Utisci iz Bosne, part 3

[Peace]

Prezauzeta sam. I radovima, i ljudima, i putovanjima.
Upoznala sam dosta bo og svijeta, mjesta i ljudi.
Bosna nika samouna svoje dijaspore, vec i stranaca koji s nama dolaze.
Dobro je da svugdje ljudi uce engleski, i mozemo se razumiti.
Uglavnom im se kod nas svidja hrana, priroda, i otvorenost kod ljudi.
Nijemci su mi bledunjavi, vidi se da zive u zag orenim prostorijama.
Nas svijet je rumen, valjda zbog kretanja vani sto opet ima veze s dobrim drustvenim zivptom.
I moj sin je blijed u poredjenju s ovim ljudima.

Putovala sam u RS. Meni izgleda je da je Federacija mala Amerika za RS.
Mnogo je razvijenije, mnogo vise poslovanja, mnogo bogatije.
Rat je donio trajne posljedice.
Iz Federacije su ljudi odlazili ka naprednim zapadnim zemljama ali vracaju se u zavicaj i unose ogroman kapital.
Dok se bosnjacki narod uglavnom ne vraca u RS. A bez ljudi i potrosaca, ne mozete nikakav procvat dozivjeti.

Bila sam i u Hercegovini. Mostar sjajno stoji, ekonomski, bar je tako meni izgledalo.

Mnogo mi je ovdje i dalje dokonog svijeta. Mozete u sred radnog ocekivati goste, i mozete naci pune kafice i restorane u svako doba dona.

Jedna stvar na kojoj stvarno moramo poraditi jeste strpljenje u javnim ustanovama, sto je opet vezano uz opstu kulturu.
Kod odraslih sada mislim da ne mozemo nista izmijeniti, ali djecu, kroz skolu treba uciti da pristojno cekaju svoj red, svugdje.
Treba da im to bude neka praksa, da bi stekli naviku.

Vozi se bolje, sporije, zahvaljujuci kamerama na svakom cosku.

Ljudi imaju baste, skoro svako ko ima dvoriste.

Volila bi da imam vremena vise za detalje.

Kcerka je posjetila Iceland, podijelit cu s vama slike nekad.
Predivno.

[Peace]

[Peace]

Da dodam.

Kanjon Neretve je uvrsten u jedan od najljepsih puteva u Evropi.
Ali na svakom prosirenju je hrpa smeca. Sramota za naciju.
I u Mostaru i Sarajavu, pored kontenera su uvijek hrpe smeca.
A konteneri su jos oni mali, valjda zaostavstina iz Jugoslavije, kad cijela zgrada ne bi napravila smeca ko danas jedna porodica sto moze.
Dakle pod hitno bi ih trebalo mijenjati za velike.
Ili organizovati cesci odvoz smeca.

I ovo.
Nekako mi se ovdje svijet mnogl premislja, hocu- nece. Godine u tom izmakose.
Stara mudrost kaze - usudi se, to je cijena upsjeha.
Mi smo toliko posla zavrsili od kako smo dosli…moja je mama jedan dan rekla - nevjerovatno, mi nismo stigli okreciti jednu sobu.
Dobila je od nas motivaciju, dogli sve i okrecili. I sada kaze - ne znam sto smo se plasili zapoceti.
Uglavnom je kod vecine tako, nekakav strah da neces postici, ili da ti to ne mozes pa i ne pokusavas…
I djeluje mi da su ljudi mnogo vise fokusirani na ocuvanju onog sto vec imaju vec na stvaranju novog.
I vi tako mozete npr paziti da je vase kupatilo savrseno sacuvano, ono svejedno nece nista valjati za 30 god.
I htjet ce te novce za novo. Mi trosimo energiju u mogucnost za novo vise nego sto je trosimo za ocuvanje vec postojeceg.
I ako imamo sve potrebno, radimo i dalje kao da nemamo nista. I s obzirom da radimo, sitnica nam je zamijenijeniti bilo koju stvar za novu.


Ovdje imate i naprednih stvari kakvih jos ni u USA nisam vidjela.
Jedan dan sam u jednom restoranu vukla silom vrata od toaleta, vukla i vukla…
Priso konobar i stisnio dugme, vrata se otvorise


Negdje ipak jos uvijek i muskarci i zene ulaze na ista vrata u toalet, pa su tamo posebno vrata za m i z toalet.
Nikako mi nije ugodno da unutar tog hodnika, i uglavnog malog, srecem muskarca.


