hljeb. Bijelo. Meso je svaki dan. Jedu se salame, pastete, kobasice.
I sama sam vidjela muskarce zeljne finog domaceg kuhanja, a imaju kuci zenu koja ne radi, zenu koja ama nista ne radi.

Frizider mi je potpuno prazan.
Uzivam u velikoj masini koja opere ves za 45 min.
I onoj za susenje, koja odlicno susi ma koliko kila da staviti.

Plakala sma jutros malo. Roditeljima je zao sto necu biti blizu.
Roditelji su ponosni na mene. Pogotovo moj babo. Mislim da je to lijepo, kad zivite, ponasate se, oblacite se tako da su vasi roditelji ponosni na vas.

Imamo sve da lijepo zivimo u Bosni.
Kuca, u kuci, okolo kuce, tako je sve lijepo i sredjeno da sam i nakon dva i po mjeseca svaki put bila odusevljena kad bi odnekud dolazili.
U Bosni imate tako lijepih punuda, Amerika nema u ponudi npr tako lijepe sanitarije.
I sama gradja, to su trvrdzave, to je takav kvalitet.
Vikendicu smo ovaj put skockali, apoteka.
Mislilm, da kada bi proveli jednu god u Bosni, bilo bi se tesko opet ovdje navici.

Ali imamo i ovdje jos zadataka. Sinu je jos ostala jedna god pa da zavrsi colege.

Nedoastaje mi da se napijem vode sa cesme.
Bosna je zemlja izvora i javnih cesmi.
Postavit cu slike nekih, kad stignem.

Pisat cu jos.
Uzivajte u danu

[Kamilica]

Odnos prema zivotinjama se nece promijeniti dok ne budu drakonske kazne, i dok stroziji zakoni ne budu primjenjivani.
Dosta ljudi ovdje smatra da su kucni ljubimci samo steta i trosak, o lutalicama da ne pisem.
Generalno, mi smo jos jako primitivno drustvo. Ni odnosi izmedju ljudi nisu uvijek kako treba. Od sluzbenika, do taxi vozaca, medicinskog osoblja, komsija itd. Ima nas svakakvih.

[Kamilica]

@Peace ja bas volim da te citam

[Peace]

Uzivam u kuhanju ovdje.
U Bosni mi je nodastajo ovaj preveliki izbor.
U mojoj carsiji izbor voca i povrca je skroz siromasan.
Nisam nikad npr vidjela celer, cilantro, karfiol, sparoge, ananas, mango, kivi, svejze zelene salate.
Ljudi jako malo koriste zacine. Vecina domacinstava se provlaci sa paprikom, biberom i vegetom.
Ali kad dodjete do slatkisa - tu je izbor neogranicen. Imate cini mi se stotinu cokolada, zapravo stotinu milki, pa stotinu ostalih. Dobro nije mozda stotinu, ali bas je veliki izbor. I kod tog velikog izbora, ja nisam imala sta izabrati. Nema kvalitete. U US u ponudi imamo najkvalitetnije cokolada iz cijelog svijeta, te kupujem, to mi je falilo u Bosni.
Nasla sam jednom neke zdravije keksice i kupila ih. Rekli su mi da su to sigurno keksici za dijabeticare, i niko ih nije htio jesti.

Ako ovdje operem obucu u masini, prezivjet ce. Ovdje i novci i novcanici prezive.
Obuca koju sam npr oprala u 11am, u 5pm, tog dana je suha.
U Bosni se susi nekoliko dana. Ako ste obucu oprali rucno, sto je preporucljivo, takva se susi heftu.
Odjeca, oprana u masini, sto znaci dobro ocijedjena, ukoliko je kisno i oblacno vrijeme, apsolutno se ne moze osusiti vani.
Masina za susenje vesa mi ima vise opcija za susenja. Na 2,5 sata susenja nece dobro isusiti 2 kg vesa.
Ima i susenje od 5,5 sati. Nisam ga testirala. Van pameti mi je.
Vani, ili se ne susi zbog kisnog i oblacnog dana, ili se presusi zbog sunca.
Tako da je to s vesom pravi dever i patnja, bar nekome ko jeste iskusio olaksicu toga u US.

Neke kreativnosti kod domacica nisam vidjela. Uvijek se na stolu vrti isto - pita, meso, bijeli hljeb.
Cak i u pekarama nema kreativnosti.
Supar je sto ima uvijek vruc hljeb, ali u svakoj pekari u gradu sam imala birati izmedju 5 razlicitih peciva - regularni bijeli hlje, ruza, kifle, lepine, pogace.
Bosanci koji su pokrenuli svoje pekare u US imaju mnogo veci izbor, bas mnogo.

U Fojnici imamu jednu od najboljih voda. Sigurno jedna od boljih u svijetu. Ali ljudi preferiraju sokove, i uglavnom gazirane.

Kod mesa, uglavnom imate frisko, i halal. Bar kod nas u carsiji je tako. Imamo dvije mesnice, i nabavka stoke je iz lokalnih sela. Samo kada kupite junetinu, to moze biti toliko tvrdo, da se ni nakon dva sata kuhanja ne smeksa.
Ali ako imate poznanstvo s masarima (koje smo mi pred kraj stekli) mozete dobiti kvalitetnije. To se uglavnom i ostavlja za posebne musterije.
Suhomesnati proizvodi, ako imate ljude koji to rade kuci, to je odlicno. Oni upakovani u trgovinama, meni je to bilo lose. I ovdje je uglavnom tako.

Piva se toliko konzumira, da ne koristimo vodu za kupanje i ciscenje, rekla bih ide vise piva nego voda.
O cigarama da ne govorim.
Upotreba ovog dvoga se vidi na ljudima.

Ljudi mnogo vremena provode u dangubi. Vidjeh ljudi koji posla nista ne rade, ama nista, osim surfanja na telefonu.
I zene koje recimo i ne rade, a koje se sisaju na musku frizuru vec u 40im, da im je lakse. Prosto nisam razumila od cega da im je lakse s obzirom da niti idu na posao, niti se bave nekim uzgojom, niti imaju obavezu prema bilo cemu.

Kad se ide u setnju, tada se stvarno ide u setnju, znaci vucete se, kornjacin hod.
Ljudi su po nasem hodu prepoznavali da nismo odatle. Po oblacenju. Po prici. Po svemu valjda.

Ove sam slike napravila da ih posaljme nekome u Bosnu, podijelit cu ih ovdje.
Amerika je napravila jedan veliki napredak, ako se mene pita, kad je rijec o osvijestenosti u ishrani.
Pomjerili su granice. Nezdrave stvari silaze s polica i odlaze u istoriju. Sada je urrka ko ce napraviti zdraviji cips, ko zdraviju cokoadu, “nikle” su prodavnice zdrave hrane a u one postojece moraju obacivati zdravije proizvode da bi zadrzali kupce.

[Peace]

Necu otvarati cervrtu temu, nadovezat cu se ovdje.

Dakle 2025.

Potovali sa Turkish airline.
Sve bilo kako treba. U Istanbulu na aeerodromu imaju terase za pusace.
Muz pusi, i kaze da na tim terasama i ne trebas sam zapaliti, sam malo tu budes i koji put udahnes.
Toliko je znaci dima, uglavnom njihovi upolsenici. Izreka “puse ko turci” ima smisla.

Kad smo stigli pred nasu kucu, svi su nasi susjedi dosli iz svojih dvorista da nas pozdrave, pozele dobrodoslicu, i pitaju kako smo putovali i koliko ostajemo.
Radi poredjenja, niko od nasih susjeda iz USA ne zna gdje smo otisli, ni zbog cega, ni koliko cemo ostati. Ne znam hoce li i primijetiti da nas tu nema.
Mama je vec bila u kuci. Drugo ime za ljubav je MAJKA. Sve nas je cekalo, frizider napunjen, kuca ociscena, kolaci, sve, sve…
Dolaze brat istu noc, nosi lubenicu. U USA smo vece stipse, valjda skuplji zivot.