Ovo mi je i simpa, i smijesno malo, a malo i ne volim…
Ljudi uglavnom omjeraju sta ti imas, ali oni uglavnom gledaju da li bi to njima valjalo.
Npr, doso djever, i prica o naocalima, muz donosi svoje, djever ih proba i ide prica - auu jesu dobree, kako vidiiim s njima, nisam nikad vake imo, meni bi trebale, svanulo mi se s njima…
I sta ce muz hudi, kaze - pa hajde eto uzmi ih.
Ja - neka ih kod nas do kraja, pa cemo ih tebi ostaviti.
On - mozete ih vi izgubiti, ili vam ib moze neko drugi zatraziti, ja njih odnese.
I odnio ih.


Donijeli smo zastitna odijela za quad. Brat odmah ustaje da proba moze li njemu.
I opet prica - uh meni bi trebalo, mogu ovo nositi kad idem s lovcima, kad idem u planinu…

Pokazuje muz obucu za quad, drugi brat je to.
Nista ne govori, samo ustaje i obuva ih, perfektne mu.
Zadovoljno se smije, gleda u nas … Jao, sta ces sad…
Tako je kad su u muza u garazi, svi nesto gledaju sta ima tu a da bi njima valjalo.
Kad im se svidi, ruzno ti da im ne das, a ne mozes opet ni dati sta god kome valja.

[Peace]

[Peace]

Ezan iz Mostara

[Coolio]

Hajde @Bella

Trebevic

[Peace]

Koliko se ovdje piju sokovi.
Ne razumijem kako im ne disade.
Jucer sam imala goste, mlade mame su svojoj djeci od 3 god i 5 god sipale pepsi.
Niko uopce ne objasnjava djeci da to nije dobro za njih.

Imamo jednu djevojku i ona radi sminku.
Zene u BiH plate 250 KM da se nasminkaju za posebnu priliku.
Za frizuru jos toliko.
Ja to ne bih mogla. Psihicki.

Danas smo sjedili s jednim od najbogatijih ljudi u BiH.
Veoma prizemljen.

[biljka]

Koliko se ovdje piju sokovi.
Ne razumijem kako im ne disade.
Jucer sam imala goste, mlade mame su svojoj djeci od 3 god i 5 god sipale pepsi.
Niko uopce ne objasnjava djeci da to nije dobro za njih.

Ja sam uvijek mislila da su Amerikanci gori po tom pitanju

Imamo jednu djevojku i ona radi sminku.
Zene u BiH plate 250 KM da se nasminkaju za posebnu priliku.
Za frizuru jos toliko.
Ja to ne bih mogla. Psihicki.

Puno jeftinije nego što bi se platilo vani (što je najgore). Ne bih ni ja mogla

[Peace]

Druzili smo se uvijek s ljudima koji su imali djecu dok su nasi rasli.
Djeca nisu pila kao ovdje gazirana pica. Ni sada ne piju. Prica im se da ne valja.
I odrasli Amerikanci preferiraju vodu. Mislim da je soda bila hit unazad 25+ god.
Ali i tada su je pili razgodjenu s mnogo leda.

Sminka, ne znam gdje vani.
Ispricah pred kcerkom koliko to zene ovdje plate, na to mi je odgovorila - woo, ni u US toliko ne placaju.
Vecina djevojaka se same lijepo nasminkaju, a taj preobrazaj do te mjere da te ljudi ne mogu prepoznati, nije bas rasiren. Ima jedna lijepa granica.

[Peace]

Ovdje stvarno morate gledati pred noge. Muz se jedne god negdje spotako i nije mogao obuci zatvorenu obucu nekoliko dana.
Ja sam ove godine nekoliko puta zapela i “poletila na nos”.
Odrzala sam se na nogama, sreca.
Toliko je nekih neravnina, neke dogradnje bez logike, valjda i bez novca.
Ljudi to krpe svakako.
Sretne me neki dan neko poznat i pita - sta si to bona oborila glavu?
Da je sacuvam, bolan, kazem.

[Peace]

Otisli jutros zavrsiti nesto za osiguranje, kad vrata zakljucana.
Radnica otisla na odmor, vratice se za 10 dana.
Niko je ne mijenja.
To govori koliko je jos uvijek zivot ovdje relax.
Nikad to necete dozivjeti u US.
Nemo je uvijk tu, tacno od otvaranja do zatvaranja, ni minut poslije, ni kasnije..