Prvi dan mi grad djeluje malen i nesredjen, ali ljepota je nas svijet. Poznate duse, staju, pitaju se, zovu na kafu, zovi da im kuci dodjes…
Ljudi imaju baste, svako nam donosi ono sto ima u svojoj basti. To je vrhunski ukus.

Danas smo isli do Sarajeva, ali ne autocestom.
Obracam paznju na kuce, i woww, kako se nas svijeg skucio.
Kuca bolja od bolje. Terase, ograde, garaze, dvoriste, trospratnice…I sto je najbitnije, vecina tiih ljudi POSJEDUJE ta imanje, bar 90% ljudi.
U USA je upravo obrnuto, tek je 10%ak vlasnika, sve je kredit.
Ne znam za Evropu, neka me neko ispravi ako grijesim, ja vjerujem da nigdje ljudi ne posjeduju ovolike kuce.

Mnogo se manje radi, vise uziva.
U Sarajevu, ne znam, tu je mnogo i tusrista, i stopljeno je, ali ljudi su sredjeni, extra. Posebno zene.
Posebno zene svugdje.
Ne svidja mi se kako se oblace muskarci. Ne svidja mi se kada nose uske pantalone.

Mladi pricaji dobro engleski. S bratovom djecom komunicaram na engleskom.
Muz ima familiju u Sarajevu, djevojke su vrle dame, kao za kraljevske porodice. Ni moja kcerka nije veca dama.

Ovdje je normalno da ne upalim klimu, kuce su od tvrdog materijala, ne zagrijavaju su kao nase u USA.

Vidjela sam da ljudi mogu dugo sjediti. Satima, samo odu do toaleta.
Vidjela sam i ljude koji piju alkohol i sodu, puse, jedu veliku kolicinu mesa i slatkisa, i onda traze dzemper da zastite kao bubrege. I meni kazu - sam’ se ti kupaj stalno i hodaj bez carapa, pa ces nas spomenuti kad sta dobijes…

Ovdje mirise priroda, stvarno mirise. Ne znam da li ovdje igdje vise moze.
Mozete doci na planinu i cijelo brdo mirise.

A sigurnost, to je za price. Vis te slobodno uci u svacije dvoriate. Vi ste slobodni stati nekome u sred noci da ga povezete.
Vi se svugdje osjecate sigurni.
I ljudi vam trce u pomoc ako treba.

Saobracaj, e to je lose.
Pravila se ne postuju, jednostavno.
Danas npr na parkingu, pet auta je zauzelo 10 parking mjesta.
Ljudi skrecu bez da upale znak.

I muskarci su zenskarosi. Otvoreno buljenje nije kulturna pojava.

[Peace]

I neke fotke

[Dmr]

Je li ovo Prokosko, je li asfaltiran put, neko mi rece neki dan da je sve asfaltirano!?

[Peace]

Je li ovo Prokosko, je li asfaltiran put, neko mi rece neki dan da je sve asfaltirano!?

Nije sve, mozda jedna petima puta jeste.
Ali bice sve, bar je takav plan.

Pur je inace nasipan i popravljan ove god, tako da i taj preostali dio nije los

[Vjetar]

A meni je super što je na aerodromu u Istanbulu terasa za pušenje, otvorenao dakle, ali natkriveno i veliko, vjetar puŠe i nimalo zadimljeno Za razliku od nekih drugih aerodroma gdje su 2 sa 2 gasne komore u koje stanu 4 osobe i red ispred za pušenje.
U Istanbulu su baš pripazili pušače

U pravu si za saobraćaj i parkinge, divlje to izgleda kod nas nakon dolaska iz bilo koje ureedjenije zemlje i možda prvi šok i susret sa našim stanjem ovamo. Mada je i bez poredjenja sa drugima jasno koliko je haos to kod nas

Ali da je kod nas jeftiniji život to je samo priča stipsne dijaspore

Ista ta dijaspora plaća sve svoje obaveze i potrepštine tamo gdje žive jednako a često i jeftinije nego mi ovamo. Pri tome zaradjuje barem duplo ili više nego mi. Ali skupo je onoliko koliko se kuka da je skupo a ne onoliko koliko je skupo

I da, kad domaćini sve pokupuju, onda oni plaćaju jeftino sve . Kad gost treba išta da kupi ovamo, onda zbog cijena poželi da nije došao ovamo Isti li ste svi

[biljka]

A meni je super što je na aerodromu u Istanbulu terasa za pušenje, otvorenao dakle, ali natkriveno i veliko, vjetar puŠe i nimalo zadimljeno Za razliku od nekih drugih aerodroma gdje su 2 sa 2 gasne komore u koje stanu 4 osobe i red ispred za pušenje.
U Istanbulu su baš pripazili pušače

Doslovno gasne komore. A amsterdamski ni nema zonu za pušenje

[Peace]

O cijenama
Vidno je sve skuplje od prosle god.
Kilogram teletine npr, bez kosti prosle god je kostao 30 km, sada je 33 km.
Kilogram kafe, przene, prosle god je kostao oko 20 km, sada je 30 km.
Skuplji je hljeb, i sve, bas sve od prosle god.
Ali zivot, za mene, je i dalje mnogo skuplji u USA. Nama, ja, muz i sin, treba na godisnjem nivou $50,000-$60,000. Bez bogde luksuza. Zadnje dvije god na tu cifru trebali smo godisnje jos $30,000 za sinovo skolovanje. Preciznije samo stan i hrana, stipediju je imao…

Anyway…
Spavam ovdje ko beba.
Grad je nocu pun zivota i srijedom, i petkom, i subotom, i nedjeljom. Djeca nocu sama hodaju. Tolika je sigurnost.
Ne znam odakle energija ovim ljudima. U US nas slome na poslu i nije nam ni do cega.
I smijem se ovdje vise. Samo se ovdje mogu upiskiti od smijeha.
Tri zadnje noci setali fo centra sa susjedima, na sladoled.
Sve baste su pune ljudi.
Lagana muzika je u svim vecim ljetnim bastama, , rijeka, ljetne noci, ljepota…i prekrasne zene.

[blackadder]

Samo se ovdje mogu upiskiti od smijeha.

KaŽeš to tako da ti vjerujem da se stvarno upiškiš

[Dmr]

Grad je nocu pun zivota i srijedom, i petkom, i subotom, i nedjeljom. Djeca nocu sama hodaju. Tolika je sigurnost.
Ne znam odakle energija ovim ljudima. U US nas slome na poslu i nije nam ni do cega.

I kod nas ti je isto da kada radis slomis se na poslu nije ti do izlazaka, te sto vidis sigurno dijaspora dosla na odmor

[Peace]

Dijaspore je bas mnogo. Bila u Viteza prije dva dana, tu je skoro 30% auta registrovano u nekoj zemlji EU.

Previsoke su mi cijene ovdje.
Imamo obicaj ujutro kada se zaputimo negdje kupiti lepinu s kajmakom.
Pripremila jedan dan 2 KM, da platim, kad treba 4 KM. Prazna lepina je 2 KM.
Jucer posli kod djevera, vec smo bili, ali muz hoce da nikad ne idemo praznih ruku, pa stali da kupimo nesto voca.
Uzela kg grozdza, breskvi i banana. Povlacim iz torbe 10 KM, kad iznos 18 KM.
Jedna kila grozdza kosta 10 KM.
Kazem muzu hodacemo mi praznih ruku
Sav svijet hoda.
Ali dok smo ovdje, muz fakat hoce biti podrska svima.
Mlijeko na planini kosta 3 KM, kupila dva litra, on platio 10 KM.
Stanemo, pored puta cojek prodaje paprike iz baste, ali ima i uvehlih. Kaze muz - uzmi i te lose nek mu je teze na vagi, jer ko ce mu ih kupiti ako ne mi, ima cojek puno djece…
Staenmo kupiti paradajz, ne uzimamo kusur, da podrzimo domacu proizvodnju.
Malo zatim stanemo i kod drugog, dacemo nekom paradajz..
Pa stali u neko trgovini starina, nakupili stvari koje nam zbilja ne trebaju, sam da cojek zaradi.