U posti pratim - svi se ljudi znaju, veselo pozdravljaju, ono ko da ste dosli na kafu negdje.
Nema onog stresa i srkleta ko u US, gdje je svaka budala u pravu cak i kad trazi nemoguce.
Nema one americke trke, jos, jos, jos i jos…Racuni su svima toliko da se jedva odvoji vrijeme za san.

[Peace]

Imali danas savrsen dan. Izlet s roditeljima, djever i jetrva, susjedi koji su btw i rodjaci.
Stigli nam quad i auto.
Muz je ocejifio quad danas ko dijete.
Bili na onom istom brdu gdje je i Vjetar jednom isao.
Smijala sam se toliko, bukvalno se upuskila od smijeha.
Stitila lice kacketom. Ali opet me sunce nekako stiglo.
Penjala se ove god na drugo brdo. Sreca bio sin od djecera, niko drugi nije bio toliko voljan hodati.
Bajka je bila tu gdje smo se ispeli. Prava bajka.

[Peace]

Imala sam maca i njenu bebu, ali komsinica ih polije vodom jer navodno prave nered.
Pitah - kakav nered?
Svukle su, kaze, spuzvice sa stolice i igrale se.
Eto ti nereda.

Nedostaju mi iz US djeca, maca, dobra tamna cokolada i dobra espresso cafa.
Ona koju ja pravim kuci bolja je od ove sto ti sluze u cafeima.
Na odmaralistu kravice iz automata sam uzela najbolju kafu do sada.
Nedostaju mi i ptice, ali ovdje imam rijeku.

Ekonomski gledano, izgleda mi da se nema vise potrebe ici negdje vani raditi.
Sve je to sada isto.
I ovdje s jednm platom je labavo. S dvije pristojno zivite.
Mozete pokrenuti svoj bisnis i zaraditi vise, ali tada je to pravo ko na zapadu - kuca, poso.

Radnu snagu je teze naci nego ranije.
Djever treba keramicara, ceket ce svoj red 2 mjeseca. Isto je za zidara,.. ma bilo koju struku da trebate.
Keramicari hoce 30-40 KM po kvadratnom metru. Preskupo je to.
Ljudi se uce raditi sami sebi.

[joker]

[joker]

[joker]

Taze

[Peace]

Znate pjesmu - oj oraje oraje, ustaj mala zora je..
Ovako ide bosanska verzija
Oj oraje orajeee
Ima jedna dobra jeee
Imaaaa jedna dobrih noguuu
Nista joj ne moguuu


Koliko je ovdje odraslih ljudi koji su izbirljivi kod hrane.
Imam nekog nece hranu s uljem i nekog nece s maslom.
Nekog nece luka, i nece paprika, nece makarona…


Djeluje mi da smo mi, dijsporci zadrzali neke obicaje i tradiciju jace od ljudi ovdje. Valjda zbog te udaljenosti jace je njegujemo.
I djeluje mi da su zene ovdje uzele vise slobode.
Imadoh i ove i prosle god poziv od jedne zene iz bliske familije da odemo u drugi grad na kafu bez da i kazem muzu.
Bjese mi pravo cudno. Upitah se da li ona odlazi tako da joj muz ne zna.
Mi, ja i muz, nista ne odradimo da ono drugo ne zna.
Ako budem tako odlazila bez da mu kazem, pa dajem mu zeleno svjeflo da i on odlazi a da ja ne znam.
A to ne bi volila. I stvarno mi nije mala stvar da tako sto krijemo.
Ni do pekare ne ode ni jedno od nas a da drugo ne zna.

[Dmr]

Ma uvijek mozes muzu tekstirat gdje ces ici/biti, ne vidim u cemu je problem, pogotovo danas sa mobilnim telefonima. Ne mozes se sakriti i da hoces

[Peace]

Jucer, iznad nas je neko drustvo dernecilo.
Nisu imali vodu, pa su dolazili kod nas na izvor.
Djecica dolazila.
Rumeni ko jabuke. A u curica kosice se zlate ko klasje u polju.
Odavno nisam vidjela tako zdravu djecicu. Bas blistaju.
I razgovaraju slobodno s nama.
Nisu odgajani u uvjerenju da je svaki covjek stranger koji te moze povrijediti.
Te sloboda i te blistavosti nemate na zapadu.

One jabuka sto sam slikala, jedu gajbu stavila u podrum, a otvoren mi prozor blago.
Cijelo dvoriste mirise. I susjeda ih preko puta cuje.
To nemate kupiti na zapadu.
Voda. Ovdje imamo jednu od najboljih voda u svijetu. Kod nas posebno, ovaj dio grada gdje ja zivim.
Ne znam kako cu se navici na vodu kad se opet vratim u US.
I sva hrana, Boze moj koji ukus i kvalitet. Nisam ni znala da karfiol treba zapravo biti zut a ne bijel.
Kupus domaci, pitanje je da li cu oper moci jeste kupus u US.
Breskve, pa jaooo, onaj miris isto kako su mirisale kad sam dijete bila.
Jedino banane. nisu bolje.