A inace hrana ovdje je nesto sto svijet vise nema, pogotovo US nema.
Samo brasno pod rukom ima potpuno drukciju texturu. Pravo brasno. U US brasno ima 7-10 sastojaka.
Voce i povrce ovdje brzo propada. Patadajz dok donesete kuci s pijace, vec se promijenio.
Pouzdan znak da nema teske hemije.
Meso, i na sami pogled vi vidite da je to meso iz kojeg je otekla krv.

Ljudi i ovdje sve vise postaju osvijesteni o vezi hrane i zdravlja.
Trazi se domaci proizvod.
Sada mozete prodati sve, od djubreta do surutke.
I sve je na cijeni.
Ljudi ne vjeruju uvozu.

Ali i dalje ima frizidera na selu koji su napunjeni hranom iz supermarketa.
Vidjeh takav jucer kod djevera. Nekako ga jedva umolih da nahrani necim macku koja je na kisi stajala i molila nesto ispred njegovih vrata.

[fjaka]

lip kraj super spiza
paeca jeli ono tvoj marlboro na stolu

[Peace]

Ne pusim ja. Vjerovatno cojekove cigare, ja sad i ne znam gdje si taj sto vidio. Ali sigurno ima.


Mi ostajemo dugo ovdje jer radimo na necemu.
Da nemamo tih obaveza, sigurno bi bili krace.
Ranije smo placali ljude da zavrsavaju bez nas, ali to je rijetko kad bilo ono sto smo trazili.
Tako smo npr porucili kuhinju u svijetlo sivoj boji, skoro da granici sa bijelom, ljudi su nam postavili tamno sivu, skoro da granici sa crnom.
Covjek koji je bio placan da o svemu vodi racuna rekao je - haj *ebaji je, moze i ova proci
Napravili smo 3D crtez gdje ce sta ici, a ljudi su otvor za sink ostavili odmah uz frizider. Znaci nema ni malo prostora izmedju frizidera i sinka.
Pa pitamo - ljudi jeste li imali sliku?
Jesu.
Ali onaj isti covjek je mislio da bi ovako bilo bolje, jer je tako kod njega
Narucili smo novu plocu, muz je platio, jer eto majstor je u Bosni, a jos je u izgradji, pravi kucu, pa kad zajebe stvar, ti trebas platiti jer si u dijaspori.
Iz istog raloga smo rusili neke zidove, nisu in ljudi radili kako je dogovoreno.

I ne samo mi, skoro sva dijaspora koja nesto gradi ovdje, ima slicna iskustva.
Frendica ima problem s kicmom, plasi se da ce jednom morati u invalidska kolica, pa je iz tog raloga trazila da joj ostave sira vrata na kupatilu.
Ali ljudi su mislili da su joj ta vrata presiroka, pa ih suzili.
I pazite, to je vjerovatno najveca gradj. firma u Mostaru.
Trazila je jedan portal u kuhinji, iza sinka, taman kad pere i kuha, da ima fin pogled na Mostar.
Ljudi su skontali da joj je nizak, pa ga podigli.
Trabala joj tri lustera, dva za dnevnu sobu i jedan za hodnik, pa je kupila dva ista i jedan razlicit.
Ljudi su postavili dva razlicita u dnevnu.
Trazila je da se garazna vrata blago postave u jednu stranu, jer uz drugu planira ugraditi neke kabinete.
Ljudi su ugradili garazu da bukvalnl nema ni centimentra od zida kuce.

A pazite sad ovo
Brat radi u jednon gradj. firmi ovdje, i uglavnom rade sa dijasporom.
Jedan covjek je dao da mu se gradi kuca po projektu, a oni, tj ta firmica gdje brat radi su skontali da je jedan sprat covjeku prenizak, pa su mu digli sprat bez njegovog znanja za dva reda blokova
Kad je covjek doso i vidio, trazili je da se kuca rusi, naravno na sav racun firme. I jesu. Tako su naucili lekciju.