A veselje. Ja se u US necu smijatk za 5 god koliko cu ovdje za 30 dana.
Od jutra su ljudi veseli i sale se.
Ustajemo i idemo na terasu piti kafu, I susjedi vec ustali, i svi na balkonima.
Svi nesto jedni drugima dobacuju, obliju me suze od smijeha prije prve kafe.
I citav dan je tako. Ljudi se sale, i druze.
U poredjenju sa zivotom ovdje, izvleda mi da na zapadu nema insana koji bar do neke mjere nije depresivan.
Sinoc kod susjeda zavrsili. Oni nesto na spratu opremali, stiropol zasarafili, i odman je povodom toga sjedaljka, rostilj i muzika.

A politika, e to vam je odavde gledajuci za politicare i novinare, koji od toga uzimaju platu. Dalje je za penzinere koji nemanu snage ni za sto i za dijasporu, koja takodjer nema snage nakon posla ni za sto a sve nma je i skupo.
Za 20 KM ljudi se ovdje super provedu.
Svaki grad ima desavanja za koja ti ne treba nista. Tvoje je samo da dodjes..
Nikad ovdje nisam cula rijec Trump, Dodik i sl.

[Peace]

Jucer smo imali dramaticam dan, tako da ga sigurno necu nikada zaboravoti.
U nase drustvo je udario grom.
Pozvani smo ovdje https://hr.wikipedia.org/wiki/Ka%C5%A1t ... vi%C4%87i)
Dan je bio savrsen do podne, i otisli smo quadom. Idealna voznja kroz sumu, s Kastala idealan pogled.
Sprema se nevrijeme, ali izgleda nam da ce nas zaobici.
U jednom momentu nama, meni, muzu i jednom djeveru dolazi da prosetamo. Trazimo fol vrgnje. Idemo s jedne stijene na drugu, pravim video, na pameti ste mi, mislim podijelit cu ga svama. Grmi, sve jace i jace. Visina je, cistina je, neki relej blizu. Pocinje sitna kisa, predlazem muzu i djeveru da se brzo vratimo drustvu. I dok idemo prema njima, muzu je izgledalo da mu varnica proleti pored glave. U narednih nekoliko secundi pocela je strasna vriska od stola prema kojem smo se kretali.
Jurili smo ko vjetrom noseni. Razbacani su bili oko stola. Jedna djevojka je vristala i govorila da ne moze na noge.
Oko nje smo se skupili. I jedan deckic nije mogao ustati. Jednu zenu smo digli, ona se opet srusila. Ona djevohka sto je vristala pada u nesvijst. Poljevamo je, dolazi sebi. Vristi i dalje.
Uzas. Unosimo ih u auto. Oni ne zakaceni udarom odvezose.
Svi su pogubljeni. Bila sam obucena za prvu pomoc. Savjetujem na sto da paze do hitne.
Uglavnom su svi prezivjeli. Zena je ostala preko noci u bolnici. Cura i deckic imaju opekotine.
Imaju i bolove od pada. Iskra je isla klupom na kojoj su sjedili. Brat i sestra su.
Djevojka se tako plasi grmljavina, bila je na izvoru minut prije, i potrcala je na tu klupu, osjecala se sigurnijom blizu ljudi.
I upravo je dotrcala na mjesto nesrece.

[bakterijasmarsa]

Sreća pa se sve dobro završilo.

A voleo bih probati tu kafu

[biljka]

Strašno. Nadam de da su svi psihički okej kao i fizički. Itekakva trauma

[fjaka]

A voleo bih probati tu kafu

i meni je upala u oko, mislin si mora biti posebno dobra

[Peace]

Svi se dobro oporavljaju od udara groma. Hvala Bogu.

Jucer smo ja i muz quadom obletali dobar dio Vranice.
Planina je bajka.
Dan je bio idealan.
Imam mnogo dobrih slika.
Mnogo je da sve podijelim, a sve kontam ljepsa ce ostati.

























A danas smo autom obasli tri grada i dosta nekih sela.
Proveli dosta vremena s ljudima.
Izuzetna dva dana imali.
Samo sam se umorila.

[dezire]

@Peace
Prelijepe slike!